Franjo Tuđman (Veliko Trgovišće, 14. svibnja 1922. – Zagreb, 10. prosinca 1999.) bio je istaknuti hrvatski povjesničar, akademik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), državnik i ključna figura u stvaranju moderne hrvatske države. Kao prvi predsjednik suverene i samostalne Republike Hrvatske, Tuđman je odigrao presudnu ulogu u turbulentnom razdoblju raspada Jugoslavije i Domovinskom ratu, ostavljajući dubok i slojevit trag na hrvatskom društvu i politici.
Rani život i obrazovanje
Rođen u Velikom Trgovišću u Hrvatskom zagorju, Franjo Tuđman potječe iz obitelji s političkim angažmanom. Nakon završene osnovne škole, školovanje nastavlja u Zagrebu. Tijekom Drugog svjetskog rata pridružuje se partizanskom pokretu, gdje obnaša različite vojne i političke dužnosti. Nakon rata, nastavlja školovanje i diplomira povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Znanstvena karijera
Nakon studija, Tuđman se posvećuje znanstvenom radu. Radio je kao povjesničar, specijalizirajući se za vojnu povijest i povijest Jugoslavije. Godine 1963. doktorirao je s disertacijom o uzrocima i značaju Križevačke bune 1646. Radio je na Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske u Zagrebu, gdje je s vremenom postao i direktor. Njegovi znanstveni radovi, uključujući knjige poput "Hrvatska u Prvom svjetskom ratu", "Stvaranje jugoslavenske države 1918." i "Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi", pridonijeli su razumijevanju ključnih povijesnih razdoblja i nacionalnih procesa. Godine 1979. postao je redoviti član HAZU.
Politički uspon i stvaranje neovisne Hrvatske
Tuđmanov ulazak u politiku bio je postupan, ali je kulminirao u ključnom trenutku hrvatske povijesti. Tijekom 1960-ih bio je dio reformističkih struja unutar Saveza komunista Hrvatske, no njegovi nacionalni stavovi i kritika jugoslavenskog centralizma doveli su ga u sukob s tadašnjim režimom. Početkom 1970-ih bio je prisiljen napustiti političke funkcije, a kasnije je i zatvaran zbog svojih disidentskih aktivnosti.
Krajem 1980-ih, u ozračju političkih promjena i slabljenja komunističke vlasti, Tuđman se aktivno uključuje u politički život. Godine 1989. osniva Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ), stranku koja je ubrzo postala vodeća snaga u borbi za hrvatsku neovisnost. HDZ na čelu s Tuđmanom pobjeđuje na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj 1990. godine.
Pod njegovim vodstvom, Hrvatska je proglasila neovisnost 25. lipnja 1991. godine. Uslijedio je Domovinski rat, obilježen agresijom na Hrvatsku i borbom za očuvanje njezina teritorijalnog integriteta. Tuđman je u tom razdoblju preuzeo ulogu vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Republike Hrvatske i ključnog političkog lidera u obrani zemlje. Njegova odlučnost i vizija neovisne Hrvatske bili su ključni u mobilizaciji hrvatskog naroda i međunarodnom pozicioniranju Hrvatske.
Predsjednički mandati i političko nasljeđe
Franjo Tuđman bio je prvi predsjednik Republike Hrvatske u tri mandata (1990.-1999.). Tijekom svojih mandata, suočio se s brojnim izazovima, uključujući rat, poslijeratnu obnovu, tranziciju prema tržišnom gospodarstvu i uspostavljanje demokratskih institucija. Njegova politika bila je usmjerena na jačanje hrvatskog nacionalnog identiteta, integraciju zemlje u međunarodne organizacije i rješavanje otvorenih pitanja s susjednim državama.
Tuđmanovo političko nasljeđe je složeno i još uvijek predmet rasprava. Njegovi pristaše ističu njegovu ključnu ulogu u stvaranju neovisne Hrvatske, njegovu odlučnost tijekom rata i njegovo nastojanje da izgradi snažnu nacionalnu državu. S druge strane, kritičari mu zamjeraju autoritarni stil vladavine, povezanost s kontroverznim privatizacijskim procesima i određene aspekte njegove politike prema Bosni i Hercegovini.
Unatoč kontroverzama, nema sumnje da je Franjo Tuđman bio dominantna figura hrvatske politike tijekom devedesetih godina 20. stoljeća i da je njegovo djelovanje trajno obilježilo modernu hrvatsku povijest. Njegova uloga u ostvarenju hrvatske državnosti ostaje neosporna, a njegovo političko nasljeđe nastavlja oblikovati hrvatsku političku scenu i identitet.
Smrt i sjećanje
Franjo Tuđman preminuo je u Zagrebu 10. prosinca 1999. godine. Njegov pogreb okupio je brojne državnike i građane, a njegovo ime ostaje trajno upisano u hrvatskoj povijesti kao ime prvog predsjednika i ključne figure u stvaranju samostalne Republike Hrvatske. Ulice, trgovi i institucije diljem Hrvatske nose njegovo ime, a njegovo djelo i nasljeđe nastavljaju se analizirati i vrednovati.
Trag u nacionalom identitetu
Franjo Tuđman ostavio je dubok i slojevit trag u hrvatskom političkom identitetu, koji se može sažeti kroz nekoliko ključnih elemenata. Prije svega, Franjo Tuđman je utemeljitelj moderne hrvatske države. Njegova najznačajnija ostavština je neosporna uloga u stvaranju suverene i samostalne Republike Hrvatske. Bio je ključna figura u procesu osamostaljenja od Jugoslavije, vodeći Hrvatsku kroz turbulentno razdoblje raspada i Domovinskog rata. Njegova vizija neovisne države postala je središnja točka hrvatskog nacionalnog stremljenja. Tuđman je simbol nacionalnog jedinstva i otpora: U ratnim godinama, Tuđman je postao simbolom hrvatskog otpora agresiji i težnje za slobodom. Njegovo vodstvo i odlučnost u tim ključnim trenucima pridonijeli su jačanju nacionalnog identiteta i osjećaja zajedništva kroz definiranje hrvatskog nacionalnog interesa. Tuđman je snažno artikulirao hrvatske nacionalne interese, kako u unutarnjoj tako i u vanjskoj politici. Njegova politika bila je usmjerena na jačanje nacionalnog identiteta, teritorijalni integritet i međunarodno priznanje Hrvatske.
Iz povijesne perspektive valja lučiti složen odnos prema prošlosti. Njegovo nastojanje da pomiri različite ideološke struje iz hrvatske povijesti, posebno naglašavajući poveznicu antifašizma i nacionalnog oslobođenja, ostavilo je trajan utjecaj, ali je i ostalo predmet prijepora.
S druge strane, uz Tuđmana se vežu i pojmovi autoritarnog stila političke vladavine, što je prouzročilo i kontroverze koje i danas traju. Dio njegovog nasljeđa su i kritike vezane uz njegov stil vladavine, optužbe za autoritarnost i kontroverzne politike, posebno u odnosu na Bosnu i Hercegovinu. Ove kontroverze i danas utječu na percepciju njegovog lika i djela.
Kako bilo ili možda upravo zbog tih kontroverzi trajna je njegova prisutnost u političkom diskursu. I više od dva desetljeća nakon njegove smrti, Tuđman ostaje relevantna figura u hrvatskom političkom životu. Njegovo ime i politike se i dalje spominju, a različite političke opcije pozivaju se na njegovo nasljeđe, interpretirajući ga na različite načine. U tom kontekstu neopravdano za zaboravlja da je upravo Tuđman definirao temelje euroatlantskih integracija Hrvatske. Tuđman je zacrtao smjer Hrvatske prema europskim i euroatlantskim integracijama, što je kasnije i ostvareno.
Ukratko, Franjo Tuđman je ostavio dubok, slojevit i još uvijek živ trag u hrvatskom političkom identitetu. Njegova uloga u stvaranju države je neosporna, a njegovo nasljeđe nastavlja oblikovati političku scenu, nacionalni identitet i sjećanje na ključno razdoblje hrvatske povijesti.
...
Tekst: Vidmir Raič
Fotografija: Petar Kolovrat