U jednom od Kaštela (sedam manjih spojenih mjesta uz obalu Kaštelanskog zaljeva) - Kaštel Štafiliću, kod Splita, nalazi se jako stara maslina, prema procjenama stručnjaka, stara preko 1500 godina. Ta stara maslina zasađena je dvjestotinjak godina prije nego su Hrvati naselili Dalmaciju. Preživjela je sve burne događaje i još je tu, kao spomenik prirode, kojim je proglašena odlukom Skupštine općine Kaštela 1990. godine. Odakle je donesena, može se samo pretpostavljati, ali činjenica je da takve vrste maslina nema u široj okolici, te se smatra da potječe iz Grčke ili Italije. Njeno je deblo jako ispucalo, ali još se opire godinama i svim vremenskim nepogodama. Obujam mu je preko šest metara, a samo stablo je visoko desetak metara, dok je krošnja promjera oko 22 metra. Rekli bi, prava grdosija, ali nije, jer masline mogu biti i duplo veće. Korijenje joj je duboko razgranato pod zemljom iz kojeg crpi životne sokove i opire se suši, vjetru i svim nedaćama kojih je bilo na pretek kroz prohujalih 1500 godina.
Maslinu su k nama donijeli Grci
Maslina je simbol mira, premda mira i nije bilo previše, u sjećanjima kaštelanske masline. Ratovi su oko nje bili češća realnost i vjerojatnije je da su njene grane krasile glave vojskovođa, nego da su je u kljunu nosile golubice mira. No bilo kako bilo, poznato je, da maslina potječe iz Sirije, odakle su je drevni Feničani, kao vrsni pomorci i trgovci, proširili po Mediteranu. Kod nas su maslinu donijeli Grci u vrijeme kolonizacije naše obale, nekoliko stoljeća prije Krista. Raširila se duž cijele naše obale, omeđujući granice Mediterana, jer se od davnina smatra da je Mediteran tamo gdje raste maslina.
Kaštelanska maslina je zasađena dvjestotinjak godina prije dolaska Hrvata, što znači da je već tada bila duboko pustila svoje korijenje u slučaju da su je poželjeli iščupati. Ali nije iščupana, već su je očuvali do danas, i stoji kao svjedok dugovječnosti drveta ali i dugovječnosti Hrvata. Možemo samo zamisliti kakav je bio prvi susret Hrvata i ove masline, ali činjenica je da ih se ona dojmila i da je nisu uništili, kao ni druge masline zasađene diljem Dalmacije, već da su ih nastavili njegovati i obrađivati. One su ih zauzvrat darivale obilnim plodovima. Tako je nastajala ljubav između Hrvata i maslina, koja se nastavlja do današnjih dana. Dapače ta se ljubav učvršćuje sadnjom novih nasada, koji niču u škrtom dalmatinskom kršu.
Kaštel Štafilić
Maslina je za kršćane sveto stablo
Poznato je da je golubica s Noine arke, najprije donijela grančicu masline, kao simbol pomirenja Boga i ljudi, nakon Velikog potopa. Isusa su prilikom svečanog ulaska u Jeruzalem dočekali s maslinovim grančicama. Isto je tako posljednju noć proveo u Maslinskom vrtu, moleći svojega nebeskog oca da ga mimoiđe smrt, iako je znao da mora umrijeti za spas čovječanstva. Sjedeći pod ovom drevnom Kaštelanskom maslinom razmišljam koliko je molitvi izmoljeno pod njenim granama, u teškim danima kakvih je bilo na pretek na ovim prostorima. Molilo se u vrijeme ratova, kojih je bilo previše. Molilo se u vrijeme kuge, u vrijeme gladi i drugih patnji kojih je u ovim krajevima bilo u izobilju. Bilo je tisuće razloga za molitve, a mnoge su izmoljene pod njenim granama. Samo ona zna koliko je molitvi uslišeno.
U Hrvatskoj danas raste preko 4 milijuna stabala maslina
Hrvati i masline povezani su od prvog dana njihovog dolaska na ovaj prostor. Duž cijele obale nalaze se maslinici, ali mnogi su bili zapušteni i tek u zadnjih nekoliko godina doživljavaju ponovnu renesansu, jer je maslinarstvo ponovno "u modi". Maslina je upravo idealna biljka za zaboravne, jer ona čeka godinama, zvuk motike i mašklina, pritajeno, zarasla u šipražje, ali uvijek spremna da ponovno bukne i donese zelene plodove pune ulja. Ona je rijetka biljka koja preživi požare i ponovno zazeleni iz nekog spavajućeg pupa, svjedočeći da i nakon najvećih tragedija, postoji nada u novi život. Možda je upravo zbog toga bila omiljena među Hrvatima, jer im je bila putokaz da se može pobijediti i najveća patnja. U Hrvatskoj danas raste preko 4 milijuna stabala masline. Treba istaći da zadnjih godina za sadnju maslina vlada velik interes. Stari i zapušteni maslinici ponovo se obnavljaju, a zbog klimatskih promjena sve više se pomiče prirodna granica pa maslina uspijeva sve dalje od obala Mediterana. Zadnjih desetak godina na području dalmatinske Zagore sve više se sadi ova, donedavno, isključivo mediteranska biljka. Tome u prilog ide i činjenica da prema hrvatskim ili EU propisima ne postoje nikakva ograničenja za sadnju maslina.
Maslina, prema procjenama stručnjaka, stara preko 1500 godina
Maslina krije vitamin mladosti
Plod masline se koristi na različite načine. Može se konzervirati još dok je zelen ili kad je zreo i dobije tamniju boju. Međutim, najvažniji proizvod je maslinovo ulje koje je našlo široku primjenu u prehrani, ali i u kozmetičkoj industriji, medicini, farmaciji i dr. Hrvatska i Hrvati još uvijek ne koriste maslinu u pravoj mjeri, kao što to čine drugi mediteranski narodi. Još smo, nažalost, daleko od Grka koji prosječno potroše 23 litre maslinova ulja po glavi stanovnika. Maslinovo ulje je najzdravije za ljudsku prehranu. Sadrži najveći postotak vitamina E, poznatijeg kao vitamin mladosti. Poznato je da svakodnevna upotreba maslinovog ulja smanjuje tlak i kolesterol u krvi. Ono se koristilo i za liječenje žučnih kamenaca, za brže zarašćivanje rana ili kod opeklina.
Maslina je prisutna od davnina i u umjetnosti. Teško je zamisliti sliku s motivom mediteranskog krajolika bez ovoga stabla. Berba maslina je prikazana na grčkim amforama koje potječu iz 4. stoljeća prije Krista, a koristile su se za transport maslinova ulja. Njeno drvo je izvrsno za oblikovanje skulptura. Grančica masline se nalazi i na kovanici kune, ali i na grbu UN-a. Možemo je pronaći na poštanskim markicama mnogih zemalja. O njoj su spjevane mnoge pjesme. U najstarijim sačuvanim pisanim dokumentima spominje se maslina. O njoj govori i najstariji sačuvani babilonski Hamurabijev zakonik, koji potječe iz 1800. godine prije Krista. U njemu postoje 282 odredbe o maslini i cijelo jedno poglavlje o trgovini maslinovim uljem. Hrvati su također maslini dali veliku važnost, što se može vidjeti po odredbama u srednjovjekovnim statutima u kojima se određuje da podanici moraju saditi i uzgajati maslinu. U nekim sredinama se muškarac nije mogao oženiti, prije nego zasadi određeni broj maslina. Naselje Maslinica na otoku Šolti ime je dobila po maslini, što također pokazuje važnost ove biljke i njezinu povezanost s našim stanovništvom.
Izniman spomenik prirode
Danas se u Hrvatskoj uzgaja nekoliko desetaka različitih sorti maslina. Najviše je zastupljena domaća oblica, lastovka, levantinka... Sve više se uvoze i strane sorte, koje nikada ne daju rezultate u kvaliteti kao domaće. Kaštelanska maslina je jedinstvena jer se nije uspjela nametnuti kao ove prije spomenute vrste i zato je moramo posebno čuvati i njegovati jer maslina može živjeti i preko 2000 godina. Još 500 godina u životu masline, koja je već proživjela 1500 godina prava je sitnica. Današnje masline teško će doživjeti njene godine jer će se teško oduprijeti sve većoj urbanizaciji i izgradnji naše obale. Teško će biti pronaći mirno mjesto na kojem će moći pustiti svoje duboko razgranato korijenje, a da nikome ne smetaju.
Suvenir lakrimarija
Još uvijek se urod ove, 1500 godina stare masline, točnije Mastrinke kako je zovu mještani, prerađuje u ulje kojim se pune prigodne replike malih rimskih staklenih posuda (lakrimarija). U njima su se u rimska vremena skupljale suze onih koji bi oplakivali umrloga, a danas se nalazi ulje tisućljetne masline kao autohtoni kaštelanski suvenir.
Kaštelanska maslina do sada je uspijevala u tome i vjerujemo da će se oduprijeti prijetnjama novoga vremena premda je već okružena stambenim zgradama i jednim vrtićem koji je dobio ime po njoj „Maslina“. Nisu je polomili ni jaki vjetrovi koji uništavaju mnoge dalmatinske maslinike. Korijenje kaštelanske masline preduboko je i za najjače vjetrove a jedini tko joj može doći glave je čovjek. Umjesto da uživa u hladovini njenih grana, jednoga dana će poželjeti uživati u betonskom apartmanu s klima uređajem, kojeg će podići na mjestu ove tisućljetne masline. Ipak, nadamo se da se ovo zloslutno predviđanje neće nikada ostvariti i da će netko za 500 godina ponovno pisati o maslini u Kaštel Štafiliću.
Kako iz pravca Splita doći do tisućljetne masline?
Do tisućljetne masline u Kaštel Štafiliću iz pravca Splita može se doći ako pratite oznake koje vas usmjeravaju u pravcu Zračne luke Split koja se nalazi nedaleko od Kaštel Štafilića. Cesta Ivana Pavla II. kojom ćete se u tom slučaju kretati prolazi gornjim dijelom Kaštela, pa treba pratiti putokaz kako bi se s nje spustili u centar Kaštel Štafilića. Kada se sa Ceste Ivana Pavla II. spustite na Cestu Franje Tuđmana, nastavite se kretati u pravcu zapada prateći oznaku koja će vas odvesti do stare masline ili do Dječjeg vrtića „Maslina“ u čijoj se neposrednoj blizini ona nalazi.
Do masline se može doći i Cestom Franje Tuđmana koja prolazi kroz svih sedam Kaštela, a koja će vam omogućiti upoznavanje i ostalih kaštelanskih prirodnih i kulturno-povijesnih ljepote. Kada vas ova cesta dovede do Kaštel Štafilića dovoljno je upitati nekog od mještana za staru maslinu i možete biti sigurni da će vam znati objasniti gdje se nalazi ili vas možda i odvesti do nje.
Što još vidjeti u Kaštel Štafiliću?
Kaštel Štafilić je zadnji od sedam kaštela kada se krene iz Splita u pravcu Trogira. Poznat je po utvrdi (kaštelu) kojeg je na hridi uz more 1500. godine počeo graditi Stjepan Štafileo (Stefano Stafileo), a čija gradnja je dovršena 1508. godine. Kaštel je poznat i kao kula Rotondo. Prema legendi Stefano Stafileo najprije je sa Krete doselio u Trogir u kojem se oženio i postao jedan od istaknutijih građana. Kasnije počinje izgradnja utvrđenog naselja u kojeg se zbog opasnosti od turskih napada doseljava stanovništvo iz sela Bijaći.
U Kaštel Štafiliću su bile sagrađene još tri utvrde: Dragač, Quarko i Lodi od kojih je ostala sačuvana samo utvrda Lodi koja se još naziva kula Nehaj. Nalazi se sa zapadne strane Kaštel Štafilića. Gradnju su započeli 1548. godine trogirski plemići, braća Ivan i Ljudevit Lodi. Zbog njihove prerane smrti i zbog toga što nisu imali muških potomaka kula nije dovršena. Njihovi nasljednici nisu pokazali interes za nastavak gradnje, pa je ostala izgrađena samo do prvog kata. Od preostale dvije utvrde ostali su samo tragovi temelja.
U naselju se ističe i župna crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije sagrađena u renesansno-baroknom stilu u 18. stoljeću u kojoj se nalazi čudotvorna ikona iz 16. stoljeća.
Kaštel Štafiliću pripada i povijesni lokalitet Bijaći, na kojem je postojalo naselje od antičkih vremena do srednjeg vijeka. Na ovom mjestu je na ostacima antičke bazilike u 9. stoljeću sagrađena starohrvatska crkva sv. Marte, oko koje se nalazilo srednjovjekovno hrvatsko groblje i druge građevine. Don Frane Bulić je 1908. nakon provedenih arheoloških istraživanja dao izgraditi novu crkvu sv. Marte. Bijaći su u srednjem vijeku (od 9. do kraja 11. stoljeća) bili važno hrvatsko kneževsko, a kasnije i kraljevsko središte u kojemu je knez Trpimir 4. ožujka 852. izdao poznatu „Trpimirovu darovnicu“, a u kojoj se naziva knezom Hrvata. Ovaj se datum slavi kao Dan grada Kaštela. Najstariji prijepis Darovnice, koji potječe iz 16. stoljeća, čuva se u Riznici crkve sv. Jurja u Kaštel Sućurcu.
...
Tekst i fotografije: Bože Ujević