Od početka ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022., među zapadnim analitičarima, političarima i dijelom akademske zajednice postupno se razvijala ideja da bi dugoročna posljedica rata mogla biti raspad Ruske Federacije. Knjiga At the Vanishing Point in History, koju su priredili istaknuti stručnjaci iz područja povijesti, politologije i međunarodnih odnosa, predstavlja zbornik eseja u kojem pojedini autori ne samo da predviđaju raspad Rusije, već ga i eksplicitno zazivaju kao poželjnu i neizbježnu posljedicu aktualne krize. Cilj ovog eseja jest kritički analizirati koliko je takav scenarij realističan u svjetlu povijesnih presedana, unutarnje strukture Ruske Federacije, dinamike rata u Ukrajini, međunarodnih odnosa i komparativne politike postimperijalnih prostora.
Povijesni kontekst: Raspadi imperija i postimperijalna tranzicija
Povijest poznaje brojne primjere raspada multietničkih i imperijalnih entiteta: Osmansko Carstvo, Austro-Ugarska, SSSR, Jugoslavija. U svakom slučaju, raspad je potaknut kombinacijom unutarnjih slabosti (etnonacionalne tenzije, gospodarske krize, nelegitimne političke strukture) i vanjskih pritisaka. Sovjetski Savez, najbliža analogija Ruskoj Federaciji, raspao se u mirnodopskim uvjetima kroz političku dezintegraciju nakon gubitka hegemonijskog narativa i ekonomske neodrživosti. No, Ruska Federacija, iako nasljednica SSSR-a, nije jednostavna kopija tog modela – njezin federalizam je asimetričan, njezina unutarnja etnička struktura visoko centralizirana, a represivni aparat iznimno snažan.
Struktura Ruske Federacije: Od federalizma do imperijalnog centralizma
Formalno, Rusija je federacija sastavljena od više od 80 federalnih jedinica, uključujući republike s etničkom osnovom (npr. Tatarstan, Čečenija, Saha), koje nominalno uživaju autonomiju. Međutim, pod režimom Vladimira Putina, federalizam je gotovo u potpunosti pretvoren u dekorativnu strukturu bez stvarne decentralizacije moći. Guverneri se imenuju iz Moskve, a svaki pokušaj ozbiljnije autonomije ili secesije (npr. čečenski ratovi) bio je gušen brutalnom silom.
Autori koji zazivaju raspad Rusije često polaze od pretpostavke da je ruski imperijalni model neodrživ i da će rat iscrpiti kapacitete režima da ga održi. Iako je to teorijski moguće, praksa pokazuje visoku sposobnost režima da se održi represijom, propagandom i političkom kooptacijom. Čak i u uvjetima međunarodne izolacije i sankcija, režim zadržava ključne instrumente kontrole.
Dinamika rata u Ukrajini: Slabljenje, ali ne i kolaps
Rat u Ukrajini nesumnjivo je najznačajniji sigurnosni izazov s kojim se Rusija suočila od kraja Hladnog rata. Gubici na bojištu, sankcije, pad kredibiliteta međunarodnih savezništava – sve to doprinosi slabljenju ruskog položaja. Međutim, valja razlikovati vojni i strateški poraz od unutarnje političke dezintegracije.
Za sada ne postoje pouzdani empirijski pokazatelji masovne političke mobilizacije unutar ruskih autonomnih regija koje bi sugerirale ozbiljnu centrifugalnu dinamiku. Čak i regije s jakim nacionalnim identitetima (npr. Tatarstan) ne pokazuju otvorene aspiracije prema neovisnosti, dijelom zbog straha, dijelom zbog duboke integracije u političke i gospodarske tokove ruske države.
Knjiga At the Vanishing Point in History - krive procjene analitičara kremljologa?
Međunarodni faktor: Geopolitika i granice poželjnog
Zapadne zemlje, unatoč retorici o „porazu Rusije“, u stvarnosti su izrazito oprezne prema ideji njenog raspada. Raspad nuklearne sile poput Rusije značio bi pojavu više novih država s nejasnim granicama, potencijalno konkurentnim elitama i nekontroliranim pristupom nuklearnom arsenalu. Povijest raspada SSSR-a 1991. nudi važan presedan – tadašnji Zapad, predvođen SAD-om, uložio je znatne napore kako bi tranzicija bila kontrolirana i spriječio „jugoslavenski scenarij“. Današnji stavovi ključnih aktera poput SAD-a, Kine i čak Turske sugeriraju da postoji konsenzus oko očuvanja teritorijalne cjelovitosti Rusije, unatoč protivljenju njenoj agresivnoj politici.
Ideologija i želja: Normativno vs. analitičko
Dio tekstova iz knjige *At the Vanishing Point in History* nije samo analitički, već i normativno utemeljen – autori izražavaju želju da se Rusija raspadne jer smatraju da je takva država nespojiva s liberalnim poretkom, te da bi njen nestanak omogućio slobodu potlačenim narodima. Takav pristup, iako legitiman iz perspektive moralne osude imperijalizma, nosi opasnost zamjene političke analize političkom fantazijom.
Povijest pokazuje da se imperiji ne raspadaju zato što netko želi da se raspadnu, nego kada se izgubi funkcionalni kapacitet njihove kohezije: kada se elite dezintegriraju, kad se pojavi alternativa legitimitetu, kad se raspad postane manje rizičan od opstanka. Za sada, u Rusiji ne postoje ti uvjeti.
Raspad Ruske Federacije kao posljedica rata u Ukrajini ostaje – barem u sadašnjoj fazi sukoba – vrlo malo vjerojatan. Unatoč vojnim gubicima i strateškoj slabosti, ruski režim zadržava ključne elemente državne kontrole. Regije ne pokazuju masovne centrifugalne impulse, a međunarodna zajednica nema interes za destabilizaciju nuklearne sile. Ideja raspada Rusije više govori o političkim nadama i moralnoj osudi njezine politike, nego o stvarnoj analizi unutarnjih dinamika te države. Ipak, treba ostaviti prostor za nepredviđene promjene: dugotrajni ratovi, osobito neuspješni, često otvaraju prostor za političke potrese koji se naknadno čine neizbježnima.
...
Tekst: Petar Kolovrat
Ilustracija: Vidmir Raič / AI generirano