U današnjoj Europskoj uniji ljevičarski političari i stranke suočavaju se s ozbiljnim izazovima s obzirom na rastuću popularnost desnih i ekstremno desnih pokreta diljem kontinenta. Unatoč tome, ključni ljevičari i ljevičarske stranke ostaju relevantni, osobito unutar grupacije Progresivnog saveza socijalista i demokrata (S&D) u Europskom parlamentu, kao i kroz stranke Zelenih.
Pedro Sánchez
António Costa
Trenutačno značajniji ljevičarski lideri uključuju Pedra Sáncheza iz Španjolske i Antónia Costu iz Portugala, koji su u svojim zemljama bili uspješni u promoviranju socijalnih politika i zelenih reformi. Sánchez, neki ga zovu ga i el Guapo, Ljepotan, pariški Le Monde ga uspoređuje s Caryjem Grantom, vodi španjolske socijaliste (PSOE) i nastoji promovirati proeuropske stavove, dok Costa djeluje unutar okvira Zelenog dogovora, podržavajući mjere za klimatsku neutralnost.
Iratxe García Pérez
U Europskom parlamentu, među utjecajnim lijevim zastupnicima su Iratxe García Pérez, predsjednica S&D grupe. Iratxe García Pérez španjolska je političarka, članica Španjolske socijalističke radničke stranke (PSOE), zastupnica je u Europskom parlamentu od 2004. i predsjednica parlamentarne skupine Progresivni savez saveza socijalista i demokrata.
Bas Eickhout
Na lijevim političkim pozicijama u Europskom parlamentu je Bas Eickhout, nizozemski političar koji je član Europskog parlamenta (MEP) od izbora 2009. godine, te član je GreenLefta, dijela Europske zelene stranke.
Položaj ljevice u EU danas je složen jer su stranke centra i desnice osvojile mnoge pozicije, a desničarski pokreti, poput Nacionalnog okupljanja Marine Le Pen u Francuskoj i Bratstva Italije Giorgije Meloni, dobivaju značajnu podršku. Ovaj desni uspon dovodi u pitanje provedbu klimatskih politika, socijalnih reformi i zajedničke ekonomske politike koje su u fokusu ljevice. Zbog toga će, kako se čini, ljevičarske stranke morati tražiti koalicije s umjerenim centristima kako bi zaštitile svoja temeljna načela unutar EU institucija i bile protuteža rastućem desnom utjecaju.
Fragmentacija europske ljevice
Kriza europske političke ljevice proizlazi iz nekoliko povezanih faktora koji su se razvijali posljednjih godina. Jedan od ključnih uzroka je sve veća popularnost desničarskih populističkih stranaka, koje privlače birače, posebno mlađe generacije, nezadovoljne trenutnom socio-ekonomskom situacijom i zabrinute zbog imigracije. Političke krize poput financijske recesije, migrantske krize 2015., i pandemije COVID-19 dovele su do nesigurnosti među građanima, što je desničarima dalo priliku da promiču stavove o nacionalnoj suverenosti i zaštiti nacionalnih interesa kao odgovor na globalizaciju i imigraciju.
Ljevičarske stranke suočavaju se s poteškoćama u održavanju podrške zbog svojih često podijeljenih stavova, posebno unutar EU-a. Fragmentacija unutar ljevice rezultira nedostatkom kohezivne politike; stranke se često ne slažu oko ključnih pitanja poput zelene tranzicije, ekonomske politike i socijalne pravde. Mnoge ljevičarske stranke gube podršku jer ih građani vide kao distancirane od stvarnih potreba stanovništva, što dodatno komplicira njihovu poziciju u kontekstu rastuće ekonomske nejednakosti i krize stanovanja.
Desničarske stranke vješto koriste društvene mreže za širenje svoje poruke, često predstavljajući ljevicu kao nesposobnu pružiti konkretna rješenja za tekuće probleme. U Francuskoj, primjerice, stranka Nacionalno okupljanje privlači mlade glasače svojom retorikom protiv imigracije i obećanjima o prioritetnom zapošljavanju za lokalno stanovništvo, dok u Nizozemskoj Geert Wilders promovira politiku nacionalne suverenosti, koristeći sličan narativ. Ovi trendovi prisiljavaju ljevicu da redefinira svoju poruku i pronađe nove strategije za mobilizaciju podrške među mladima i radničkom klasom, segmentima koji su ranije bili jezgra njihovih birača.
Sve u svemu, ljevica u Europi danas mora preispitati svoje pristupe kako bi ostala relevantna u svijetu koji se sve više okreće desnim politikama i nudi populistička rješenja za kompleksne društvene probleme.
...
Tekst: Vidmir Raič
Fotografije:
António Costa - Gobierno de España., Ministry of the Presidency. Government of Spain
Pedro Sánchez - João Pedro Correia Creative Commons Attribution 2.0 Generic license
Iratxe García Pérez - Creative Commons Attribution 2.0 Generic license
Bas Eickhout - EU European Union, Official Journal of the European Union