Novi dometi u slobodi izražavanja otvaraju prostor za uključivanje šireg broja sudionika u informiranju. Istodobno, sadrže zamke manipulacije i opasnosti zloporabe. Zasad nisu pronađeni dovoljno učinkoviti mehanizmi zaštite od oba ova negativna aspekta slobode izražavanja. Brzopletost u objavljivanju informacija u oblasti financija (burze) i gospodarstva može imati ozbiljne posljedice.
U suvremenom dobu svjedoci smo intenzivnih promjena u načinu na koji se informacije prenose, konzumiraju i interpretiraju.
Sukob između starih i novih medija postao je jedan od ključnih izazova za društvo u cjelini.
Dok su tradicionalni mediji – poput tiska, radija i televizije – desetljećima gradili svoj autoritet kroz uredničku politiku, profesionalne standarde i uređene hijerarhije, novi mediji, predvođeni internet portalima, društvenim mrežama i streaming platformama, uveli su drugačiju dinamiku, oslanjajući se na brzinu, dostupnost i interaktivnost.
Sukob starih i novih medija
U svakodnevici sve je prisutniji i naglašeniji sukob starih (televizija, radio, tiskani mediji) i novih (Internet portali, društvene mreže, You Tube, podcasti,. streaming servisi) medija.
Zašto sukob? Ponajprije zbog kontrole informacija. Stari mediji imaju uređivačku politiku, prolaze kroz lekturu i provjeru činjenica. Novi mediji često to ne čine. Nadalje, brzina vs. točnosti: novi mediji šire informacije brzo, ali često bez provjere. Stari mediji su sporiji, ali (pretežno još uvijek) provjeravaju izvore. Sve očiglednija je i razlika u publici. Novi mediji ciljaju mlađu publiku koja traži interaktivnost i personalizaciju.
Činjenica je da su društvene mreže ojačale značaj streaming medija. To zahvaljuju, prije svega, direktnom kontaktu s publikom. Kreatori sadržaja mogu bez posrednika doći do publike (npr. YouTube live, TikTok live, Instagram live). Demokratizacija informiranja omogućuje da svatko može biti “medij”. Činjenica je da ne moraš biti novinar da bi imao (velik?) društveni utjecaj. Isto tako, personalizacija sadržaja povećava ulogu i utjecaj novih medija. Algoritmi znaju šta voliš i nude ti to odmah. Dodajmo tome brzinu i pristup: sve je u telefonu. sve je odmah dostupno. Streaming je, praksa to potvrđuje, prirodni format za suvremenu pažnju koja je kratka i nestrpljiva.
Novi mediji omogućili su svakom korisniku da postane izvor informacija. Blogovi, vlogovi, potcasti i društvene mreže, omogućili su razvoj tzv. građanskog novinarstva, u kojem profesionalni standardi često nisu primarni.
Sukob između starih i novih medija nije, međutim, samo tehnološki ili generacijski – on je i vrijednosni. Novi mediji donose slobodu i pristupačnost, ali i izazove koji se tiču istine i odgovornosti. U tom kontekstu, važno je da kao društvo inzistiramo na profesionalnim standardima u informiranju, jer jedino tako možemo osigurati da javni prostor ostane mjesto razmjene znanja, a ne kaosa i manipulacije.
Važnost standarda u javnom prostoru informiranja
Na prvom mjestu je svakako zaštita istine: da ne vjerujemo svemu što pročitamo/vidimo. Standardi pomažu da informacije budu provjerene i pouzdane. Na to se odmah nadovezuje odgovornost (mediji koji poštuju standarde odgovaraju za netočne informacije) i etika (standardi podrazumijevaju poštovanje privatnosti, objektivnosti, izbjegavanje govora mržnje).
Pokazalo se da je pridržavanje spomenutih standarda na određen način i zaštita demokracije. Građani donose odluke na osnovu informacija. Ako su informacije loše, loše su i odluke.
Društvene mreže igrale su ključnu ulogu u popularizaciji streaming sadržaja. Kroz platforme poput YouTube-a, TikTok-a, Instagrama i Twitch-a, korisnici ne samo da konzumiraju već i stvaraju sadržaj, često u realnom vremenu. Streaming mediji postali su dominantni jer odgovaraju suvremenim navikama publike: brz pristup, mogućnost komentiranja, dijeljenja i interakcije, kao i osjećaj neposrednosti. Također, algoritmi društvenih mreža dodatno pojačavaju utjecaj stream formata jer prilagođavaju sadržaj korisničkim interesima, stvarajući takozvane „informacijske mjehure“ u kojima se korisnicima prikazuje samo ono što žele vidjeti. To, iako može biti zanimljivo i ugodno za korisnika, može predstavljati ozbiljan problem za kvalitetno informiranje.
Upravo zbog ovih promjena i rizika koje one nose, profesionalni standardi u informiranju postaju važniji nego ikad. U svijetu preplavljenom informacijama – od kojih mnoge mogu biti netočne, manipulativne ili štetne – ključno je postojanje jasnih etičkih i profesionalnih normi. Standardi omogućavaju da informacije koje se plasiraju u javnost budu provjerene, objektivne i odgovorne.
Standardi informiranja štite ne samo istinu, već i samo društvo. Oni doprinose očuvanju povjerenja građana u medije i institucije, sprječavaju širenje panike, govora mržnje i dezinformacija, i omogućavaju da javnost donosi odluke na osnovu točnih i relevantnih podataka. Bez standarda, prostor javne komunikacije lako postaje kaotičan, što može imati ozbiljne posljedice po demokraciju i društvenu koheziju.
Upitno je u kojoj su mjeri čvrsto ukorijenjeni termini kao istinitost, pridržavanje činjenica i javna relevantnost informacije danas uopće prisutni, ne samo na društvenim mrežama, već i u starim medijima. Što oni predstavljaju u realnosti? Jedno od pravila, sadržano i u Kodeksu novinarstva, jasno govori da novinari ne smiju manipulirati. Zadatak je novina da informiraju i objašnjavaju.
Koliko se danas pridržavamo u praksi tih načela?
Značenje pridržavanja standarda ne proizlazi samo iz posebnog poziva i uloge informiranja u demokratskom društvu. Standardi postaju važan dio sustava ponude u demokraciji, jer njihova primjena osigurava pojam slobode mišljenja i govora. Time se pojačava njihova društvena odgovornost. No, jasno je da – paralelno s tim utjecajem – raste i odgovornost sviju koji sudjeluju u procesima informiranja kao i etička dimenzija medija.
Novi dometi u slobodi izražavanja otvaraju prostor za uključivanje šireg broja sudionika u informiranju. Istodobno, sadrže zamke manipulacije i opasnosti zloporabe. Zasad nisu pronađeni dovoljno učinkoviti mehanizmi zaštite od oba ova negativna aspekta slobode izražavanja. Brzopletost u objavljivanju informacija u oblasti financija (burze) i gospodarstva može imati ozbiljne posljedice.[1]
Zašto su ovo dobri primjeri? Pokazuje opasnost brzopletog povjerenja u izvor bez provjere. Ističu brzinu širenja informacija putem društvenih mreža. Ukazuje na to koliko su automatski sustavi i algoritmi ranjivi na dezinformacije. Demonstriraju kako i ekonomski sustav može biti destabiliziran zbog nedostatka standarda i provjere.
Posebno su poučne Reakcije medija, napose društvenih mreža, na objavu mjera američkog predsjednika Donalda Trumpa: raznolike, često polarizirane i snažno politički obojene. Evo nekoliko ključnih primjera koji ilustriraju kako su različiti mediji reagirali na njegove politike i izjave.[2]
Sve se to odvija pod parolom koja postaje najznačajnija krilatica na području medija: Vaši čitatelji se mijenjaju! Mijenjajte svoj proizvod!
U uvjetima naglašene komercijalizacije samo kvalitetan odabir sadržaja može garantirati uspješnost. Realan izlaz je jedino u kvaliteti ponude i njenoj inovativnosti. Treba pritom stalno voditi računa o tome da (neophodna) borba za profitom ne uništi sam medijski proizvod.
Ono što predstavlja glavno pitanje za vlasnike medija glasi: Pružamo li dovoljno pozornosti kvaliteti sadržaja u uvjetima osiromašene privrede, smanjenih naklada, otežanog pribavljanja oglasa i u stalnom sučeljavanju i sve žešćoj konkurenciji ‘starog’ i ‘novog’ te novih tehnoloških izazova?
U tim uvjetima uspoređivanje (Benchmarking) učinkovitosti, efektivnosti i ekonomičnosti postaje tema dana u medijskoj industriji. «Snizujte troškove» (Cut the cost) jedna je od glavnih deviza u načinu poslovanja. Nastojanja idu u pravcu novih struktura organizacije, koje će biti uspješnije, fleksibilnije i inovativnije. Osnovna je želja da se poveća krug korisnika i frekventnost čitateljstva. Ta su nastojanja ujedno usmjerena na zadovoljavanje čitatelja (sadržaj) i oglašivača (profit), dvije stvari koje najčešće i nisu kompatibilne. Nažalost, sadržaj medija često trpi upravo zbog neravnomjernog odnosa oglasa i teksta. Ali, to je sve više sastavni dio poslovne politike vlasnika medija, koji odlučuje o tom odnosu.
„Fundamenti društva i demokracije bit će izgubljeni ako ne budemo u stanju razlučiti između istine i netočne informacije“ – sve češće se čuje u izjavama najistaknutijih čelnika društva..
Hoćemo li i možemo li iz toga izvući neku poruku?
[1] U travnju 2013. godine, lažni twit objavljen je preko hakiranog naloga poznate američke novinske agencije Associated Press (AP) glasio je: “Dvije eksplozije u Bijeloj kući i Barack Obama je ranjen.” Ova lažna informacija bila je objavljena na Twitteru, a zbog ugleda AP-a mnogi korisnici, uključujući i algoritme za automatsko trgovanje na burzi, odmah su reagirali. Posljedica: Dow Jones indeks pao je za oko 150 poena u svega nekoliko minuta, što je tada značilo izgubljenih 136 milijardi dolara. Slično, samo s još većim nepovoljnim posljedicama, imale su carinske mjere koje su unijele kaos na svjetskim burzama.
[2] Uredba o zabrani ulaska za državljane iz muslimanskih zemalja (2017.). Trumpova izvršna uredba kojom se privremeno zabranjuje ulazak državljanima iz nekoliko pretežno muslimanskih zemalja izazvala je val kritika u međunarodnim i domaćim medijima. Organizacije poput Amnesty Internationala i UNHCR-a osudile su mjeru kao diskriminatornu i temeljenu na strahu, dok su neki političari i mediji u Europi istaknuli da Trump “štiti svoju zemlju”, za razliku od europskih elita koje to ne čine.
Plan za Gazu i preseljenje Palestinaca. Trumpov prijedlog o gospodarskom razvoju Gaze, koji je uključivao mogućnost preseljenja Palestinaca u susjedne zemlje, naišao je na oštre kritike. Palestinska-američka kongresnica Rashida Tlaib optužila je Trumpa za “otvoreni poziv na etničko čišćenje”, dok su drugi istaknuli da bi takav plan mogao izazvati dodatne tenzije i kaos na Bliskom istoku
napisao: Ante Gavranović u travnju 2025. godine
...
Ante Gavranović hrvatski je novinar i publicist (1933.). Rodio se u Lovreću, u Imotskoj krajini. Novinarstvom se počeo baviti 1954. u listu Privredni vjesnik, u kojem je bio suradnik, urednik, pomoćnik glavnog urednika, glavni urednik (1967.-1971.), direktor i glavni urednik (1972.-1981.) i direktor NIRO Privredni vjesnik (1981.-1991.).
Od rujna 1991. do kraja 1994. radio je kao član Upravnog odbora u koncernu Končar, a do 1996. kao savjetnik predsjednika Uprave. Od 1997. glavni urednik lista Končarevac do lipnja 2012.
Vraća se novinarstvu 1997., ponovo u Privredni vjesnik, gdje vodi međunarodne gospodarske odnose i posebne projekte razvijajući Grupu Privredni vjesnik (Studio za poslovne usluge i BINOZA-Press).
Člancima, komentarima i studijama sudjelovao u periodicima i zbornicima INA (1972.-1992.), Naše teme (1978.-1982.), Banka (1989.-1992.), Hrvatsko gospodarstvo (1991.-1993.), Poslovna komunikologija (Zagreb, 1991.), Novinarstvo i svjetovi komunikacije (Osijek, 1994.), Istraživačko novinarstvo (Zagreb, 1995.). Bio je kolumnist VUS-a (1972.-1977.) i Slobodne Dalmacije (1984.-1992.).
Pokretač je i izdavač niza gospodarskih i drugih edicija, monografija i knjiga (ABC privrede Jugoslavije, Priručnik Hrvatska, Mala turistička biblioteka, Održivi razvoj) kao i niza specijaliziranih poslovnih izdanja.
Autor je sljedećih publikacija: Jugoslavija u borbi za ekonomsku stabilizaciju (suautor A. Jukić), Zagreb, 1985.; Jugoslavija u suvremenom svijetu (1988.), Medijska obratnica (2006.), Mediji, mitovi i stvarnost (2009.), Poslovno novinarstvo (2011.), Mediji, turizam i javnost (2015.).
Bio je član Saveznog odbora Saveza novinara Jugoslavije (1969.-1971.), potpredsjednik Društva novinara Hrvatske (1971.-1972.), član Izvršnog odbora DNH i predsjednik Fonda solidarnosti (1977.-1990.), predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (1991.-1995.), potpredsjednik HND (1995.-1997.), prvi predsjednik Udruge novinskih izdavača u HUP-u (2002.-2006.), predsjedavajući Udruge novinara srednje Europe u okviru Europske udruge novinara (2001.-2002.), dugogodišnji član Središnjeg odbora i potpredsjednik Skupštine Hrvatskog pokreta za Europu,
Jedan od osnivača i član Predsjedništva Zavičajnog kluba Imoćana u Zagrebu (1984.-1992.), od 1992. Njegov predsjednik. Jedan od osnivača Hrvatskog helsinškog odbora (1993.) Predsjednik Skupštine Međunarodnog centra za obrazovanje novinara - ICEJ (2005.-2008.)
Dobitnik je brojnih odlikovanja i priznanja: Križ za zasluge I. reda SR Njemačke (1988.), Orden rada sa zlatnim vijencem (1990.), Veliki križ za zasluge Vlade Pokrajine Štajerske (2003.), Red Danice hrvatske s likom Blaža Lorkovića (2004.), Križ za zasluge Republike Austrije (2005.). Dobitnik najvišeg hrvatskog priznanja za novinarski rad – nagrade „Otokar Keršovani“ (1984.) te CROMA – nagrade za životno djelo (2003.). Dobitnik nagrade „Zlati hleb“ (2007.) Londonske škole za odnose s javnošću i Slovenske akademije za odnose s javnošću za osobite zasluge za razvoj industrije komuniciranja i odnose s javnošću, zatim nagrade „Josip Kulušić“ HHO-a za životno djelo (2008.), nagrade za doprinos razvoju poslovnog novinarstva (LIDER, 2015.) te nagrade Međunarodnog kluba laureata „Stvaratelji za stoljeća“ za doprinos promociji poduzetništva (2017.).
izvor biografije: https://www.hnd.hr/
foto: Petar Kolovrat