Gavranov prodor u Tursku započeo je prije nekoliko godina kada su mu dva kazališta iz Istanbula uspješno izvela premijere komedija „Lutka“ i „Muž moje žene“ te pored brojnih repriza u najvećem turskom gradu zaigrala te predstave i na gostovanjima diljem Turske.
Gavranov senzibilitet bez sumnje je blizak turskim glumcima i redateljima, ali i kazališnoj publici, tako da će već ovoga listopada njegovu komediju „Savršeni partner“ premijerno izvesti Državno kazalište Bursa iz grada Burse. U prosincu će Državno kazalište Diyarbakır iz grada Diyarbakıra izvesti premijeru komedije „Muž moje žene“. Potom će Teatar Luz Yapim iz Istanbula premijerno izvesti istu komediju. Zatim će u prosincu ove godine Teatar Kidonya iz Balıkesira izvesti premijeru komedije „Lutka“, i na koncu, Državno kazalište Kayseri iz Kayserija izvest će premijeru komedije „Na kavici u podne“.
Potrebno je napomenuti da je Miri Gavranu svojedobno u Istanbulu objavljen roman „Klara“ na turskom jeziku, tako da nije nerealno očekivati u bliskoj budućnosti i nove vijesti o recepciji našeg književnika u toj mnogoljudnoj zemlji.
Usto, Gavranove se predstave ovih mjeseci premijerno izvode i u drugim zemljama, tako da je 20. rujna Teatar Performatrix u Teatru Vuk iz Beograda u Srbiji izveo premijeru drame „Sladoled“, za 10. listopada u Malom dramskom kazalištu Teatron iz Ekaterinburga u Rusiji zakazana je premijera komedije „Povratak muža moje žene“, 24. studenoga u Münchenu, u Njemačkoj koncertno uprizorenje drame „Kreontova Antigona“ realizirat će festivalski ansambl 15. GavranFesta. Sutradan, 25. studenoga u Ljubljani, u Sloveniji bit će premijera Gavranove komedije „Pivo“ u produkciji Teatra Smejmo se u SiTi Teatru, a u siječnju iduće godine Echo Teatrum iz Budimpešte u Mađarskoj izvest će premijeru Gavranove „Lutke“.
Plakat predstave „Lutka“ Kazališta DerinArt iz Istanbula
Djela Mire Gavrana prevedena su na 42 jezika, njegove drame i komedije imale su više od 400 kazališnih premijera diljem svijeta, a vidjelo ih je više od četiri milijuna gledatelja.
Miro Gavran (Gornja Trnava, 3. svibnja 1961.) hrvatski je dramatičar, romanopisac, pripovjedač, pisac za mlade i redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Najizvođeniji je hrvatski dramski pisac. Djela su mu prevedena na 42 jezika. Njegove knjige imale su više od 250 izdanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Po njegovim dramama i komedijama nastalo je više od 400 kazališnih premijera diljem svijeta, a vidjelo ih je više od četiri milijuna ljudi. Jedini je živući dramatičar u Europi koji ima kazališni festival njemu posvećen, izvan zemlje rođenja, na kojem se igraju isključivo predstave nastale po njegovim tekstovima, a koji od 2003. godine djeluje u Slovačkoj, u Trnavi, pod nazivom GavranFest, od 2013. godine u Poljskoj, u Krakovu, od 2016. godine u Češkoj, u Pragu, 2019. godine održao se u Augsburgu (Njemačka), a 2020. godine u Srbiji, u Beogradu. Od 6. studenoga 2021. godine predsjednik je Matice hrvatske.
Životopis
Miro Gavran rođen je u Gornjoj Trnavi 1961. godine. U Novoj Gradiški završio je srednju školu 1980. godine. Nakon toga upisao je studij dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.[3] Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Radio je kao dramaturg i kazališni ravnatelj Teatra &TD. Debitirao je 1983. godine s dramom Kreontova Antigona u Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu u kojoj je na umjetnički snažan način progovorio o političkoj manipulaciji. Tri godine potom dramom Noć bogova tematizira odnos umjetnika i vlasti u totalitarnom sustavu. Potom piše ciklus drama u kojima najvažnijom temom postaju muško-ženski odnosi. Kreirao je velik broj kompleksnih ženskih likova. Njegove junakinje su istodobno i snažne i emocionalne. Do sada je napisao pedeset i pet kazališnih tekstova.
Od 1993. godine živi i radi kao profesionalni pisac. Njegovi kazališni i prozni tekstovi uvršteni su u brojne antologije i hrestomatije u zemlji i inozemstvu, a njegovo djelo proučava se na brojnim sveučilištima diljem svijeta.
U ranim proznim tekstovima opisuje život u hrvatskoj provinciji, oslikavajući male ljude, svojevrsne antijunake, koji zadržavaju pozitivan odnos prema životu, čak i kada se suoče s nepravdom i s velikim teškoćama, što se najbolje ogleda u romanu Zaboravljeni sin iz 1989. godine, čiji je glavni junak dvadesetogodišnji lakše mentalno retardirani mladić.
Kao četrdesetogodišnjak počinje ispisivati psihološko-egzistencijalne romane insipirirane Biblijom na način da biblijske junake približava senzibilitetu suvremenih čitatelja, tako da ga rado čitaju i vjernici i ateisti, pronalazeći u tim romanima univerzalne humane poruke. Njegove knjige se objavljene su u gradovima diljem svijeta. Postao je redoviti član Ruske akademije književnosti, 22. travnja 2014. godine, dok je u svibnju iste godine izabran za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. U studenome 2016. godine postao je članom Slavenske akademije književnosti i umjetnosti, čije je sjedište u bugarskom gradu Varna, a 23. lipnja 2022. godine proglašen je počasnim akademikom HAZU BiH. Od svibnja 2024. godine redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
....
fotografija: Zorana Vukić Gavran