Priča je to o zemlji koja je gotovo zakoračila u klub nuklearnih sila, ali je u posljednjem trenutku od tih ambicija odustala...
U osvit hladnog rata i u jeku otvorenog sukoba sa Staljinom Jugoslavija je 1948. godine pokrenula najambiciozniji nuklearni program u socijalističkom svijetu izvan SSSR-a i Kine – i jedan od prvih uopće.
U sjeni međunarodnih pregovora, uz podršku i obmane obje supersile, gradio se reaktor, kopao uranij i usavršavala proizvodnja plutonija, dok su u tajnosti razrađivani planovi za izradu atomske bombe. Država koja je vješto balansirala između Istoka i Zapada koristila je pukotine u globalnom sistemu sigurnosti, predstavljajući vlastite ambicije kao dio “miroljubljive upotrebe” nuklearne energije i očekivala je da će to moćno oružje predstavljati ključni adut njezine sigurnosti, ali i simbol modernosti.
* prevela s engleskoga Dora Kosorčić Januš
Dr. sc. Marko Miljković - Titova atomska bomba. Jugoslavenski nuklearni program 1948-1970.
Činjenica da je Jugoslavija imala nuklearni program danas je dobro poznata. Ono što nije toliko poznato su mehanizmi i proces donošenja odluke, te onda sam tijek i razvoj nuklearnog programa.
Upravo o tome govori knjiga Marka Miljkovića Titova atomska bomba. Jugoslavenski nuklearni program 1948-1970., koja je nedavno objavljena u izdanju nakladničke kuće Srednja Europa.
Knjiga je prerađena autorova doktorska disertacija sa Srednjoeuropskog sveučilišta (Budipešta/Beč) o pokretanju i razvoju nuklearnog programa u Jugoslaviji, u razdoblju kada je svijet već dobrano bio svjestan da je nuklearno doba započelo.
U sjeni Hiroshime i Nagasakija započelo je hladnoratovsko natjecanje supersila, u kojem je utrka u naoružanju, a onda i utrka u nuklearnom naoružanju, bila jedan od najistaknutijih aspekata tog natjecanja.
Tu se kao pitanje neizbježno nameće, gdje je u svemu tome bila Jugoslavija?
Naravno, Tito se nije jednog dana probudio i odlučio da će Jugoslavija pokrenuti nuklearni program i graditi atomske bombe. Naprotiv; ova knjiga otkriva koliko je proces donošenja odluka o pokretanju nuklearnog programa – u zemlji koja osim volje da u tome uspije nije imala baš ništa od potrebnih preduvjeta – bila kompleksna te koliko je promišljanja u nju uloženo.
Pokretanje nuklearnog programa bio je velik infrastrukturni, financijski, logistički, vanjsko i unutarnjopolitički pothvat, u koji je Jugoslavija išla iz nule, te knjiga pokazuje koje su to tehničke, institucionalne, materijalne, financijske i druge prepreke koje je Jugoslavija morala preskočiti.
Jugoslavija je, dakle, 1948. godine, u sam osvit hladnog rata i u jeku otvorenog sukoba sa Staljinom, pokrenula nuklearni program – ne samo jedan od prvih u socijalističkom svijetu, nego jedan od prvih nuklearnih programa uopće.
U kolopletu međunarodnih pregovora, Jugoslavija je gradila reaktor, obrazovala stručnjake, kopala uranij i izrađivala tajne planove za izradu atomske bombe.
Država koja je vješto balansirala između Istoka i Zapada koristila je pukotine u globalnom sistemu sigurnosti, predstavljajući vlastite nuklearne ambicije kao dio “miroljubive upotrebe” nuklearne energije i očekivala da će to moćno oružje predstavljati ključni adut njezine sigurnosti, ali i simbol modernosti.
Ovo je priča o viziji, obmanama i političkom hazardu, o industrijskoj špijunaži, o znanstvenicima koji su vjerovali u napredak, ali i o režimu spremnom na sve kako bi sačuvao suverenitet u svijetu rastrzanom između ideologija.
Dr. sc. Marko Miljković - Titova atomska bomba. Jugoslavenski nuklearni program 1948-1970.
*knjiga je opsega 504 stranice, tvrdoga uveza, i izdanja je 2025. godine
Dr. sc. Marko Miljković (1980) je povjesničar, znanstveni suradnik na Institutu
ekonomskih nauka i gostujući kustos Muzeja automobila u Beogradu.
U fokusu njegovih istraživanja su povijest znanosti i tehnike, povijest automobilizma, nuklearna povijest i povijest Hladnog rata.
Prijediplomski i diplomski studij završio je na Filozofskom fakultetu u Beogradu i Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti gdje je i obranio doktorsku disertaciju Tito’s Proliferation Puzzle: The Yugoslav Nuclear Program, 1948–1970 (2021.), za koju je dobio nagradu za najbolju disertaciju u akademskoj godini 2021/22.
Rezultate svojih istraživanja u području nuklearne povijesti predstavio je 2022. u Ujedinjenim narodima na Desetoj revizijskoj konferenciji stranaka Ugovora o neširenju nuklearnog oružja.
Autor je znanstvene monografije Automobil je sloboda: istorija razvoja automobilizma u Srbiji, 1903-2023 (2023.).
Priredio je i monografiju o povijesti jugoslavenskog nuklearnog programa na hrvatskom jeziku, u izdanju Srednje Europe iz Zagreba.
Od 2015. redoviti je član Woodrow Wilson Center Nuclear Proliferation International History Project (NPIHP), globalne mreže stručnjaka i ustanova koji se bave istraživanjem međunarodne nuklearne povijesti.
* a ovu nadasve važnu znanstveno - popularnu knjigu potražite kod nakladnika
https://srednja-europa.hr/
ili u knjižarama RH
foto: Srednja Europa d.o.o.
Od entuzijazma do rasula, od laboratorija u Vinči (Beogradu), Zagrebu i Ljubljani do zatvorenih sjednica u vrhu države i zakulisnih dogovora s Washingtonom i Moskvom, autor otkriva zaboravljeno poglavlje svjetske nuklearne povijesti – i priču o zemlji koja je gotovo zakoračila u klub nuklearnih sila, ali je u posljednjem trenutku od tih ambicija odustala.