Marko Ivan Pekica, profesor i predavač, novinar, pisac i pjesnik, scenarist, umjetnički fotograf i režiser (Šaini kraj Barbana, 20. III. 1943). Po zvanju profesor suvremenog hrvatskog jezika i komparativne književnosti specijalizirao se u komunikologiji i PR edukaciji. Režirao je više od 150 propagandnih filmova i reportaža te preko 300 radio poruka.
Radio je kao gost predavač na raznim fakultetima i raznim obrazovnim ustanovama u Hrvatskoj i inozemstvu. Autor je velikog broja propagandnih kampanja (Badel, Bond Street, Coca-Cola, Franck, Gavrilović, Karlovačka pivovara, Kraš Zagreb, Schweppes, Martini, Marlboro, Camel, Camel Trophy, Winston American Campus i dr).
Zajedno sa svojom kćeri Eliom Marko je pokrenuo časopis za marketing u praksi Zvono i časopis za kulturu komuniciranja Epoha. Glavna urednica spomenutih strukovnih glasila bila je njegova kći Elia, a Marko je bio izvršni urednik.
Marko je bio izdavač i glavni urednik knjige o Josipu Sudaru Iz Jožine torbe i izvan nje. Obavljao je dužnost direktora marketinga Coca-Cole za jugoslavensko tržište, Karlovačke pivovare za hrvatsko tržište, Philip Morrisa za jugoistočnu i srednju Europu te je za isto područje vodio odnose s javnošću u Marlboro World Championship Team-u. Bio je savjetnik za marketing Coca-Cole, Philip Morrisa, RJR Reynoldsa, JTI – Japanese Tobacco Internationala, Sunce osiguranja i Rukometnog kluba Badel 1862 Zagreb. Tijekom 2012. godine obnašao je dužnost savjetnika za odnose s javnošću na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta. Godine 2013. održao je niz predavanja na poslijediplomskom studiju u sklopu UN-ovog Europskog centra za mir i razvoj (European Center for Peace and Development). Idejni je otac i prvi direktor Festivala tržišnih komunikacija u Portorožu 1984. godine (danas Golden Drum) i član IAA New York od 1982. godine (na kongresu IAA u Barceloni, deset godina kasnije, izabran u IAA World Council – među 40 najpoznatijih svjetskih komunikologa). Surađivao je s velikim brojem manifestacija (ATP Umag, FESTO, EVENTUM, Noć gutača reklama, WTA Bol, Univerzijada Zagreb).
Poeziju piše na čakavskom i objavljuje u Hrvatskoj i SAD-u pod pseudonimom Tone Muštaceja, dok fotografije potpisuje kao Paolo Paolini. S kćeri Eliom izlagao je fotografije u Houstonu, na međunarodnoj izložbi Never been to Houston. Dobitnik je višestrukih nagrada: Propagandist godine i Kampanja godine Polo (1980.), Grand Prix Portorož (1984.), Srebrne i Zlatne ideje za propagandne filmove u Portorožu, Zagrebu i Beogradu (1984., 1985., 1986.), Zlatna medalja Univerzijade – koordinator dizajna i vođa tima u kojem su bili dr. Josip Sudar, dr. Čedo Dinter i Marijan Serdarušić (1987.) te je od strane No Limit Festivala iz Sarajeva 2007. proglašen najboljim hrvatskim komunikologom u regiji. Udruga HOZ (Hrvatski oglasni zbor) predala mu je 2010. godine priznanje za izniman doprinos u razvoju marketinške struke.
Marko-Ivan Pekica bio je član mnogih žirija, a posebno je ponosan na rad u žiriju za izbor znaka maskote za Mediteranske igre u Splitu (1979.) te na svoje članstvo u žiriju za izbor znaka za Univerzijadu (1987.). Predsjednik žirija bio je tri puta na festivalu HOZ-a u Opatiji (Eventum) i tri puta predsjednik žirija na Noći gutača reklama itd.
Posebno je ponosan na svoju međunarodnu karijeru i veliki broj međunarodnih nagrada i priznanja (New York, Phoenix, Lausanne, London, Bern...)
U mirovini Pekica ne spava. I dalje je aktivan: bavi se edukacijom, slika (akvarel i pastel) i piše pjesme. Do sada je objavio 4 samostalne zbirke pjesama (Istro mila moja, lipa mati moja, Kadi su vni dani, Brkasto vrime, Vijađajući kruz život ), jedan CD. Pjesme su mu objavljene u 22 skupne zbirke pjesama ( jedna u SAD-u). Marko u pripremi ima i petu samostalnu zbirku pjesama i na portalu Epoha redovito objavljuje svoje kolumne.
Marko Ivan Pekica
Kako biste opisali proces formiranja hrvatskog nacionalnog identiteta kroz povijest? Koji su bili ključni događaji i procesi koji su utjecali na njegovo oblikovanje?
Ako identitet odnosno brand definiramo kao skup značajki koji određuju posebnost pojedinca, proizvoda, usluge, naroda i države, onda moram priznati da je uloga povijesti u formiranju našeg identiteta izuzetno velika. Kako je povijest najbolji svjedok vremena i istine, mi smo u našoj povijesti bili oduvijek napadani, osvajani, ponižavani, potkradani, ubijani….
Oduvijek smo bili plijen mnogim osvajačima. No, na svu sreću, svi ti osvajački pohodi završavali su našim pobjedama i rađanjem junaštva i nacionalnog ponosa hrvatskog naroda. Iskoristimo to: budimo autentični, budimo svoji, budimo Hrvati, napunjeni ljubavlju prema svojoj domovini i ljudima cijeloga svijeta.
Da, još i ovo želim dodati. Nemojmo si dozvoliti greške iz povijesti. Po svoje mišljenje i definiciju našeg identiteta odlaziti u Bruxelles, kao što smo u povijesti bili prisiljeni odlaziti u Rim, Veneciju, Beč, Budimpeštu i Beograd.
Na koji način su susjedni narodi utjecali na razvoj hrvatskog nacionalnog identiteta? Kako su se odnosi s njima mijenjali tijekom vremena?
Na ovo pitanje mogao bih napisati gotovo pa roman. No, skratit ću. Naši susjedi (susjedni narodi) imali su pravo biti i Srbi i Crnogorci i Bosanci i Makedonci i Slovenci, ali nažalost, Albanci i Hrvati nikada nisu mogli reći – ja sam Albanac, ja sam Hrvat.
Albanci su bili Šiptari, građani drugoga reda i srpsko roblje. Mi Hrvati smo od naših susjeda bili u najvećem broju slučajeva ustaše, nacionalisti , fašisti i sve najgore u definiciji našeg hrvatskog identiteta. Iskreno priznajem, to me boli jer ako Francuz ima pravo reći da je Francuz, Nijemac da je Nijemac, Englez da je Englez, Talijan da je Talijan, Srbin da je Srbin……, onda bogami i mi imamo pravo reći da smo Hrvati.
Koliko je važna uloga povijesti u oblikovanju i očuvanju hrvatskog nacionalnog identiteta? Kako se danas percipira hrvatska povijest i koje su najčešće interpretacije?
Već u odgovoru na prvo pitanje dao sam i odgovor na ovo Vaše pitanje. Ovdje bih samo dodao da je percepcija Hrvatske i hrvatskog identiteta u svijetu, a posebno u regiji najčešće kreirana na nekim nažalost crnim točkama iz naše povijesti. To je potpuno nepravedno i vrlo pogrešno, jer Hrvatska nije koljačka nacija. Hrvatska nije nikada posezala za tuđim teritorijima. Hrvatska je bila kroz cijelu svoju krvavu povijest u poziciji da se brani i da očuva svoj nacionalni integritet.
Finale te borbe bio je Domovinski, nametnuti nam rat. Dragim braniteljima – velikim hrvatskim rodoljubima i ovom prigodom upućujem moje divljenje i veliku zahvalnost.
Kako se hrvatski nacionalni identitet mijenjao u posljednjih nekoliko desetljeća? Koji su najveći izazovi s kojima se suočava suvremeni hrvatski identitet?
Najbolji odgovor na ovo pitanje daje nam slogan Hrvatske turističke zajednice - Hrvatska je puna života.
Hrvatska nije puna života, Hrvatska je zemlja puna neopisivih ljepota, Hrvatska je zemlja izuzetno vrijednih velebnih spomenika kulture. Hrvatska je zemlja bogate tradicije. Hrvatska je zemlja neopisivih ljepota. Hrvatska je zemlja vrijednih plemenitih i gostoljubivih ljudi., Hrvatska je zemlja snova. Hrvatska je zemlja ljubavi. Hrvatska je Božja i Lijepa Naša od pamtivijeka, Hrvatska je mili dom za sve ljude svijeta.
Na koji način proces globalizacije utječe na hrvatski nacionalni identitet? Kako se hrvatski identitet odnosi prema drugim kulturama i vrijednostima?
Globalizacija nažalost uz neke pozitivne procese sa sobom donosi i poklanja nam život u stalnom strahu i tjeskobi. Globalizaciju ja osobno doživljavam kao novi oblik kolonizacije. Svima nam je dobro poznato što su veliki moćnici, danas tobože velike demokrate, činili širom svijeta. Nikada nisam niti hoću diviti se njihovim demokracijama i njihovim kraljevskim krunama optočenim krvlju i smrću milijuna nevino ubijenih. Što se, pak tiče našeg odnosa prema drugim kulturama i tuđim vrijednostima, Hrvatska i hrvatski narod s dužnim su poštovanjem pozdravljali, a i danas to čine, sve one narode širom svijeta koji u svojim nacionalnim identitetima i svojim srcima, nose kao i mi ljubav, toleranciju, poniznost i uzajamno uvažavanje. Kada vladavina kapitala, korupcije, lobiranja i svakovrsnih političkih prljavština zamijeni vladavina humanosti, znanja, ravnopravnosti i uzajamnog uvažavanja, tek tada ću i ja za globalizaciju (kolonizaciju) reći da je dobrodošla i da je pozitivna. Eksploatacija siromašnih od strane moćnih i bogatih mora jednom zauvijek prestati. Brojni izrežirani ratovi i u ekonomiji sve veći tržišni apetiti MNK koje u svojim osvajačkim pohodima koriste jedne te iste globalne – kolonijalističke strategije ne uvažavajući i ne respektirajući lokalne specifičnosti novih tržišta (porobljenih naroda) i ne uvažavajući socio-demokratske karakteristike pučanstva koloniziranih zemalja, najbolje govore o „pozitivnoj“ strani globalizacije.
Kako mlade generacije percipiraju hrvatski nacionalni identitet? Koji su njihovi glavni identitetski obrasci i kako se oni razlikuju od generacija njihovih roditelja?
Ako s mladim ljudima Hrvatske, razgovarate o doprinosu političara hrvatskom nacionalnom identitetu, dobit ćete jedan te isti odgovor: Hrvatska mladež se srami političara koji vode našu zemlju.
Hrvatska mladež ne priznaje nikakvu superiornost mladeži velikih zemalja. Naši mladići i djevojke svjesni su svojih vrijednosti, samo, nažalost, ne pruža im se prilika da te svoje vrijednosti iskažu na pravi način u korist boljitka Lijepe Naše.
Marko Ivan Pekica
Koja je povezanost između nacionalizma i hrvatskog nacionalnog identiteta? Kako se različite političke stranke odnose prema pitanju nacionalnog identiteta? Hrvatska politička stvarnost danas?
Nažalost, kao narod premalo smo osviješteni i ponosni na našu bogatu kulturno-povijesnu baštinu. Stranačke ideologije uporno rade na razjedinjavanju hrvatskog naroda. To je doista žalosno i nevjerojatno.
Koju ulogu država ima u oblikovanju i očuvanju hrvatskog nacionalnog identiteta?
Koje se državne politike odražavaju na percepciju nacionalnog identiteta?
Još jedanput želim naglasiti da hrvatska politika u promociji Hrvatske u svijetu ne zna iskoristiti velebne kulturno-povijesne atribute i bajkovite prirodne ljepote u izgradnji našeg nacionalnog identiteta.
Obišao sam gotovo cijeli svijet (55 zemalja) i mogu s ponosom reći da je Hrvatska pravi raj i da je Hrvatska doista zemlja snova. Najljepšu priču po meni su ispričali dvojica velikana – Rajko Dujmić i Zrinko Tutić u njihovoj fenomenalnoj pjesmi Moja domovina.
Na koji način članstvo u EU oblikuje hrvatski identitet?
Članstvo Hrvatske u EU ne doprinosi ama baš nikakvom ugledu Hrvatske u svijetu. Usmena predaja naših gostiju na tom planu čini mnogo više. EU guši i u korijenu reže hrvatski identitet. To vrijedi i za sve druge male članice EU. Ovdje upućujem moje aplauze i divljenje Poljskoj, Češkoj i Mađarskoj.
Kako se hrvatski nacionalni identitet odnosi prema manjinskim narodima u Hrvatskoj? Kako se osigurava njihova kulturna autonomija i očuvanje njihovog identiteta?
Po mom skromnom mišljenju, nacionalnim manjinama dajemo svega pre, previše. Pogotovo to vrijedi za srpsku nacionalnu manjinu i talijansku nacionalnu manjinu, koja zapravo ne postoji, jer u Hrvatskoj nema niti jedan posto pravih Talijana. Talijanaša, izdajica hrvatskog roda, nažalost, imamo na izvoz. Neka se srame! A, njihovom predvodniku Furiu Radinu upućujem moje gađenje na širenju neofašizma i crnokošuljaštva u Istri. Niti Hrvatskom saboru ne služi na čast izglasavanje talijanskog jezika kao drugog službenog jezika u Istri. Manjine bi definitivno trebalo ukinuti i statistički ih voditi kao hrvatske građane, a ovako kako je sada, Hrvatskom manjine upravljaju i odlučuju o životu u Lijepoj Našoj.
Koncept političkog naroda u suvremenom svijetu suočava se s nizom izazova koji su posljedica globalizacije, migracija, kulturnog pluralizma i drugih društvenih promjena. Je li moguća transformacije nacionalnog identiteta od nacionalne države do Hrvatske kao političke zajednice njezinih građana?
Transformacija nacionalnog identiteta Hrvatske danas (kakav god bio), a nije dobar, bit će moguć tek onda kada Hrvatska postane zemlja ravnopravnih, zadovoljnih ljudi. A, sve dotle dok Hrvatskom vlada razjedinjenost, mržnja, netrpeljivost, oholost i sveopća grabež, Hrvatska se neće pomaknuti s mrtve točke društveno-ekonomskog trenutka danas.
Hrvatsko zajedništvo i Hrvatski identitet danas čuvaju, njeguju i stvaraju još jedino naši fenomenalni sportaši. Da ne bi ispalo da kao bivši sportaš sve gledam kroz sport, ovdje želim istaknuti i velike zasluge naših renomiranih graditelja, izumitelja, inovatora, znanstvenika, glazbenika, filmskih i kazališnih djelatnika, kipara, likovnih umjetnika, književnika, dizajnera i umjetničkih fotografa. Svi oni su svaki na svoj način i svaki sa svojom ulogom pronosili i pronose glas o Lijepoj Našoj na najljepši način.
Njima moramo biti zahvalni da svijet konačno zna gdje je Hrvatska, tko su i kakvi Hrvati te nam omogućuju da našu predivnu domovinu ljudi cijeloga svijeta žele upoznati i u njoj uživati u miru, sreći i zadovoljstvu. Odlazeći iz Hrvatske gotovo jednoglasno uzvikuju – Hrvatska ostaje zauvijek u mojem srcu. Hvala vam, dragi velikani hrvatskog sporta, a vama vrli moji političari poručujem da brandiranje Hrvatske prepustite pravim brandolozima i pravim kreativcima koji nisu opterećeni podobnošću bolesnih stranačkih ideologija. Pokojni Milton Glaser bi ovome dodao – prepustimo kreiranje hrvatskog branda ljudima slobodnim u glavama i maštovito šašavim genijalcima.
razgovor vodio: Petar Kolovrat u kolovozu 2024. godine
*tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz programa za poticanje novinarske izvrsnosti
*dozvoljeno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i imena autora
foto: privatni album Marko Ivan Pekica