O mladosti,
Poklanjala si, al' si krala
i nevjerna si bila ti.
Ne, suviše mi nisi dala
O mladosti, o mladosti
O mladosti moja ...
To škrto Sunce što je palo
ta ljubav jadna, kratki sni
Za uspomene to je malo
O mladosti, mladosti
Daj, stani na čas
i daj mi snage
da oprostim se bar od nje
I da mi društvo
pjesmu svrši
i da se čaša ispije
Još prepun nade, što da radim
na pola puta tek smo mi
a jutros već su drugi mladi
o mladosti, o mladosti
o mladosti moja
Pa, zbogom
budi bolja s drugim
i daj mu više nježnosti
jer to je ništa što ja gubim
o mladosti, mladosti
Daj, stani na čas
i daj mi snage
da oprostim se bar od nje
I da mi društvo
pjesmu svrši
i da se čaša ispije.
Arsen Dedić skladatelj, pjesnik, interpret (Šibenik, 28. srpnja 1938.– Zagreb, 17. kolovoza 2015.) Srednju muzičku školu i gimnaziju završio u Šibeniku. Diplomirao je 1964. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 1957. stalno živi u Zagrebu. Kraće vrijeme bio je glazbeni suradnik na TV Zagreb. Kao kantautor koncertirao u gotovo svim zemljama Europe te u Sjevernoj i Južnoj Americi. Snimio je nekoliko desetaka nosača zvuka kao skladatelj, interpret, aranžer, dirigent, pjesnik i producent.
Stvorio je jedinstven autorski opus unutar hrvatske popularne glazbe i poezije. Njegove skladbe Moderato cantabile i Kuća pored mora (obje iz 1964.) začetak su pjesmarice koja se proteže na više od 40 albuma i dvadesetak knjiga, kao emocionalno iskustvo nekoliko naraštaja slušatelja i čitatelja.
Pjesme je počeo objavljivati sredinom pedesetih u splitskom Vidiku, zagrebačkim Prisutnostima i Poletu. Prije negoli se posvetio kantautorskom radu nastupao je kao flautist u pop i jazz sastavima, te pjevao u nekoliko vokalnih skupina. Na prvim pločama Čovjek kao ja (1970.) i Arsen 2 (1971.) okupio je neke od svojih antologijskih naslova (Moj brat, Sandra, Sve što znaš o meni,Balada o prolaznosti…) te istovremeno objavljuje prvu knjigu poezije Brod u boci koja je doživjela brojna reizdanja. Svoje ljubavne, elegične balade u kojima se često prepoznaje mediteranska osjećajnost, Arsen tijekom sedamdesetih nadopunjuje ironijom i humorističko kabaretskom šansonom (Po glavi stanovnika, Pravilna ishrana, Vrijeme ironije…). Često uglazbljuje hrvatske pjesnike Z. Goloba, A. Šoljana, T. Ujevića, I. G. Kovačića, M. Krležu, G. Krkleca, Z. Baloga i druge. Do početka osamdesetih kantautorsko stvaralaštvo Arsena Dedića postalo je priznato i na međunarodnoj sceni, o čemu svjedoče najprestižnije europske nagrade Prix Jacques Brel i Premio Tenco. Surađivao je s poznatim pjesnicima — pjevačima Sergiom Endrigom, Ginom Paolijem i Bulatom Okuđavom, a njegova poetika ravnopravno korespondira s tradicijom moderne francuske i talijanske šansone i klasičnog rock pjesništva B. Dylana i L. Cohena.
Surađivao je s avangardnim teatrom Arbos u Salzburgu (glazba za tri predstave) te plesnim teatrom u Düsseldorfu (glazba za balet i film Carpe diem). 2013. promoviran je dokumentarni film Moj zanat o Arsenu Dediću redatelja Mladena Matičevića.
Bio je član Hrvatskog društva skladatelja, Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva pisaca.
izvor biografije: http://www.hds.hr/
fotografija: Vidmir Raič