Karakteristike multipolarnog svijeta su više globalnih centara moći. U multipolarnom svijetu, postoji više država ili organizacija koje igraju ključnu ulogu u oblikovanju međunarodne politike i ekonomije. Primjeri tih sila mogu biti Sjedinjene Američke Države, Kina, Rusija, Europska unija, Indija, a možda i druge regionalne sile poput Brazila, Japana ili Turske.
Nadalje, tu je i izbalansirana konkurencija i suradnja. Globalni problemi, kao što su trgovina, klimatske promjene, sigurnost, pandemije ili nuklearno naoružanje, zahtijevaju suradnju među velikim silama, ali istovremeno mogu izazvati konkurenciju i strateške rivalitete. Na primjer, SAD i Kina mogu biti ekonomski konkurenti, ali također moraju surađivati na pitanjima poput klimatskih promjena ili globalnih zdravstvenih prijetnji.
Zajednička karakteristika cijele priče je da nema dominacije jedne sile. Za razliku od unipolarnog svijeta (gdje jedna država dominira), multipolarni svijet znači da nijedna država ili entitet nije u potpunosti dominantan u svim aspektima globalnih odnosa. Ova ravnoteža omogućuje veću fleksibilnost, ali i povećava kompleksnost u međunarodnim odnosima jer različite sile moraju balansirati svoje interese.
Ravnoteže moći
Tu je i veći utjecaj regionalnih igrača. U multipolarnom svijetu, regionalne sile imaju veći utjecaj na globalnoj sceni. Na primjer, EU može imati snažan glas u trgovinskim pregovorima i klimatskim politikama, dok Rusija igra važnu ulogu u sigurnosnim pitanjima u istočnoj Europi i Srednjoj Aziji, a Kina postaje ključni globalni igrač u ekonomiji, tehnologiji i geopolitičkim pitanjima.
Sve to skupa vodi u povećanje značaja diplomacije i multilateralizam. S višestrukim centrima moći, međunarodni odnosi postaju više multilateralni. Zemlje se često udružuju u regionalne i globalne organizacije, kao što su UN, WTO, BRICS, G20 ili ASEAN, kako bi pregovarale i rješavale globalne izazove. Diplomatski pregovori postaju složeniji jer uključuju više aktera sa različitim interesima.
Naravno da takvi odnosi vode u povećanu nestabilnost i rivalitete. Iako multipolarni svijet može donijeti više ravnoteže i mogućnosti za suradnju, on također može biti nestabilniji. Više konkurenata može dovesti do sukoba interesa, vojnih prijetnji i eskalacije regionalnih napetosti. Rivalstvo između velikih sila, poput SAD-a i Kine, može se preliti u trgovinske ratove, cyber napade ili čak otvorene vojne sukobe u osjetljivim područjima poput Tajvana ili Južnokineskog mora.
Što bi multipolarni svijet trebao biti u teoriji? Prije svega, veća ravnoteža moći. U idealnom multipolarnom svijetu, nijedna sila ne dominira potpuno, a moć je ravnomjerno raspodijeljena među više ključnih aktera. To bi omogućilo veći pluralizam i veću sposobnost da se globalni problemi rješavaju kroz konsenzus, umjesto da dominantna sila jednostrano nameće svoja pravila.
Jači multilateralni okvir je ono što svi želimo. Ali... Multipolarni svijet bi trebao značiti jaču suradnju kroz međunarodne organizacije, jer više zemalja treba kooperirati kako bi adresirale globalne izazove. Svjetski problemi, poput klimatskih promjena, nuklearnog naoružanja i globalne trgovine, zahtijevaju zajedničke napore i kompromis. Stvarnost je, ipak, drukčija.
Kako ostvariti veću stabilnost kroz suradnju među”velikim igračima”? Iako bi postojali rivaliteti, multipolarni svijet bi trebao poticati suradnju na osnovama uzajamnog interesa, smanjujući vjerojatnost velikih sukoba jer bi sile bile međusobno povezane u mreži gospodarskih i političkih odnosa. Također bi se smanjila mogućnost monopolizacije resursa ili nametanja političkih interesa od strane jedne zemlje.
Hrvatske prilike – za male igrače
To su više mogućnosti za manja i srednja gospodarstva, riječju, manje države kao što je Hrvatska. U multipolarnom svijetu, manje države imaju veće šanse za utjecaj na globalnoj sceni, jer više aktera traži saveznike i suradnike za postizanje svojih ciljeva. To bi moglo omogućiti veću regionalnu autonomiju i različite opcije za međunarodnu suradnju.
Suštinski zazovi multipolarnog svijeta leži u prirodi kompleksnosti međunarodnih odnosa. Više glavnih aktera može dovesti do veće složenosti u međunarodnim odnosima jer će biti više konkurencije, nesuglasica i teškoća u postizanju zajedničkih ciljeva. Slijede, dakle, sukobi i rivaliteti. S više velikih sila, mogućnost vojnih sukoba ili političkih napetosti također raste, jer svaki akter nastoji očuvati ili proširiti svoj utjecaj. Rivalstva mogu eskalirati u regionalne sukobe (npr. u Južnokineskom moru, na Tajvanu, na Bliskom istoku).
Logična posljedica je teže donošenje odluka. U multipolarnom svijetu, donošenje globalnih odluka može biti teže jer postoji više aktera s različitim interesima i vrijednostima. To može otežati postizanje međunarodnog konsenzusa, što je važno za rješavanje globalnih prijetnji poput klimatskih promjena ili pandemija, ratova pa i nuklearnog sukoba velesila..
Multipolarni svijet predstavlja globalnu dinamiku u kojoj više aktera dijeli moć i odgovornost za oblikovanje međunarodne politike. Iako pruža više prostora za suradnju i ravnotežu, također donosi izazove u pogledu konkurencije, regionalnih sukoba i kompleksnosti u diplomaciji. U idealnom scenariju, multipolarni svijet omogućuje veće zajedničke napore u rješavanju globalnih problema, no također zahtijeva veliku diplomatsku vještinu i spremnost na kompromis među svim akterima. A o od toga smo, kao civilizacija toliko daleko, možda najduže u povijesti...
....
Tekst i fotografija: Vidmir Raič