Pitanje moralnosti u međunarodnim odnosima uvijek je bilo kompleksno i kontroverzno, posebno u kontekstu geopolitičkih previranja. Kada velike sile govore o "pravu" i "pravdi", često se postavlja pitanje jesu li ti pojmovi korišteni kao istinski principi ili kao instrumenti za ostvarivanje vlastitih interesa.
Realpolitika i moć
Realpolitika je pristup vođen pragmatizmom i konkretnim interesima države, umjesto ideološkim, moralnim ili etičkim načelima. Temelji se na realnosti moći, ekonomskih interesa i geopolitičkih kalkulacija, umjesto na idealizmu ili univerzalnim vrijednostima.
Pojam je popularizirao njemački političar Ludwig von Rochau u 19. stoljeću, a najpoznatiji primjeri u praksi su politika Otta von Bismarcka, Hladni rat te moderni odnosi među velesilama.
Ukratko, realpolitika znači "politika moći" – odluke se donose na temelju onoga što je ostvarivo i korisno, a ne na temelju onoga što bi moglo biti moralno ispravno.
U međunarodnim odnosima koncept realpolitike prevladava gdje su države sklone donositi odluke na temelju vlastitih interesa, moći i sigurnosti, a ne nužno moralnih načela. Velike sile često koriste retoriku o pravdi i pravu kako bi opravdale svoje akcije, ali u praksi te akcije mogu biti vođene željom za geopolitičkom dominacijom, kontrolom resursa ili strateškim prednostima.
Primjeri ovoga mogu se naći u povijesti, gdje su intervencije ili ratovi opravdavani "moralnim imperativima", ali su u stvarnosti bili motivirani ekonomskim ili političkim ciljevima.
Moralnost kao alat legitimacije
Često se primjećuje dvostrukost u primjeni principa prava i pravde. Na primjer, neke sile mogu osuđivati određene akcije jedne države, dok istovremeno podržavaju slične akcije svojih saveznika. Ova selektivna primjena principa može potkopati vjerodostojnost moralne retorike.
Primjerice, pitanje ljudskih prava često se koristi kao alat za kritiku protivničkih država, dok se istovremeno zanemaruju slični problemi u savezničkim zemljama.
Moralna retorika može poslužiti kao alat za legitimaciju određenih akcija pred domaćom i međunarodnom publikom. Kada se akcije opravdavaju visokim moralnim principima, lakše je pridobiti podršku javnosti i međunarodne zajednice.
Međutim, takva upotreba moralnosti može biti cinična, jer se principi koriste selektivno, ovisno o tome kako odgovaraju interesima moćnih država.
Istinski principi ili hipokrizija?
Postoji tenzija između ideala i praksi. Dok mnoge države i međunarodne organizacije zagovaraju principe prava, pravde i ljudskih prava, njihova primjena često ovisi o političkim i strateškim okolnostima.
Primjerice, Ujedinjeni narodi i međunarodno pravo nastoje uspostaviti okvir za pravednije međunarodne odnose, ali njihova učinkovitost često ovisi o volji najmoćnijih država da poštuju te principe. Iako je realnost često cinična, postoji mogućnost da se moralni principi primjenjuju na iskren način. Međunarodne organizacije, nevladine organizacije i građanski pokreti mogu igrati ključnu ulogu u promicanju istinskih vrijednosti prava i pravde. Primjerice, međunarodni sudovi i tribunali mogu biti alat za kažnjavanje zločina i promicanje pravde, ali njihova učinkovitost ovisi o političkoj volji i suradnji država.
Kada velike sile govore o "pravu" i "pravdi", često postoji razlika između retorike i stvarnih motiva. Dok se principi prava i pravde mogu koristiti kao alat za opravdavanje moći, istovremeno postoji potencijal za njihovu istinsku primjenu. Ključno je kritički promatrati akcije država i tražiti dosljednost u primjeni moralnih načela, kako bi se izbjegla hipokrizija i dvostruki standardi. U konačnici, moralnost u međunarodnim odnosima zahtijeva ne samo riječi, već i djela koja odražavaju te principe.
Međunarodni politički odnosi su složena arena u kojoj se susreću različiti interesi, moći i ideologije. Moral u tim odnosima često je predmet rasprave, a osnovne silnice koje ih pokreću uključuju težnju za moći, sigurnošću i ekonomskim interesima.
Moć i sigurnost
U idealnom svijetu, moral bi trebao biti temelj međunarodnih odnosa. Međutim, u stvarnosti, države često stavljaju svoje interese ispred moralnih načela. Postoje različite perspektive o ulozi morala u međunarodnim odnosima. Realisti smatraju da je moral sekundaran u odnosu na nacionalne interese, dok idealisti vjeruju da bi moral trebao biti vodeći princip. Međunarodno pravo i međunarodne organizacije pokušavaju uspostaviti moralne standarde, ali njihova primjena često ovisi o volji i moći država.
Osnovne silnice djelovanja država u međunarodnoj politici su moć i sigurnosti i ekonomski interesi. Države teže povećanju svoje moći kako bi osigurale svoju sigurnost i utjecaj, a osiguranje nacionalne sigurnosti je primarni cilj svake države. Države teže promicanju svojih ekonomskih interesa kroz trgovinu, ulaganja i druge oblike suradnje.
Uloga supersila u međunarodnoj politici
Supersile imaju dominantnu ulogu u međunarodnim odnosima zbog svoje ekonomske, vojne i političke moći. One utječu na globalne događaje, oblikuju međunarodne institucije i postavljaju pravila igre. Njihove akcije mogu imati dalekosežne posljedice za druge države.
Trenutačno se Sjedinjene Američke Države se smatraju jedinom globalnom supersilom, međutim, Kina sve više jača svoj utjecaj i smatra se rastućom supersilom, a Rusija, također, igra veoma važnu ulogu u globalnim odnosima.
Mjesto za male države poput Hrvatske mogu imati ulogu u međunarodnim odnosima, iako je njihov utjecaj ograničen. One mogu formirati saveze, sudjelovati u međunarodnim organizacijama i koristiti diplomaciju kako bi promicale svoje interese. Također, u današnjem globaliziranom svijetu, ekonomska specijalizacija i nišne industrije mogu malim državama dati veliku prednost. Hrvatska kao mala država, svoj utjecaj ostvaruje ponajviše članstvom u Europskoj uniji, i NATO savezu.
U konačnici, međunarodni odnosi su dinamični i složeni, a uloga morala, moći i interesa se stalno mijenja.
Priredio: Petar Kolovrat
Ilustracija: AI Generirana slika ChatGPT