Jube moja
Moja jube, moj golube
Ka san poša ti si rekla
A ti pojdi ko ti more
Ja ću sama nosit brime
Tvoje dite, tvoje ime
I u suzan topit vrime
Moj Marine
Moja jube, moj golube
Rekla si mi ka san poša
Ko će tvoju robu krpit
I mižerju s tobon trpit
A mi ćemo ovod patit
Oćeš li se i živ vratit
Moj Marine
Moja jube, moj golube
Ča si rekla sve ti vaja
Ko bi voli siromaja
Nevojne su ovod noći
Prazne noći bez pokoja
Nije ovod jubav tvoja
Jube moja, jube moja
Tomislav Zuppa (Split, 1906. – Zagreb 1980.) – hrvatski pjesnik i tekstopisac, profesor talijanskog i engleskog jezika
Rođen je u siromašnoj obitelji. Imao je tri brata i sestru. Tomislav je najmlađi. Diplomirao je talijanski i engleski jezik. Otišao je iz Splita u partizane 1943. Ranjen je u Bosni 1944. te prebačen na otok Vis i u Italiju, u Bari, gdje je postao časnikom za vezu pri engleskom stožeru. Preko Leccea, prebacivao je civile u egipatski El Shatt na sigurno.
Poslije Drugog svjetskog rata, u Beogradu je radio u ministarstvu vanjskih poslova. Imenovan je za veleposlanika u Rimu, ali je iz osobnih razloga odustao. Vratio se u Split i postao knjigovođa u Splitskom nabavnom poduzeću. Nerado je radio taj posao, pa se 1948. s obitelji preselio u Zagreb i zaposlio u Komisiji državne kontrole.
Osnovao je „Croatia film” i prvi filmski časopis u Jugoslaviji pod nazivom „Filmski vjesnik”. Zbog cenzure, otišao je i osnovao Turistički biro, u kojem je radio s nizom poznatih grafičara. Volio je pisati. Pisao je novele i objavljivao ih u Vjesniku, Borbi i drugim tadašnjim dnevnim novinama.
Napisao je niz pjesama, koje su postale općepoznate poput: „Galeb i ja”, „Romanca”, „Četiri stađuna”, „Pismo ćali”, „Naše malo misto”, „Moja jube” i dr.
Na Splitskom festivalu, nagrada za tekst nosila je ime po njemu do 1990. Supruga Tomislava Zuppe, bila je u mladosti glumica, a sin Vjeran Zuppa je kazališni teoretičar i kritičar te književnik.
izvor biografije: https://hr.wikipedia.org/wiki/...
foto: Bože Ujević