Nezaposlenost mladih predstavlja jednu od najsloženijih i najurgentnijih društveno-političkih pojava u suvremenoj Europi. Unatoč znatnom smanjenju stope nezaposlenosti mladih u nekim zemljama, problem ostaje izrazito heterogen među državama članicama Europske unije. Dok zemlje poput Njemačke i Nizozemske uspješno održavaju niske stope nezaposlenosti među mladima, druge, uključujući Grčku i Španjolsku, unatoč napretku, još uvijek nose teret strukturnih slabosti i socioekonomskih neizvjesnosti. U ovom članku razmatramo komparativne politike zapošljavanja mladih u europskom kontekstu, uz poseban fokus na Hrvatsku, čiji se primjer nalazi na razmeđi južnoeuropskih izazova i srednjoeuropskih rješenja.
Strukturalni uzroci nezaposlenosti mladih u Europi
Nezaposlenost mladih u Europi nije fenomen koji proizlazi isključivo iz ekonomskih recesija; ona je u velikoj mjeri ukorijenjena u strukturalnim i institucionalnim razlikama između tržišta rada. U južnoeuropskim zemljama, poput Grčke i Španjolske, dugogodišnja rigidnosti tržišta rada, slabosti u sustavima strukovnog obrazovanja te nedostatak sinergije između obrazovanja i potreba tržišta rada doveli su do toga da je stopa nezaposlenosti mladih 2015. godine dosezala gotovo 50%. Iako su podaci Eurostata iz 2024. godine ohrabrujući – uz pad stope nezaposlenosti mladih u tim zemljama na oko 25% – kontekstualno je jasno da taj napredak ne znači rješenje problema, već ukazuje na djelomičnu uspješnost reformi i gospodarskog oporavka.
Nasuprot tome, zemlje s robusnijim gospodarstvima i decentraliziranim modelima upravljanja tržištem rada – poput Njemačke i Nizozemske – bilježe znatno niže stope nezaposlenosti mladih, koje se u posljednjem desetljeću uglavnom drže ispod 9%. Ključna prednost ovih zemalja leži u sustavima dualnog obrazovanja, koji omogućuju integraciju mladih u tržište rada već tijekom školovanja. Nadalje, prisutna je aktivna i fleksibilna politika zapošljavanja mladih, koja uključuje porezne poticaje za poslodavce, personalizirane programe mentorstva te snažno uključivanje lokalne samouprave.
Hrvatska u europskom kontekstu: između izazova i potencijala
Hrvatska se nalazi u poziciji koja zahtijeva osobitu analizu. Iako je članica Europske unije od 2013. godine, strukturalni problemi s tržištem rada, obrazovnim sustavom i demografskim trendovima prisutni su još od tranzicijskog razdoblja 1990-ih. Prema podacima Eurostata, stopa nezaposlenosti mladih (15–24 godine) u Hrvatskoj iznosila je 21,9% u 2023. godini, što je pad u odnosu na gotovo 45% iz 2013., no i dalje značajno iznad prosjeka EU (14,5%).
Ovaj pad rezultat je kombinacije faktora: iseljavanja mladih, rasta neformalnog i sezonskog zapošljavanja, ali i implementacije europskih programa poput Garancije za mlade. No, unatoč nominalnom poboljšanju, kvalitativni aspekti zapošljavanja ostaju problematični: velik broj mladih radi na određeno vrijeme, bez pristupa kolektivnoj sigurnosti, što generira nesigurnost i otežava dugoročno planiranje karijere.
Kao i u slučaju južnoeuropskih zemalja, hrvatski obrazovni sustav pokazuje slabu povezanost s tržištem rada. Sustavi strukovnog obrazovanja nisu dovoljno atraktivni ni prilagođeni potrebama poslodavaca, a visoko obrazovanje često proizvodi diplomante u područjima s malom potražnjom. Pritom se dodatno pogoršava jaz između kvalifikacija i kompetencija, što posljedično doprinosi fenomenu tzv. „prekvalificirane, ali nezapošljive“ radne snage.
Pandemija kao katalizator novih izazova
Pandemija COVID-19 dodatno je osnažila postojeće slabosti europskih tržišta rada. Mladi su, kao najmanje integrirana i najmanje zaštićena skupina, osjetili najjače udare ekonomske paralize. U Hrvatskoj je 2020. došlo do naglog porasta nezaposlenosti među mladima, a mnogi su bili zaposleni u sektorima najizloženijima pandemiji – turizmu, ugostiteljstvu i maloprodaji. Iako se tržište rada oporavlja, posljedice su dugoročne: porast nesigurnih oblika rada, rast mentalnog zdravlja kao političke teme, te gubitak povjerenja mladih u institucije i tržište rada.
Sociološki gledano, nezaposlenost mladih nije samo ekonomsko pitanje, već duboko društveno pitanje. Mladi bez stabilnog zaposlenja često doživljavaju gubitak identiteta, izolaciju i odgodu važnih životnih odluka poput osnivanja obitelji. Takve posljedice mogu imati destabilizirajuće učinke na cijelo društvo, osobito u zemljama s negativnim demografskim trendovima poput Hrvatske.
Preporuke za javne politike: prema integrativnom pristupu
Iskustva različitih europskih zemalja pokazuju da nema univerzalnog rješenja za nezaposlenost mladih. Međutim, postoje ključni elementi učinkovitih politika: proaktivni modeli obrazovanja i osposobljavanja, uključivanje privatnog sektora u kreiranje kurikuluma, fleksibilnost tržišta rada uz zadržavanje socijalne sigurnosti, te usmjerene i individualizirane mjere podrške mladima.
Za Hrvatsku to znači:
-
Reformu strukovnog obrazovanja, uz veće uključivanje poslodavaca i lokalnih zajednica.
-
Povećanje kapaciteta i učinkovitosti Zavoda za zapošljavanje, s naglaskom na karijerno savjetovanje i mentorstvo.
-
Razvoj poduzetničkih inkubatora za mlade, uz pristup mikrokreditima i edukaciji.
-
Demografsku politiku usklađenu s politikama tržišta rada, koja omogućuje mladima da ostanu i grade život u zemlji.
Nezaposlenost mladih ostaje jedno od ključnih političkih i društvenih pitanja današnje Europe. Iako su određene zemlje ostvarile značajan napredak, ostaje jasna potreba za diferenciranim, nacionalno prilagođenim politikama koje uvažavaju lokalne gospodarske i kulturne kontekste. Hrvatska, kao zemlja na raskrižju južnoeuropskih problema i srednjoeuropskih potencijala, ima priliku redefinirati svoj pristup nezaposlenosti mladih kroz integrirane, međusektorske strategije. Samo holističkim i dugoročnim djelovanjem može se osigurati ne samo zaposlenost, već i društvena uključenost i budućnost cijele jedne generacije.
...
Tekst: Vidmir Raič
Fotografija: Petar Kolovrat
Infografika: Voronoi Visual Capitalist,
https://www.voronoiapp.com/economy/Youth-Unemployment-Trends-Across-Europe-5235