Oglasi

subota, 2. studenog 2024.

Pjesma dana

KEMAL MONTENO: Dušo moja

Dušo moja

Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo ovdje stojim,
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.

Dušo moja i kada krenem
tako bih rado da se vratim,
ti ne znaš da je pola mene
ostalo s’ tobom da te prati.

Ostalo s’ tobom da te ljubi
kad budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.

Dušo moja, k’o kaplja vode
i ti se topiš na mom dlanu,
jer s’ tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.

Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam,
na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svijetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom ispod granja
stavit ćes glavu na moje grudi,
jer ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.

Kemal Monteno jedan je od najomiljenijih bosanskohercegovačkih kantautora, rođen u Sarajevu 1948. godine. Njegov je otac bio talijanski vojnik koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata došao u Sarajevo i zaljubio se u Kemalovu majku, a zbog te je ljubavi odlučio ostati u novoj domovini. Zbog talijanskog prezimena otac je želio da sin ima bosansko ime, a upravo ta bosansko - talijanska podjela osim u nazivu utjecala je i na Montenov stvaralački rad. S mediteranskim štihom i bosanskom dušom koju je unio u svoje pjesme, Monteno je stvorio svoj glazbeni izričaj koji ga je pratio tijekom više od 40 godina karijere. Ljubavne pjesme bile su njegov nepresušan izvor i njegova iskrena ispovijed u kojoj je opisivao životne situacije u kojima su se našli on ili njemu bliski ljudi. Ljubavnu priču svojih roditelja opjevao je u pjesmi Šta je život, naslovnoj pjesmi njegovog posljednjeg albuma. U svojim šansonama rijetko se je ponavljao, a vrhunski kantautorski rukopis dokazivao je vještim pretapanjem ljubavnog motiva u jednostavan izraz s mediteranskim šarmom talijanske kancone.

Svoju bogatu glazbenu karijeru Kemo je počeo u drugoj polovici 60-ih, točnije 1967. godine nastupom na festivalu Vaš šlager sezone s pjesmom Lidija koja je osvojila prvu nagradu. Već nakon prvog nastupa bilo je jasno da je publika, osobito njen ženski dio, dobila novog miljenika. Ovom festivalu Monteno je ostao vjeran i idućih godina, a za njega je napisao neke od svojih najljepših šansona poput Zemljo moja (1977. godine) i Sarajevo, ljubavi moja (1976. godine) koju je otpjevao na 10. jubilarnom Šlageru sezone. Pjesma je postala svojevrsna himna njegovom rodnom gradu i do zadnjeg nastupa bila je nezaobilazan dio njegovog repertoara. Osim spomenutih pjesama, Kemal Monteno je obilježio 70-e svojim brojnim antologijskim pjesmama Sviraj mi o njoj (1971. godine), Laž (1972. godine), Putovanja (1978. godine), Adrijana (1979. godine), a osim Šlagera sezone Montena se često moglo vidjeti na Opatijskom i Zagrebačkom festivalu na kojima je redovito osvajao nagrade publike i žirija, a njegovi albumi prodavani su u zlatnim i platinastim nakladama.

Njegov diskografski početak vezan je za 1973. godinu kada je objavio album Muziko, ljubavi moja za tadašnji Jugoton. Na njemu se između ostalih hitova nalazi i pjesma Jedne noći u decembru, posvećena njegovoj ljubavi iz mladih dana, supruzi Branki. Potom je uslijedio album Žene, žene objavljen 1975. godine s hitovima Uvijek ti, Pjesme zaljubljenika, Kratak je svaki tren te album Moje pjesme, moji snovi objavljen 1977. godine. 80-e započinje albumom Za svoju dušu na kojem se nalazi još jedna antologijska pjesma, Nije htjela. Album Dolly Bell, nazvan po jednom od najpopularnijih filmova domaće kinematografije Sjećaš li se Dolly Bell objavio je 1982. godine, a samo godinu dana kasnije objavio je album Uvijek ti se vraćam. Kompilaciju Moje najdraže pjesme (1985.) te albume Romantična priča (1986.) i Kako da te zaboravim (1987.) objavio je za izdavačku kuću Diskoton, a potom je uslijedila diskografska pauza koju prekida 1992. godine kompilacijom Pjesme zaljubljenika u izdanju Croatia Records. Ova je kompilacija svoje reizdanje doživjela 1995. godine.
Ratna događanja 90- ih zatekla su ga u Sarajevu iz kojeg u početku nije mogao izaći, a potom kao i ostali glazbenici i njegovi prijatelji nije htio izaći. U to vrijeme nije napisao niti jednu pjesmu, ali je otpjevao pjesmu Pismo prijatelju, autora Zlatana Arslanagića i Zlatana Fazlića koju ju publika preimenovala u Da ti roknu samo dvije. Radilo se o staroj ljubavnoj pjesmi koju su spomenuta dvojica autora nadopisali, a video spot je snimljen na stepenicama ispred tada popularnog okupljališta, kavane Fis u koju su zalazili Davorin Popović, Mirza Delibašić te ostale poznate osobe iz Sarajeva. Godine 1995. Monteno ipak prihvaća poziv brojnih zabrinutih kolega iz Zagreba, ponajprije Arsena Dedića i Gabi Novak i s obitelji seli u Zagreb u kojem živi i danas. Te iste godine održao je koncert u Lisinskom i to sedam dana za redom. Zanimljivo je da je na svaki od njih dolazila velika pjesnikinja Vesna Parun koja je Kemi i Indexima napisala pjesmu Zaleđena česma. Nju je Kemal kasnije otpjevao s popularnim sarajevskim pjevačem Fuadom Backovićem Deenom.

Godine 2000. Croatia Records objavljuje album Hvala svima (Kemo i prijatelji) na kojem se nalaze pjesme koje je otpjevao u duetu s Oliverom Dragojevićem, Arsenom Dedićem, Radom Šerbedžijom, grupom Crvena jabuka, Danijelom Martinović, Gabi Novak, Fuadom Backovićem, Terezom Kesovijom i Borisom Novkovićem. Iako se radi o njegovim najboljim pjesmama u kojima je svaki od navedenih pjevača dao svoj osobni štih, pjesma Ovako ne mogu dalje s Danijelom Martinović je polučila nevjerojatan uspjeh. Kemal Monteno jedan je od rijetkih izvođača koji se može pohvaliti da je gotovo svaki njegov duet postao i hit.

Osim što je pisao za sebe, Kemal Monteno je napisao brojne pjesme i za svoje kolege Arsena Dedića, Zdravka Čolića, Olivera Dragojevića, Terezu Kesoviju, Gabi Novak, Nedu Ukraden, Dražena Žerića, Ismetu Krvavac, Paulu Jusić, Anicu Zubović, Mišu Kovača, Kseniju Erker, Duška Lokina, Kiću Slabinca, Dalibora Bruna i mnoge druge, a često su upravo njegove pjesme bile zaslužne za uspjeh njegovih kolega. Sredinom devedesetih nastupao je na Radijskom festivalu, a potom i na Festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku. Na Melodijama Mostara 2003. godine nastupio je s Paulom Jusić i pjesmom Nakon toliko godina koja je osvojila Grand prix, a ista je na 10. festivalu melodije Mostara proglašena „Pjesmom desetljeća“. Njegov sljedeći album Dunje i kolači nazvan je prema pjesmi koju je otpjevao s tada popularnom grupom Divas objavljen je 2004. godine.

Koncertom pod nazivom Kemo u Lisinskom, nakon deset godina vratio se u zagrebački glazbeni hram, a oduševljena publika pjevala je s njim od prve do zadnje pjesme. Veličanstveni koncert kojim je raznježio sve prisutne i mnogima natjerao suze na oči objavljen je iste godine, 2005. na DVD-u, prvom Keminom video zapisu nekog koncerta. Te iste godine objavio je i knjigu poezije Za sve moje ljubavi (Zoro, 2005.) koja sadrži njegove autorske pjesme i pjesme drugih autora, u knjizi označene u poglavlju Kao da su moje. U knjizi osim emotivnih stihova prožetih ponajprije nježnošću, a nerijetko i tugom nalazi se i intervju s Montenom te njegovo predstavljanje kroz predgovore poznatih pisaca Arsena Dedića, Miljenka Jergovića i Ahmeda Burića. Dvije godine poslije Croatia Records objavila je dvostruku kompilaciju najvećih Keminih hitova u ediciji Zlatna kolekcija. Novi studijski album Samo malo ljubavi došao je na red 2009. godine s hitovima Kad me jednom za te ne bude i Da je moja mandolina znala. Kako ljubavne osjećaje vješto pretače kroz cijelu glazbenu karijeru, Kemal Monteno bio je nezaobilazan i u ediciji Najljepše ljubavne pjesme, a njegova kompilacija ljubavnih pjesama objavljena je 2010. godine.

Krajem 2012. godine u sarajevskoj Zetri obilježio je više od 40 godina karijere, a na veličanstvenom koncertu uz njega su nastupali: Goran Bregović, Zdravko Čolić, Oliver
Dragojević, Dino Merlin, Severina, Dražen Žerić Žera, Rade Šerbedžija i Hanka Paldum. Posljednji Kemin studijski album Šta je život snimljen je 2013. godine, a pjesme Jesen je, Malo mir, malo rat uz naslovnu pjesmu koja se gotovo odmah nametnula kao hit i dalje su dio radijskog i tv etera. U ljeto, 2014. godine Croatia Records objavila je kompilaciju njegovih 50 najvećih hitova u ediciji „50 originalnih pjesama“.

Kemal Monteno umro je 21. siječnja 2015. godine, u 67. godini života. Posljednji ispraćaj Kemala Montena organiziran je u sarajevskom Narodnom pozorištu, a sahranjen je u Aleji velikana Gradskog groblja Bare u Sarajevu, 28. siječnja. U Keminu čast, udruga „Kemal Monteno“ koju je osnovala obitelj Monteno organizirala je dva koncerta u zagrebačkoj dvorani Lisinski pod nazivom Prijatelji i Kemo – Hiljade pahulja bijelih 2016. i 2017. godine.

Kemal Monteno bio je sa suprugom Brankom u dugom i sretnom braku više od 40 godina, a plod njihove ljubavi su djeca Adrijana i Đani. Odrastajući u skromnoj obitelji naučio je cijeniti ljude, a iako je bio jedan od najvećih glazbenih zvijezda u regiji, nesebično je i bespoštedno pomagao svima zbog čega je bio omiljen među kolegama i svima drag, jedinstveni i neponovljivi, Kemo.