U srijedu 11. rujna 2024. godine u 11 sati, a ulaz je slobodan
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti organizira predstavljanje Fonda Zlatko i Joyce Baloković koje će se održati u srijedu 11. rujna 2024. u 11 sati u dvorani Knjižnice HAZU, Trg J. J. Strossmayera 14 u Zagrebu.
Riječ je o fondu osnovanom prema želji hrvatskog violinista svjetskog glasa Zlatka Balokovića 1967., dvije godine nakon njegove smrti, kada je njegova supruga Joyce Sveučilištu Harvard predala određeni novčani iznos namijenjen stipendiranju hrvatskih studenata.
Od te se godine dodjeljuju stipendije studentima i studenticama iz Hrvatske za studiranje na bilo kojem fakultetu ili odjelu Sveučilišta Harvard.
Stipendije su namijenjene za poslijediplomske studije u područjima znanosti, umjetnosti, arhitekture, medicine, javnog zdravstva, pravnih znanosti i drugih srodnih disciplina. Do danas je velik broj stipendista pohađao te prestižne programe.
Sudjeluju:
Akademik Velimir Neidhardt, predsjednik HAZU
Doc. dr. sc. Alen Žunić, mag. ing. arch., Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Mr. sc. Marija Barović, mag. ing. arch., Katedra za teoriju i povijest arhitekture, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Mihael Maljak, mag. iur., suradnik u tvrtki McKinsey & Company
Moderatorica: mr. sc. Jelena Đukić
Ukratko o sudionicima:
Velimir Neidhardt, stipendist na Sveučilištu Harvard, 1974./1975.
Akademik Velimir Neidhardt diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1967. Stručno i umjetnički usavršavao se 1968. – 1970. u Majstorskoj radionici akademika Drage Galića te je usporedno do 1974. radio u Arhitektonskom birou Medveščak u Zagrebu. Uz to, 1972. godine nastavlja studij na Arhitektonskom fakultetu, te 1978. magistrira. Akademsku godinu 1974./75. provodi na specijalnom studiju Sveučilišta Harvard u Cambridgeu MA, od čega trećinu programa na MIT-u (Massachusetts Institute of Technology – Tehnološki institut države Massachusetts). Sljedeće godine (1975./76.) na usavršavanju je u arhitektonskim atelijerima Skidmore, Owings & Merrill u Chicagu. Nakon povratka u domovinu djeluje u Urbanističkom institutu Hrvatske u Zagrebu. Doktorirao je 1990. na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Za svoje stvaralaštvo – uz dvjestotinjak idejnih studija, planova i projekata – dobiva više priznanja, među kojima su: Nagrada Vladimir Nazor Ministarstva kulture za najbolja ostvarenja u arhitekturi i urbanizmu 1989. i 1995. te Nagrada Viktor Kovačić Udruženja hrvatskih arhitekata za najbolje arhitektonsko ostvarenje u 1979. godini.
Za izniman doprinos hrvatskoj arhitekturi 2001. dodijeljena mu je Nagrada Grada Zagreba. Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića odlikovan je 2009. godine. Za projekt terminala Zračne luke Zagreb dodijeljena mu je 2017. godine Američka arhitektonska nagrada (American Architecture Prize). Dobitnik je još niza važnih nagrada. Zbog iznimnog doprinosa arhitekturi Zagreba, promoviran je u počasnog člana Društva arhitekata Zagreba. Od 1996. godine međunarodni je član (International Associate) Američkog arhitektonskog instituta (American Institute of Architects – AIA). U Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti 1980. godine izabran je za člana suradnika, 1990. za izvanrednog člana, a od 1991. godine redoviti je član – akademik. U razdoblju 2011. – 2018. potpredsjednik je, a od 2019. predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Godine 2015. postaje dopisni član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, a 2019. redoviti član (Fellow) Svjetske akademije umjetnosti i znanosti (World Academy of Art and Science – WAAS) iz SAD-a.
Alen Žunić, stipendist na Sveučilištu Harvard (Harvard Graduate School of Design), 2013./2014., 2014./2015.
Dr. sc. Alen Žunić, mag. ing. arch., MDesS, docent je na Katedri za urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Usavršavao se na prestižnim svjetskim sveučilištima; 2015. završio je postdiplomski studij teorije i filozofije arhitekture na Sveučilištu Harvard (Harvard University, GSD) s dijelom programa na MIT-u; 2016. doktorirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu; 2017./18. usavršavao se u Institutu za povijest i teoriju arhitekture (GTA) na tehnološkom učilištu ETH u Zürichu; 2019. bio je gostujući istraživač na sveučilištu Columbia University NY (Academy for Advanced Studies). Objavio je 16 autorskih, koautorskih i uredničkih knjiga. Za znanstveno i teorijsko-publicističko djelovanje dobio je dvaput međunarodnu Nagradu Ranko Radović, godišnju Nagradu Radovan Ivančević, Nagradu Grada Zagreba, Nagradu Vera Johanides za najboljega mladog znanstvenika u području tehničkih znanosti u RH i Nagradu HAZU.
Marija Barović, stipendistica na Sveučilištu Harvard (Harvard Graduate School of Design), 2020./2021., 2021./2022.
Mr. sc. Marija Barović, mag. ing. arch., arhitektica je, trenutno doktorandica i asistentica na Katedri za teoriju i povijest arhitekture Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prije upisa na doktorski studij završila je poslijediplomski studij na Sveučilištu Harvard – Graduate School of Design (2022.), sudjelovala u studentskoj razmjeni na pariškome fakultetu École Nationale Supérieure d’Architecture de Paris La Villette (2014.) i diplomirala na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2015.). Ovlaštena je arhitektica s petogodišnjim iskustvom rada u arhitektonskim uredima u Ljubljani i Zagrebu.
Mihael Maljak, stipendist na Sveučilištu Harvard (Harvard Business School), 2022./2023., 2023./2024.
Mihael Maljak, nakon završene Elektrostrojarske škole u Varaždinu, diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je nagrađen Rektorovom nagradom za rad na temu međunarodnih trgovačkih sporazuma. Nakon završetka studija provodi dvije godine u inozemstvu na studentskim razmjenama i praksama, koje obavlja u Austriji, Velikoj Britaniji, Njemačkoj i SAD-u. Nakon povratka u Hrvatsku gradi karijeru u strateškom i operativnom savjetovanju. Akademsko obrazovanje nastavlja na Sveučilištu Harvard (Harvard Business School) 2022. – 2024. kao stipendist Fonda Zlatko i Joyce Baloković, gdje poseban naglasak stavlja na pitanja međunarodnog širenja startupova i korporacija iz Hrvatske. Danas radi kao suradnik u zagrebačkom uredu globalne kuće za strateško savjetovanje McKinsey & Company.
STIPENDIJE IZ FONDA ZLATKO I JOYCE BALOKOVIĆ
Hrvatski građani koji upišu studij na uglednom američkom Sveučilištu Harvard mogu ostvariti stipendiju iz Fonda Zlatko i Joyce Baloković (Zlatko and Joyce Baloković Scholarship Fund). Fond je osnovan prema želji hrvatskog violinista svjetskoga glasa Zlatka Balokovića 1967., dvije godine nakon njegove smrti, nakon što je njegova supruga Joyce u srpnju 1966. Sveučilištu Harvard predala određeni novčani iznos namijenjen stipendiranju hrvatskih studenata. Kako je napisala u popratnom pismu, Zlatko Baloković odlučio se na taj čin jer je osjećao posebnu odgovornost za Hrvatsku kao svoju domovinu. U vrijeme kada Hrvatska nije bila samostalna i slobodna država, već bila dio socijalističke Jugoslavije, to je imalo velik simbolični značaj za međunarodnu afirmaciju Hrvatske, ali i konkretne učinke za mlade hrvatske znanstvenike i hrvatsku znanost u cjelini. Prvi stipendist, od 1967. do 1968., bio je muzikolog Ivan Supičić, od 1983. redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a od 1974. do 1975. stipendist je bio i arhitekt Velimir Neidhardt, današnji predsjednik HAZU, akademik od 1991. Ukupno je do sada iz Fonda Zlatko i Joyce Baloković dodijeljeno 80 stipendija.
Prema želji bračnog para Baloković, Fondom raspolaže Harvardsko sveučilište, a Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ima pravo prvenstva predlaganja kandidata. Ona svake godine predlaže jednog ili više kandidata za financiranje poslijediplomskog studija na bilo kojoj školi Harvardskog sveučilišta, a prije prijave na natječaj kandidati sami moraju obaviti postupak prijave na neki od poslijediplomskih studija na spomenutom sveučilištu. Na temelju znanstvene izvrsnosti Uprava Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izrađuje listu prioriteta prijavljenih kandidata. Nakon toga Odbor za opće stipendije Harvardskog sveučilišta potvrđuje kandidate, dozvoljava upis te odlučuje hoće li stipendirati jednog ili više kandidata i određuje visinu stipendije. Uobičajeno je da stipendija pokrije troškove školarine i boravka.
Postupak upisa na Harvardsko sveučilište obavlja sam kandidat ujesen prije objavljivanja natječaja za stipendiju. Moguće je i da kandidat koji je već upisan na Harvardsko sveučilište traži stipendiju za drugu godinu školovanja. Za dodjelu stipendije mogu se natjecati i kandidati koji su već upisani na Harvardsko sveučilište, ali su odgodili početak studiranja za godinu dana.
Zlatko Baloković bio je istinski građanin svijeta, virtuoz koji je muzicirao pred carevima i caricama, kraljevima i kraljicama, papama, državnicima, u poznatim svjetskim koncertnim dvoranama širom svijeta, ali i pred radnicima u tvorničkim halama. Rodio se 21. ožujka 1895. u Zagrebu i zarana je pokazao glazbeni talent pa već 1904. počinje učiti violinu u Glazbenoj školi Hrvatskog zemaljskog glazbenog zavoda kod glasovitog profesora Vaclava Humla. Završivši glazbenu naobrazbu u Zagrebu, 1911. upisuje studij na Muzičkoj akademiji u Beču kod profesora Otakara Ševčika i Arnolda Rosea, koncertira u Berlinu i Moskvi 1913., a već sljedeće godine, nakon završetka studija, odlazi na turneju po Egiptu i Italiji. Uoči početka Prvog svjetskog rata nastupio je u Vatikanu pred kardinalskim zborom i bio primljen u audijenciju kod pape Pija X., a tijekom rata koncertira po svim većim hrvatskim gradovima, kao i u Trstu i Beču, među ostalim i pred carem i kraljem Franjom Josipom. Baloković 1920. odlazi na turneju po Švicarskoj, Francuskoj i Engleskoj. Dvije godine poslije odlazi u Englesku gdje tijekom dvije godine nastupa u prestižnim koncertnim dvoranama, da bi potom, 1924. otputovao u New York. Polučivši znatan uspjeh koncertirajući po svim većim američkim gradovima, Baloković se trajno nastanio u New Yorku, gdje se zbližio i s Nikolom Teslom. Tada upoznaje Joyce Borden, kćer čikaškog milijunaša Williama Bordena, kojom se oženio 1926. Od tada bračni par Baloković živi između Amerike i Europe i počesto navraća i u Zagreb. Godine 1931. svojom jahtom odlaze iz San Francisca u Australiju i Novi Zeland, gdje Baloković održava niz koncerata. Put oko svijeta, koji je trajao 16 mjeseci, odraz je njihova avanturističkog duha i težnje za otkrivanjem dalekih zemalja i upoznavanjenjem njihovih kultura.
Početkom Drugog svjetskog rata Joyce i Zlatko Baloković osnivaju Komitet za pomoć Jugoslaviji kojem je počasna predsjednica bila Eleanor Roosevelt, supruga tadašnjeg predsjednika SAD-a. U ondašnju Jugoslaviju odlaze 1946., gdje Baloković održava niz koncerata. Nastavio je neumorno koncertirati diljem Amerike, Europe i tadašnje Jugoslavije, gdje 1954. održava koncerte u povodu 50 godina svojeg umjetničkog djelovanja. Godine 1960. angažirao se oko prikupljanja sredstava za Iseljenički dom i Koncertnu dvoranu „Vatroslav Lisinski” u Zagrebu. Na putu prema Zagrebu, gdje je kanio proslaviti svoj 70. rođendan, Zlatko Baloković umire u Veneciji 29. ožujka 1965. od srčanog udara, a pokopan je na Mirogoju. Ondje je 1971. pokopana i njegova supruga Joyce.
U Strossmayerove galerije starih majstora HAZU čuva se zbirka od 34 likovnih djela koju je Akademiji ostavio bračni par Baloković. Osim slika koje je Joyce Baloković naslijedila od svog oca Williama Bordena, donaciju čine slike nizozemskih majstora od 16. do 18. stoljeća, djela francuskog slikarstva 19. stoljeća, radovi slikara barbizonske škole te slike poglavito hrvatskih slikara 20. stoljeća koje je Zlatko Baloković dobio na dar prigodom koncertiranja po domovini ili osobno kupovao izravno od likovnih umjetnika. Dio slika bračni par Baloković nabavio je tijekom svojih brojnih putovanja po svijetu. Baloković je Akademiji darovao i nekoliko violina od kojih je najpoznatija znamenita violina King Bartolomea Giuseppea Guarnerija iz 1735.
foto: Marijan Kreutz i privatna arhiva