Povijesni kontekst i političke okolnosti
Dan donošenja Odluke o sjedinjenju Istre, Rijeke, Zadra i jadranskih otoka s maticom zemljom, koji se u hrvatskom povijesnom pamćenju veže uz 25. rujna 1943., ima iznimnu simboličku i državotvornu važnost. Odluka je donesena u Pazinu, na sjednici Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Istre (ZAVNOI), svega nekoliko dana nakon kapitulacije fašističke Italije 8. rujna 1943. Ta je kapitulacija otvorila prostor za političko i vojno djelovanje lokalnih snaga koje su, pod vodstvom Narodnooslobodilačkog pokreta, nastojale osigurati povratak područja koja su bila pod talijanskom vlašću natrag u hrvatski državni okvir.
Pitanje sjedinjenja imalo je duboko povijesno značenje jer su Istra, Rijeka, Zadar i veliki broj jadranskih otoka bili podložni talijanskoj upravi od završetka Prvog svjetskog rata, temeljem Rapallskog ugovora iz 1920. godine i kasnijih političkih aranžmana. Talijanska je vlast provodila politiku asimilacije i represije, koja je uključivala i zabrane uporabe hrvatskog jezika te gašenje hrvatskih kulturnih i obrazovnih institucija. Stoga je trenutak talijanskog povlačenja doživljen kao prilika da se ostvari dugo sanjani cilj – povratak ovih područja matici zemlji i prekid višedesetljetne talijanske dominacije.
Politička odluka i simbolika sjedinjenja
U političkom smislu, odluka donesena u Pazinu imala je dvostruku ulogu. S jedne strane, predstavljala je izričit čin narodne volje, jer je na zasjedanju sudjelovalo predstavništvo lokalnog stanovništva koje je jasno izrazilo težnju za povratkom Hrvatskoj. S druge strane, bila je i strateški potez unutar šireg okvira Narodnooslobodilačkog pokreta, kojim se jačala politička i moralna legitimnost partizanske vlasti nasuprot talijanskim i njemačkim snagama, ali i nasuprot tadašnjim jugoslavenskim političkim opcijama koje su imale različite vizije buduće državne zajednice.
Sama deklaracija u Pazinu proklamirala je raskid svih državno-pravnih odnosa s Italijom te priključenje Istre, Rijeke, Zadra i otoka matici zemlji Hrvatskoj, a posredno i budućoj federativnoj Jugoslaviji, koja se tada oblikovala u ratnim uvjetima. U tom smislu, odluka je imala i snažnu geopolitičku dimenziju jer je stvarala preduvjete za kasnije međunarodno priznanje tih teritorijalnih promjena.
Reakcije i međunarodni odjek
Važno je naglasiti da sama odluka nije automatski značila i ostvarenje ciljeva na terenu. Njemačke su snage već u rujnu 1943. prodrle u Istru i Rijeku, preuzevši kontrolu nad ključnim uporištima, dok je Zadar nastavio trpjeti teška saveznička bombardiranja. Međutim, politička važnost odluke bila je neosporna jer je u međunarodnom kontekstu, osobito nakon završetka Drugog svjetskog rata, poslužila kao ključni argument u pregovorima na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1947. godine, kada su Istra, Rijeka, Zadar i većina otoka službeno pripojeni Jugoslaviji, odnosno Hrvatskoj unutar njezinih republičkih granica.
Odluka iz 1943. također je imala dugoročan učinak na oblikovanje hrvatskog identiteta i teritorijalnog integriteta. Ona je u povijesnom pamćenju ostala zapisana kao čin narodne volje i političke hrabrosti, ali i kao trenutak kada su lokalne i nacionalne aspiracije bile usklađene s međunarodnim okolnostima koje su išle u prilog promjenama postojećih granica.
Povijesna ostavština i suvremeno značenje
Dana 23. rujna 2005. godine Hrvatski sabor je dopunama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH proglasio 25. rujna kao dan spomena značajan za očuvanje jedinstvenosti hrvatskog teritorija. Naime, 25. i 26. rujna 1943. u Pazinu je zasjedao Pokrajinski narodnooslobodilački odbor za Istru, a tom je prigodom donesena i potvrđena Odluka o pripajanju Istre, Rijeke, Zadra i otoka matici zemlji Hrvatskoj. Okružni NOO za Istru kao nositelj nove vlasti objavio je politički manifest s odlukom o priključenju matici zemlji i proglašenju ujedinjenja s ostalom našom hrvatskom braćom. U proglasu pod nazivom Istarski narode stoji da je Istra oslobođena snagom vlastita oružja i masovnog dragovoljnog pristupanja partizanskim postrojbama te voljom naroda. Proglas poručuje da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati te označava kraj fašističke i talijanske vlasti na prostoru Istre, smjenu sustava i početak legalnog djelovanja nove izvršne narodne vlasti. Odluka od 26. rujna bila je na tragu Odluke od 13. rujna 1943. koja je bila logičan slijed u općem ustanku naroda Istre od 9. rujna 1943., podignutom dan nakon talijanske predaje u Drugom svjetskom ratu 8. rujna 1943. godine.
Danas, s povijesne distance, Dan donošenja Odluke o sjedinjenju Istre, Rijeke, Zadra i otoka s maticom zemljom promatra se ne samo kao simbol završetka talijanske uprave nego i kao temeljni kamen u procesu oblikovanja moderne hrvatske države. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju i Schengenski prostor, ta su područja, nekoć podijeljena granicama i političkim režimima, postala sastavni dio zajedničkog europskog prostora bez unutarnjih granica, čime je povijesni proces integracije dobio novu, nadnacionalnu dimenziju.
Unatoč političkim i ideološkim prijeporima oko interpretacije događaja iz Drugog svjetskog rata, ostaje činjenica da je odluka iz 1943. označila prekretnicu u povijesti hrvatskog teritorijalnog i političkog razvoja. Ona se i danas obilježava kao podsjetnik na trenutke kada su povijesne okolnosti i narodne težnje ostvarile svoj dugo čekani susret u stvaranju nacionalnog jedinstva.
Tekst: Vidmir Raič
Ilustracija: AI Generirano