I ove su 2025. godine u Postirima na otoku Braču po četvrti put za redom održali trodnevni Dani Janeza Pirnata-Nejašmića, kraće Janezovi dani, pod pokroviteljstvom Roberta Smitha, frontmena slavne engleske grupe The Cure.
Osnovani radi promicanja djela toga vrsnoga slovenskoga kipara i slikara, hrvatskoga zeta, ujedno su i izuzetan kulturni događaja u doba kada se ljetna sezona zahuktava.
Dani se održavaju na zanimljivome nevelikome, ali razvedenome privatnome imanju Moj mir s kojega se vidi i obala od poluotoka Čiova do Omiša. Osim stambenih prostora sastoji se od ljetne kuhinje gdje su se gostima posluživala pića, dvora zaklonjena od puta ogradom koju su resili Sandrine skulpture trojice preminulih kulturnih veličina: pjesnika Vladimira Nazora, bibličara i sveučilišnoga profesora fra Bonaventure Dude, kipara Janeza i jednoga vrlo živoga dječaka, Janezova praunuka Maksimilijana.
akademska kiparica Sandra Nejašmić Pirnat
Dani počinju uvijek 24. lipnja, na blagdan sv. Ivana Krstitelja jer je to Janezov imendan, a ujedno i dan vjenčanja s kiparicom Sandrom Nejašmić-Prinat. S njom je Janez posljednjih deset godina svojega plodnoga života, od 2011. do 2021., živio i radio na Braču. Njih su dvoje osmislili Galeriju SanJan koja je iznikla nakon njegove smrti 2021.godine kako bi bila mjesto gdje će se prikazivati njegova umjetnička ostavština. Sandra ju svake godine dotjeruje. Ove su godine gosti mogli slušati program i u novouređenome vrtu okruženome mediteranskim raslinjem (loza, maslina, limun, smokva, naranča i velik grm ružmarina) na čijemu se početku nalazi veličanstvena brončana Janezova skulptura trudnice s lijeve strane ulaza u galeriju.
atelje Moj mir
Prvu je večer započela točkom iznenađenja, duhovnom pjesmom u izvedbi Ane Tomović iz Beograda. Svirajući na činijama i pjevajući uvela je publiku u usredotočeni mir. Potom je glumac Robert Kurbaša utjelovio lik Janeza Pirnata čitajući njegove tekstove o životu, raznim vrstama umjetnosti i njezinu smislu, pod nazivom O meni. Na hrvatski ih je prevela Janezova unuka Sanja Spahić. Interpretaciju je pratila projekcija fotografija od dojenačke dobi do starosti. Izložbu Janezovih radova otvorio je Igor Brešan, koji je bio napisao predgovor za katalog (objavljen na hrvatskome i engleskome). Nakon toga je Nihad Hrustanbegović iz BiH na harmonici izveo po prvi put skladbu Sculptures, koju je skladao u čast Sandri i Janezu. Na kraju programa pjesmom i gitarom publiku su počastili Ivana Karić, koja je otpjevala dvije Oliverove pjesme: Vjeruj u ljubav i Sreća je tamo gdje si ti, a pratio ju je Marko Kušeta na gitari.
Ane Tomović
Druga je večer bila posvećena glavnomu pokrovitelju Janezovih dana, Robertu Smithu. Na početku je Sandra Nejašmić-Pirnat ispričala kako je došlo do suradnje s pjevačem. Veza je bila Janezova skulptura Bagatela koju je uz suglasnost njegove udovice Sandre i Janezove obitelji stavljena na naslovnicu novoga albuma Songs of A Lost World.
Robert Kurbaša, na platnu Janezovi roditelji Nada i Nikolaj
Tu skulpturu koja ga je tako očarala da je stavio njezinu sliku i na različite predmete povezane s promocijom svojega albuma gospodin Smith ima u svojemu domu.
Potom je publika slušala glazbu sastava Cure i gledala promotivni film The Cure - Lost World Album Uninterrupted (Lyric Video V1) u kojemu kamera obilazi Janezovu skulpturu u lavi Bagatela sa svih strana i otkriva njezinu ljepotu u skladu prirode (neobrađeni kamen) i umjetničkoga rada (ljudsko lice).
naslovnica novoga albuma Songs of A Lost World
Potom je Nihad Hrustanbegović odsvirao svoju obradu jedne od najpoznatijih pjesama sastava The Cure Baš kao nebo (eng. Just like heaven), koja je bila svojevrsni treći dio triptiha: izvorna pjesma, Janezova skulptura, izvedba na harmonici.
kompozitor Nihad Hrustanbegović
Treće je večeri glavna točka programa bio koncert glazbenika i kompozitora Nihada Hrustanbegovića, vjerojatno poznatijega u Nizozemskoj gdje se školovao i usavršavao nego u BiH i Hrvatskoj. Izvodio je klasične i moderne skladbe pokazujući nevjerojatno bogatstvo zvuka vrijedne harmonike koja je povremeno zvučala kao orkestar. Počeo je s Vivaldijeva Četiri godišnja doba, za koja su mnogi harmonikaši tvrdili da ih je nemoguće prenijeti za harmoniku, a potom je odsvirao još nekoliko i klasičnih i moderniji skladbi. Kako je on u izvedbama posebno nadahnut, često na licu mjesta stvara pa su mnoge njegove glazbene izvedbe jedinstvene.
druženje u ateljeu Moj mir na Danima Janeza Pirnata - Nejašmića 2025. godine
Dani su zatvoreni pozivom na druženje i razgledavanjem Janezovih umjetničkih djela u miru, u Galeriji SanJan i na cijelomu imanju. I treće se večeri dio gostiju zadržao do sitnih noćnih sati.
Janezova unuka Sanja Spahić i praunuk Maks
Ukupno je u tri dana programa sudjelovalo stotinjak gostiju (od kojih su tek neki bili sva tri dana), koji su redom svi bili pozvani jer Janezovi dani nisu otvoreni za javnost.
Marko Kušeta i Ivana Karić
Glavni je organizator Janezova udovica, akademska kiparica Sandra Nejašmić-Pirnat, koja je odlučila posvetiti dio svojega života bez Janeza promicanju njegova velebna djela.
Trodnevnim programom Janezovih dana moderirala je ugledna profesorica i znanstvenica Zrinka Jelaska.
Zrinka Jelaska
Osim slavljenja umjetnosti, posebno kiparske i općenito likovne, Janezovi dani bili su i proslava ljubavi kojoj ni grob nije prepreka da traje i širi se pa su u nju uključeni i mnogi drugi ljudi.
Janezov reljef u bračkome Veselju Majka s djetetom
Janez Pirnat – Nejašmić rođen je u Ljubljani 25. rujna 1932.godine. Bio je sin profesora Nikolaja Pirnata i spsisateljice Nade Kraigher. Crtati i modelirati počeo je 1947. godine. Diplomirao je kiparstvo na ljubljanskoj Akademiji 1959. godine. Magisterij kiparstva završio je 1961. godine. Na Institutu za sociologiju i filozofiju u Ljubljani magistrirao je 1963. godine. Od 1963. – 1964. godine odgovorni urednik je revije za kulturna i društvena pitanja „Problemi“. Studijski je boravio u Italiji, Francuskoj, Švicarskoj, Njemačkoj, Belgiji i Rusiji. Godine 1967. dobio je Fordovu stipendiju za jednogodišnji studij u Americi. Od 1960. godine radi u svojemu kiparskomu ateljeu na Siparu kod Umaga u Istri. Redovno posjećuje i radi u svim poznatim istarskim kamenolomima.
Prvi put javno izlaže 1951. godine u Idriji. Nakon toga na samostalnim izložbama u Ljubljani, Škofjoj Loki, Idriji, Celju, Portorožu, Slovenj Gradcu, Mariboru, na Zemonu kod Vipave, Kostanjevici na Krki, Novome Mestu, Beogradu, Zagrebu, Postirima, Nerežišću, Bolu. U inozemstvu samostalno izlaže u Parizu, Udinama, Bruxellesu, Bayreuthu, Zurichu, Gorici i Trstu.
Na skupnim izložbama izlagao je u Ljubljani, Mariboru, Zagrebu, Beogradu, Skopju, Podgorici, Sarajevu, Subotici i Splitu, a u inozemstvu u Veroni, Vicenci, Beču i Zurichu. U Parizu je sudjelovao na bijenale „Formes Humaines“ u vrtu Rodinovoga muzeja godine. Sudjeluje na međunarodnome kiparskome simpoziju u Portorožu, Prilepu, Lipici, Vinkuranu, Otočcu, kao i u Francuskoj.Janezov spomenik narodnome heroju Francu Rozmanu – Stanetu postavljen je u središtu Ljubljane 1975. godine u suradnji s arhitektom Vladimirom Bracom Mušičem. Ostala djela većih dimenzija postavljena su u Ljubljani, Celju, Kanalu ob Soči, Novoj Gorici, Idriji, Prevojah pri Domžalah, Umagu, Lipici, Velikoj Gorici, Pješčanoj uvali.
Godine 1996. dobio je II. nagradu za ilustracije pjesama LI – Tai – Poa na beogradskome sajmu knjiga. Godine 1979. primio je nagradu „Ustanka slovenskoga naroda“ za kiparstvo. Godine 1984. primio je za kiparstvo „Župančičevu nagradu grada Ljubljane“.Od 2011. do 2021. godine živio je i stvarao u Postirima na Braču zajedno sa svojom suprugom Sandrom Nejašmić – Pirnat.
Preminuo je 2021. godine u svojoj 89-toj godini života.
*a za one koji žele znati više na news portalu možete i pročitati jedan Janezov biografski intervju 2017. godine https://mojzagreb.info/zagreb/...
foto: Pero Dragičević