Ovo je druga knjiga našeg uvaženog lječnika, znanstvenika i publiciste, umirovljenika Josipa Bage koji živi i piše u Zagrebu.
Takozvano "pravo prve bračne noći" susreće se u raznim sredinama i vremenima diljem svijeta. U nas je ta pojava bila posebno izražena u razdoblju turskih osvajanja, a cilj joj je bio pokoravanje i raseljavanje stanovništva. O tim surovim događajima i danas svjedoče i mnoge usmene predaje. Svim svjedočanstvima zajedničko je što su stradaoci radi viših ciljeva bili spremni na žrtvu. Nezaboravne su to priče, one stalno žive u kolektivnoj svijesti jer se odnose na najveće životne vrijednosti.
Priča Josipa Bage temelji se na jednom takvom svjedočanstvu koje živi u obiteljskoj predaji.
Pogovor – Između slobode i žrtve
Nastavljajući se tematski i kronološki na prvi roman Bura na Modrom jezeru, uz bilješku da su se Bage doselile u Imotski iz Duvanjskog kadiluka jer je jedan od braće ubio bega prekršivši „zakon prve bračne noći“, Josip Bago nadograđuje svoju obiteljsku sagu. Tako nazvavši svoj drugi roman – Zakon prve bračne noći – osvrnuvši se unatrag, u prošle događaje, autor razvija naznaku teme u psihološki slojevitu priču o sudbini malih ljudi u surovoj i nemilosrdnoj povijesti, produbljujući svoju tezu o nemogućnosti ostvarenja slobode unutar političke, imperijalne sfere, odnosno totalitarne ideologije.
Kao i u prethodnom romanu, i ovdje autor, pričajući sekvence iz svojega života i života svoje obitelji, pokazuje znakovit interes za etičke probleme društva, za koje se može kazati da su osobito važni zbog suvremene moralne krize.
Valja se sjetiti kako je prvi roman otvorio niz pitanja koja su se na tragičan način očitovala u bespućima Drugoga svjetskog rata kao ljudska drama, a tiču se naših života i dan-danas, koja još uvijek nemaju historiografski konsenzus, nego interesne interpretacije i zaključke s pozicija vlasti, moći i prilika, a reflektiraju se na različite načine na svim životnim razinama u svim česticama društva, pa i na području kulture, jer „nitko nije otok“. Umjesto katarze nakon ponovljenih tragičnih događaja iz Domovinskog rata, ponekad se osjeća posvemašnja frustracija upravo zbog nedostatka jasnoće.
Takozvano „pravo prve bračne noći“ susreće se u raznim sredinama i vremenima diljem svijeta. U nas je ta pojava bila posebno izražena u razdoblju turskih osvajanja, a cilj joj je bio pokoravanje i raseljavanje stanovništva. O tim surovim događajima i danas svjedoče i brojne usmene predaje. Tim su se svjedočanstvima bavili etnografi i književni povjesničari, posebno Marko Dragić koji navodi kako je u svojim terenskim istraživanjima naišao na više kazivača koji su ispričali potresne detalje o sudbinama stradalnika. Svim svjedočanstvima zajedničko je što su stradaoci radi viših ciljeva bili spremni na žrtvu. Nezaboravne su to priče, one stalno žive u kolektivnoj svijesti jer se odnose na najveće životne vrijednosti. Jedna od najpotresnijih ona je o žrtvi Dive Grabovčeve, koja je postala uzorom moralnog čina i temom mnogih umjetničkih djela.
Priča Josipa Bage temelji se na jednom takvom svjedočanstvu koje živi u obiteljskoj predaji.
Prihvativši se motiva prve bračne noći, Bago se odlučuje za temeljitiju interpretaciju toga monstruoznog zločina, otvara nizove povezanih događaja i motiva, donoseći krokije nekoliko ljubavnih priča, slikajući obiteljske sustave, prikazujući odnose roditelja i djece, odnose pojedinaca prema strukturama moći, opisujući sudbine glavnih i sporednih, odreda tragičnih likova te onih koji su utjecali na njihovu tragičnu sudbinu, kao i prilike vremena u kojima su se te okrutnosti događale. Iako fragmentarno, sastavlja mozaik ritma zločina, proniče motive likova, onih koji iz pozicije moći ispoljavaju svoje niske nagone, i drugih, koji su dostojanstveni i spremni na žrtvu. U romanu se razvija osnovni narativ koji upotpunjuju detalji o sudbinama sporednih likova, bilo da je riječ o žrtvama ili njihovim progoniteljima. Priča je to koja je morala završiti tragično jer su moralni postulati njezinih aktera bili u srazu s nemilosrdnom realnošću vremena. Tu realnost pisac oslikava nizom detalja koji upotpunjuju opću sliku o vremenu, ali i osvjetljuju prilike u kojima se nalazimo danas.
Istražujući genealogiju svoje obitelji koju povezuje obiteljska povijest iz turskog razdoblja pisac proširuje svoj interes na likove i događaje koji su važni za razvoj radnje. Stavivši ih u raspon sila zla i dobra autor otvara moralna pitanja o vrijednosti i složenosti ljudskoga života, što radnji daje antitetičko obilježje. A nju je smjestio na prostor mletačko-turske granice, na prijevojima prema Imotskom, na putovima prema Duvnu, Livnu i Posušju. U zao trenutak. Ondje gdje: Zlo je svugdje. S jedne i druge strane granice. Ne boje se nikoga. Zakone ne poštuju, a Boga se ne boje.
Josip Bago - Zakon prve bračne noći
Glavni junak priče, Ivan, koji povezuje sve događaje, razotkriva karaktere i ozračje prostora na kojemu će uslijediti njegova tragedija. Radnja romana odvija se u kratkom razdoblju. Ivan kreće na put jer se mora sastati sa skupinom hajduka kojima treba predati veću količinu novaca i zlatnika. Na putu ga sustiže nevrijeme pa se sklanja u napuštenu planinsku kolibu gdje će se odigrati zaplet radnje. Ivan se tu neočekivano susreće s Alijom, sinom duvanjskoga paše, koji također nalazi utočište od nevremena u kolibi, koji je upravo izvršio otmicu sestre Ivanove djevojke i sada su na putu za harem. Ivan ne uspijeva osloboditi djevojku. Fabula se dalje odvija u stalnoj napetosti i sukobu suprotstavljenih likova te nedugo zatim tragično završava na planinskim lancima gdje je i počela.
Koristeći se retrospektivom, otkrivajući prošle događaje koje sudbinski povezuje s osnovnom pričom, slikajući situacije višedimenzionalno, pisac nas upoznaje s osebujnim mozaikom u kojemu postiže psihologizaciju likova, unatoč postavljenoj crno-bijeloj pozadini. Tako jedan od epizodnih likova duboko proživljava potresan događaj kada skupina hajduka otima i obljubljuje mladu Turkinju, kojem je bio prisiljen biti sudionikom. Te ga slike progone.
Ivan se suprotstavlja sudbini, on želi dobro organizirati svoj život, oženiti se svojom ženom, prirediti svoju svadbu, doskočiti tom izopačenom zakonu i turskom zulumu. Ali društvena, totalitarna uvjetovanost toliko je razorna da ne dopušta običan život, i njegova priča završava tragično.
Uz čvrstu narativnu okosnicu, Bagina se proza tka i lirskim segmentima koji katkad slikaju čisti pejzaž i dočaravaju slike neuhvatljivih i posebno dirljivih trenutaka.
Dozivajući empatiju, književne slike uprizoruju dramu slobode. Slike su to svijeta u kojemu i danas živimo. One u svijetu i one u nama. Slikajući koliko je mukotrpan put do slobode. Gotovo nedostižan. Mnoga su književna djela slike upravo toga puta. Gotovo moglo bi se reći kako sloboda u društvu nije moguća. Ona se možda objašnjava u književnim djelima; ili se samo objašnjava njezina nedostižnost. U vrijeme surovih ideologija život se obnavlja jedino unutar malih zajednica, obitelji. Upravo začetak jedne takve zajednice napadnut je „pravom prve bračne noći“. To se „pravo“ postavlja iznad prirodnih prava. Prava osobe da bude osoba.
Svaki takav pokušaj opisa otpora totalitarizmu plemenito je nastojanje obrane ljudskoga dostojanstva, i sam je otpor uniformiranju i odčovječenju čovjeka. Svako promicanje ideologije, promicanje je slamanja jedinstvenosti osobe – s ciljem pokoravanja i raseljavanja stanovništva baš kao i u stara vremena, težnja je totalitarizmu.
Upravo je taj okrutni običaj, odnosno pravo da beg „uzme“ mladenku prvu bračnu noć, tema koja naizgled dolazi iz prošlosti, pa i konkretno iz autorove vlastite (obiteljske, biografske) priče, no ona otvara i rastvara bitna, duboka i dramatična pitanja koja muče i nas danas, samo ih možda ne primjećujemo jer su razna nasilja postala vrlo suptilna.
U tom smislu valja pozdraviti Bagin književni interes, kao i interes bogate BIBLIOTEKE KNJIGOLIJEK, koja ustraje u prepoznavanju krupnih tema i vrijednosnih pitanja u književnosti koja nastaje izvan struje.
pogovor knjizi napisala: Ljubica Benović
Josip Bago rođen je 18. travnja 1952. godine u Imotskom, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju.
Medicinski fakultet u Zagrebu upisao je 1971. godine. Nakon diplome 1976. godine, dvije je godine radio u Hrvatskoj Kostajnici. Specijalizaciju iz interne medicine započinje u Kliničkoj bolnici „Sveti Duh“ u Zagrebu, gdje kao specijalist internist, a kasnije supspecijalist gastroenterolog radi do mirovine. Bio je voditelj Odjela za gastroenterologiju i pankreatologiju. Uže područje interesa su mu bolesti gornjega probavnog trakta.
Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1991. godine magistrira iz područja kliničke farmakologije, a 1994. godine doktorira iz područja gastroenterologije. Edukaciju i usavršavanje iz područja hepatogastroenterologije završava supspecijalističkim ispitom 1991. godine, čime stječe naziv supspecijalist gastroenterolog. Primarijus postaje 1999., a profesor 2011. godine.
Bio je voditelj dvaju projekata koje je sufinanciralo Ministarstvo znanosti i sporta Republike Hrvatske. U projektima istražuje mjesto, ulogu i liječenje bakterije Helicobacter pylori u bolestima gornjega probavnog trakta. U suradnji s Odjelom za mikrobiologiju Kliničke bolnice “Sveti Duh”, a na osnovi rezultata znanstvenih projekata, prvi u ovom dijelu Europe u rutinsku svakodnevnu primjenu uvodi mikrobiološke metode za dokazivanje bakterije Helicobacter pylori u sluznici želudca kao i određivanje osjetljivosti bakterije na pojedine antibiotike, što poslije postaje zlatni standard u liječenju navedenih bolesti.
Bio je predavač iz interne medicine u dodiplomskoj nastavi studentima na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u programu Obik, kao i u poslijediplomskoj nastavi. Bio je predavač iz interne medicine i na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu. Aktivno je sudjelovao na više tuzemnih i inozemnih stručnih i znanstvenih sastanaka i kongresa. Bio je pozivni predavač na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.
Autor je većeg broja stručnih i znanstvenih radova.
Član je Hrvatskog liječničkog zbora – Hrvatskog gastroenterološkog društva i član uredničkog odbora u medicinskom časopisu The World Journal of Gastrointestinal Endoscopy.
U pripremi mu je zbirka pjesama Iščekivanja. Roman prvijenac dolazi, istina, u kasnijoj životnoj dobi, nakon cjeloživotnog bavljenja medicinom. Ovime se ispunjava davna želja i otvara novo područje interesa i rada ovog liječnika, specijalista, znanstvenika.
Ovaj roman i već najava novog, trećeg romana, nastavak je književnog rada ovog neumornog liječnika i znanstvenika.
*a predstavljenu knjigu možete pribaviti direktno kod nakladnika Medicinske naklade ili u knjižarama u RH
https://www.medicinskanaklada....
foto: https://www.medicinskanaklada....