Ma moraš biti bolestan kako bi doktori opravdali svoje postojanje, zaradili plaću i farmacija smišljala lijekove od kojih si još bolesniji pa onda tako u krug.
E sad, što onda ako doktoru nije nikako ničeg dosta?
Jedni štrajkaju, drugi bježe vani na bolje uvjete, a treći ostanu doma, politički se pozicioniraju i zapetljaju s podzemljem i to sve izgleda nasljedno u vladajućoj strukturi koja se onda opako ograđuje jer predstoji period kupnje glasača.
Sve bi to bilo jako seksi da nije uopće. Zatvorenička tradicija u Hr stvorila je sustav vrijednosti u kojem ako nisi bio u zatvoru si papak.
I sad će novopečeni zatvorenik - doktor postati bad guy, navalit će na njega sve tete svih uzrasta, preko gejeva do transića i kad izađe imat će super seksi kliniku za sav polusvijet i svijet.
Dakle, egoizam na entu. U čovjeku je ta iskra neugasiva i neutaživa i nije važno više raditi na ugledu i časti( čitaj pogrebi i pomiriši) kad jednako tako loš glas se još dalje čuje i otvara bezbrojna vrata u biznisu.
A mi idemo kod doktora, netko nosi čokoladu, a netko kuvertu i čudimo se što nam se čini da nas zdravstvo ne percipira kad evo imaju svoju listu prioriteta. Jadnicima je ionako bolje da krepaju, zar ne?
Ili zar nije bolje je što više bolesnih kako bi taj resurs uopće imao smisla.
Bijela kuta kojoj vjerujemo? Indoktrinacija jednako kao i vjeronauk.
A zaboravlja se da u svakom žitu kukolja ima ali i žrtvenih jaraca.
Hm tko je sljedeći?
napisala: Marija Štrajh