Sreća, postoje oni koji su imali osviještene roditelje, roditelje koji su utkali djeci naviku čitanja i odgovornost pri školovanju gdje se brusi ili, pak, uništava volja za čitanjem.
Izumire li kultura čitanja knjige u Hrvata, postavljam pitanje sâm sebi gledajući stvarnost u oči.
Gledajući stvarnost sve stidljivije spuštam pogled sâm pred sobom misleći da nitko me ne vidi i ne zna da sam osoba koja će radije pogledati dobar film, nego pročitati dobro djelo.
Iako pišem, ne čitam. Iako ne čitam, nadam se da drugi čitaju moje tekstove/moja djela.
Hvatam li vlastito licemjerstvo za rep kao poludjeli pas što se beskonačno vrti u krug dok ne ispusti dušu?
Pravdajući se s bezbroj „opravdanja“ činjenica je da sam i sâm dio onih koji, zbog nerazvijene navike čitanja knjiga, vodi kulturu čitanja knjige u izumiranje.
Sreća, postoje oni koji su imali osviještene roditelje, roditelje koji su utkali djeci naviku čitanja i odgovornost pri školovanju gdje se brusi ili, pak, uništava volja za čitanjem.
Svjesni mnogobrojnih pozitivnih učinaka kojim se po svim pitanjima obogaćuje i razvija svaki čitatelj, smijemo zaključiti da kultura čitanja knjiga nije i neće umrijeti, zahvaljujući odgovornim roditeljima koji za svoju djecu žele najbolje.
Da, dragi roditelji,
Vi, baš Vi ste temelj Vašoj djeci. Vi stvarate i gradite njihove navike.
Odgajateljice u vrtićima, učitelji i profesori u školama samo su bitna dogradnja i stručno brušenje Vašeg djeteta.
Izumiranje kulture čitanja knjige potvrđuje odsutnost roditelja, potvrđuje pravdanja, dok djeca gotovo bespovratno putuju ka dnu.
JA, RODITELJ, GRADIM ILI UNIŠTAVAM?
....
Marijan Gubina humanitarac, mirotvorac i pisac Marijan Gubina rođen je 23. veljače 1981. godine u Vinkovcima, Hrvatska. Nedaleko od Vukovara i Osijeka, u slavonskom mjestu Dalj sretno je proživljavao djetinjstvo u svojoj šesteročlanoj obitelji. Kobnog 1. kolovoza 1991. godine Marijan Gubina postaje žrtva rata, lišen slobode 260 dana u kojima je bio podložan najokrutnijim oblicima nasilja temeljem čega kasnije stječe status logoraša.
Iz logora, ujedno i svog mjesta stanovanja, biva protjeran 16. travnja 1992. godine u grupi od 50 ljudi te s dijelom obitelji pronalazi svoje utočište u Osijeku u statusu prognanika.
Unatoč traumama i oboljenjima nastavlja svoje školovanje te se ističe kao jedan od boljih učenika, no kalvarija Marijana Gubine ne prestaje.
Slijedi tragična smrt oca, hrvatskog vojnika koji je prethodno ranjavan, smrt mlađe sestre, te naposljetku zbog niza nesretnih okolnosti postaje beskućnik.
Marijan ne gubi vjeru u bolje sutra. Školuje se i radi istovremeno.
Uspješno završava srednju školu te osniva trgovačko društvo.
Uz poduzetništvo sve se više senzibilizira za društveno socijalna pitanja.
Kao svjedok društvenih problema i moderne pošasti različitih oblika ovisnosti među kojima je i ovisnost o drogama Marijan pristupa vlastitom educiranju i radu na sprječavanju zlouporabe opojnih sredstava.
Njegov humanitarni rad i projekte, čiji je autor i voditelj (u suradnji s interdisciplinarnim timom), prepoznaje lokalna uprava i državne institucije.
Svojim djelovanjem kao volonter, i kao dugogodišnji predsjednik Osječke lige za borbu protiv ovisnosti, polučio je izvrsne rezultate te se nakon sedmogodišnje edukacije u teoriji i praksi okreče osnovnim društvenim problemima s ciljem rješavanja socijalnih problema i razvoja kulture mira.
Naredna desetljeća svoju humanost Marijan potvrđuje svakodnevno nizom primjera, provodeći mnogobrojne programe, projekte i akcije diljem Hrvatske i inozemstva koje za cilj imaju smanjenje broja potrebitih i razvoj kulture mira kao protutežu sveprisutnoj krizi vjere i morala te nasilničkom stilu života.
Svojim primjerom Marijan utječe na razvoj i jačanje međunarodne mreže mira. Ono što Marijana čini posebnim i zbog čega ga osobe i institucije prepoznaju kao humanitarca i mirotvorca je njegovo široko djelovanje na području humanosti i pacifizma, a njegov rad nagrađen je mnogobrojnim zahvalnicama i priznanjima društava građana, državnih i međunarodnih institucija. Kruna priznanja je i odlikovanje Republike Hrvatske Redom Hrvatskog pletera 2017. Godine.
Čitalačka publika a među njima i stručni kritičari prepoznali su Marijana u ulozi pisca posebno zbog djela 260 DANA koji je polučio izvrsne rezultate kao autobiografski roman, kazališna predstava u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, istoimena radio drama Hrvatskog radija i niza drugih djela koja su dovela do snimanja igranog filma visoke međunarodne produkcije (koji je u tijeku).
Roman 260 DANA Marijan Gubina tretira kao knjigu samopomoći te je i sam često koristi kao vrstu priručnika u svojim mnogobrojnim predavanjima koji za cilj imaju i motivirati ljude različite dobi i svjetonazora.
Marijan trenutno uživa u ulozi supruga, oca četvero djece te živi vođen vlastitim sloganom:
ČINI DOBRO KAKO BI TI SE ISTO ŠTO PRIJE VRATILO.
foto/ilustracija: Vidmir Raič