Osnovne karakteristike hrvatske ekonomije uključuju nekoliko ključnih elemenata koji su oblikovali njenu strukturu i dinamiku, posebno nakon ulaska u Europsku uniju 2013. godine. Ekonomija Hrvatske je umjereno razvijena, otvorena i uvelike ovisna o uslužnom sektoru, posebno turizmu.
Hrvatska nikad nije bila industrijska sila. Unutar gospodarskog konteksta bivših državnih formaciju u 20 stoljeću je bila industrijski najrazvijenija u Jugoslaviji, no ruralno provincijalna u Autro-Ugarskoj. Državno osamostaljenje 1991. godine i tranzciji od socijalističke planske ekonomije, preko eksperimenta samoupravne samoregulative ekonomskih kao društvenih odnosa, a do liberalizacije i uvođenja tržišne ekonomije, mtranzcija hrvatskog gospodarstva se svela na nacionalnu ekonomiju s dominirajućom pozicijom turističkog sektora.
Dominacija turizma
Danas turizam čini preko petinu BDP-a Hrvatske, što čini ekonomiju vrlo osjetljivom na sezonske fluktuacije i međunarodne događaje, kao što su recesije, pandemije i sigurnosne nestabilnosti, osobito na regionalnoj, ali i na globalnoj razini. Osim toga, sezonalnost turizma donosi značajne prihode, ali i izazove u pogledu održivosti zapošljavanja i ekonomskog rasta izvan turističke sezone.
Unutar strukture hrvatske ekonomije industrijski sektor, premda manje dominantan od uslužnog, obuhvaća proizvodnju hrane, farmaceutiku, brodogradnju, kemijsku industriju, drvnu i metaloprerađivačku industriju. Hrvatska ima dugu tradiciju u brodogradnji, ali taj sektor posljednjih desetljeća, prolazi kroz restrukturiranje zbog financijskih izazova i konkurencije s tržištima s nižim troškovima rada. On je daleko od značaja koje je imao u predtranzcijskom dobu i vjerojatno nikad se neće vratiti na razine na kojima je bio u Jugoslaviji.
S druge strane, održala se poljoprivreda i prehrambena industrija, no poljoprivreda čini mali udio u BDP-u (oko 3%) i još uvijek je radno intenzivna i kao takva u širerm europskom kontekstu nekonkurentnano ima važnu ulogu u ruralnim područjima.
Iako Hrvatska ima plodno tlo, poljoprivredni sektor je slabije razvijen u usporedbi s mogućnostima, često zbog fragmentiranih zemljišnih posjeda i nedostatka suvremenih tehnologija.
Visoka razina uvozne ovisnosti
Hrvatska ekonomija je imanentno uvoznička ekonomija. Hrvatska se oslanja na uvoz mnogih proizvoda, uključujući energente, prehrambene proizvode i industrijske robe. Ta ovisnost o uvozu čini ekonomiju ranjivom na globalne promjene cijena i ometa uravnoteženje vanjskotrgovinske bilance.
Tržište rada i emigracija je iduća hrvatska bolna točka, koja se ogleda samo u sferi gospodarstva, već i na uturanju politiku. Visoka stopa emigracije, osobito među mladima i stručnim kadrom, uzrokuje problem s manjkom radne snage, posebno u turizmu i građevinarstvu. U sladu s tim stopa nezaposlenosti općenito je viša u usporedbi s prosjekom EU, no postoje regionalne razlike, pri čemu su dalmatinske i kontinentalne županije s nižom zaposlenošću.
Utjecaj članstva u Europskoj uniji i eurozona
Članstvo u EU donijelo je Hrvatskoj pristup strukturnim fondovima, potičući razvoj infrastrukture i razne projekte. Uvođenje eura 2023. godine dodatno je povećalo stabilnost monetarnog sustava, smanjilo valutne rizike i olakšalo poslovanje u europskom kontekstu, iako je izazvalo određene inflatorne pritiske.
Investicije i strukturni fondovi su činjenica od koje posljednjih godina živi hrvatsko gospodarstvo. Hrvatska se oslanja na europske fondove za infrastrukturne projekte i modernizaciju gospodarstva, osobito u sektorima poput transporta, energetike i digitalizacije. Strane direktne investicije su prisutne, ali spor rast i birokratske prepreke često ometaju investicijski potencijal.
Inflacija je postala izraženija nakon pandemije i rata u Ukrajini, pogotovo s rastom cijena energenata i hrane. Hrvatska ekonomija, posljedično i društvo u cjelini, teže podnosi inflatorne pritiske nego što je to u gosporaski prosječno razvijenim europskim državama. Uvođenje eura pomoglo je u stabilizaciji financijskog sustava, ali inflacija ostaje izazov, posebno za stanovništvo s nižim primanjima.
Demografski slom – prijetnja gospodarsvu
Demografski izazovi koje Hrvatska desetljećima slabo artikulira, a kamo li im se suprostavlja efikasnim politikama, najozbiljnija su prijetnja nacionalnoj ekonomiji.. Negativni demografski trendovi, uključujući smanjenje broja stanovnika i starenje populacije, stvaraju pritisak na sustav socijalne i zdravstvene skrbi te predstavljaju dugoročan izazov za održivost javnih financija i mirovinskog sustava.
Ekonomija Hrvatske je, unatoč izazovima, stabilna i postepeno raste, ali se suočava s ključnim strukturnim problemima kao što su visoka ovisnost o turizmu, emigracija radne snage, nedovoljna industrijska diversifikacija i visoka razina uvoza. Uvođenje eura, bolja apsorpcija EU fondova i poticanje ulaganja u tehnološke sektore mogli bi pomoći u dugoročnoj stabilizaciji i razvoju gospodarstva.
autor: Petar Kolovrat
fotografija: Vidmir Raič