Dvadeset i drugi lipnja u Republici Hrvatskoj obilježava se kao Dan antifašističke borbe, državni praznik kojim se komemorira osnutak prvog partizanskog odreda u Hrvatskoj – Prvog sisačkog partizanskog odreda – 1941. godine. Ovaj datum nosi višeslojnu simboliku: on je ne samo spomen na organizirani oružani otpor protiv fašističke okupacije tijekom Drugoga svjetskog rata, već i temeljna točka u konstituiranju suvremene hrvatske državnosti, demokratskog identiteta i europske orijentacije. Međutim, njegovo obilježavanje danas izaziva polemike i reflektira duboke političke i ideološke podjele unutar hrvatskog društva. Analiziramo povijesnu važnost 22. lipnja, njegovu ulogu u oblikovanju nacionalnog identiteta, političku instrumentalizaciju i kontroverze koje ga prate, te njegovo značenje za budućnost Hrvatske.
Povijesni kontekst i značenje
Dana 22. lipnja 1941., svega dan nakon napada nacističke Njemačke na Sovjetski Savez, u šumi Brezovica kraj Siska osnovan je Prvi sisački partizanski odred, sastavljen od komunistički orijentiranih boraca, većinom Hrvata, s ciljem oružane borbe protiv okupatora i njegovih domaćih suradnika. Taj je čin predstavljao prvi organizirani gerilski otpor u tadašnjoj okupiranoj Europi i označio početak hrvatskog doprinosa širem antifašističkom pokretu u okviru buduće Narodnooslobodilačke borbe.
Iako je antifašizam bio dio šireg partizanskog pokreta pod vodstvom Komunističke partije Jugoslavije, hrvatski partizani činili su ključni segment borbe i žrtava. Prema podacima Hrvatskog instituta za povijest, Hrvati su činili više od trećine boraca u partizanskom pokretu, a kasnije je u sklopu ZAVNOH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske) položena osnova za obnovu hrvatske državnosti unutar federativne Jugoslavije.
Značaj za hrvatski nacionalni identitet
Antifašistička borba bila je ključna komponenta legitimiteta suvremene hrvatske državnosti, kako u kontekstu Drugog svjetskog rata tako i u političkom kontinuitetu s Domovinskim ratom. U preambuli Ustava Republike Hrvatske ističe se upravo taj dvostruki temelj: antifašizam i obrana od velikosrpske agresije 1990-ih. Ova konstitucionalna činjenica ističe kako se moderna hrvatska država ne temelji na kolaboracionističkim režimima poput NDH, već na borbi protiv totalitarnih i okupacijskih sila.
Antifašizam je također integralni dio europskih vrijednosti, a njegovo promoviranje ključno je za pozicioniranje Hrvatske unutar europskog političkog i civilizacijskog okvira. Obilježavanje 22. lipnja stoga ima i simbolički značaj potvrđivanja pripadnosti demokratskim i humanističkim vrijednostima suvremene Europe.
Politička stvarnost i kontroverze
Unatoč službenom statusu državnog praznika, 22. lipnja izaziva kontroverze, posebice u odnosu na različite interpretacije povijesti Drugog svjetskog rata i komunističke represije nakon njega. Desni politički spektar u Hrvatskoj nerijetko relativizira antifašizam poistovjećujući ga s komunističkim totalitarizmom i jugoslavenskom represijom, dok ljevica često naglašava oslobađajuću i civilizacijsku dimenziju pokreta.
Posebno se sporno pitanje odnosi na odnos prema NDH i ustaškom režimu, gdje dio populacije, iz nacionalističkih pobuda, još uvijek izražava simpatije prema tom razdoblju, ignorirajući zločine počinjene nad Srbima, Židovima, Romima i Hrvatima antifašistima. Povijesni revizionizam prisutan je i kroz činove poput umanjivanja važnosti Brezovice, povijesnog zaborava na ZAVNOH, te glorifikacije ustaške ikonografije u dijelu javnog diskursa.
U tom smislu, Dan antifašističke borbe postaje politički lakmus-papir: test zrelosti društva da se kritički i odgovorno odnosi prema vlastitoj povijesti.
Refleksije za hrvatsku budućnost
Za budućnost Hrvatske, jasno i dosljedno afirmiranje antifašističkih vrijednosti od esencijalne je važnosti. U obrazovnom sustavu, medijima i javnim politikama potrebno je jačati svijest o složenosti povijesnih procesa, promovirati demokratsku kulturu sjećanja i suzbijati ekstremizam. Hrvatska, kao članica Europske unije, mora ne samo verbalno, nego i institucionalno podržavati antifašizam kao temeljnu civilizacijsku vrijednost.
U tom kontekstu, 22. lipnja treba ostati datum koji ne dijeli, već ujedinjuje – ne kroz zaborav, već kroz istinu i pomirenje. Njegovo ispravno tumačenje nužno je za političku stabilnost, identitetsku koheziju i društveni razvoj Hrvatske.
Dan antifašističke borbe 22. lipnja daleko je više od komemoracije jednog partizanskog odreda. On je simbol otpora prema tiraniji, temelj suvremene hrvatske državnosti i odraz njezine europske orijentacije. Kontroverze koje ga prate nisu znak njegove suvišnosti, već poziv na dublje razumijevanje slojevite hrvatske povijesti i na odgovornu politiku sjećanja. Hrvatska budućnost ovisi, između ostalog, o sposobnosti da se vlastita prošlost ne koristi kao oružje za podjele, nego kao temelj za zajedničku demokratsku i pluralnu budućnost.
...
Tekst: Vidmir Raič
Ilustracija: Petar Kolovrat / AI generirano