ANTE GAVRANOVIĆ: TOP 25 najutjecajnijih medija u 2025. godini

 

Glegdajući pojedinačno, Hrvatska se ne razlikuje previše od prosjeka EU-a, pokazuje anketa. Kod nas je 77 posto građana koristilo televiziju za praćenje vijesti, u usporedbi sa europskih 71 posto. Oko polovice građana koristi tradicionalne digitalne kanale – u EU-u je to 42 posto, a preko društvenih mreža se informira 45 posto anketiranih Hrvata, što je čak i nešto malo više od europskog prosjeka od 37 posto

Snaga medijskog utjecaja leži u utjecaju koji stvara medijska komunikacija

Mediji su pouzdani izvori informacija za milijune diljem svijeta, nudeći detaljna izvješća i pronicljive komentare o vijestima koje su najvažnije. „Nije važno ŠTO gledamo, slušamo, čitamo. Mnogo je važnije KAKO to radimo. A najvažnije je TKO to čini.“ Biti informiran o medijskom krajoliku od ključne je važnosti, a kvalitetno novinarstvo i danas je potrebno i na njega se mnogi oslanjaju, bilo da se radi o ljudima, događajima ili stvarima. Neki se mediji smatraju vrijednima zbog brojnosti publike, a neki zbog svoje vjerodostojnosti—drugi zbog svog dubinskog novinarstva koje obrazuje i informira.

Ovaj prikaz obuhvaća 25 najboljih medijskih kuća za izvještavanje.[1]

Unutar područja medijskih studija, koje obuhvaćaju masovnu komunikaciju, psihologiju medija, teoriju komunikacije i sociologiju, ispitivanje utjecaja i utjecaja medija ostaje ključno. Ovo ispitivanje istražuje kako masovni mediji i njihovi kulturni aspekti oblikuju, spoznaju, stavove i ponašanje pojedinaca ili skupina publike.

Snaga medijskog utjecaja leži u utjecaju koji stvara medijska komunikacija, što dovodi do promjene ili jačanja uvjerenja pojedinca ili publike. Mjera u kojoj medijska komunikacija oblikuje svoju publiku ovisi o brojnim elementima, uključujući demografiju publike i psihološke osobine.

Utjecaj masovnih medija, koji se često naziva ‘medijskim učincima’, prožima brojne aspekte ljudskog postojanja, u rasponu od sklonosti glasanju do percepcije nasilja i od procjena znanstvenika do našeg razumijevanja različitih mišljenja. Kolektivni utjecaj masovnih medija doživio je značajne transformacije tijekom vremena, evoluciju koja ustraje s tekućim razvojem samih medija. U ovom suvremenom medijskom krajoliku pojedinci preuzimaju dvojake uloge i potrošača i kreatora. Osim pukog konzumiranja informacija putem novih medija, mi aktivno širimo informacije širokoj publici, utjelovljujući višestruki angažman u medijskoj sferi

1. CNN

Od svog osnutka 1980. godine CNN je postao najgledaniji informativni kanal na svijetu, dosegnuvši 212 zemalja i 347 milijuna kućanstava. Jedna je od najposjećenijih stranica s vijestima. Odlikuje ga to što je prvi televizijski kanal u povijesti koji prikazuje 24-satne vijesti – glavna značajka mnogih istaknutih novinskih kuća i kulturni fenomen sam po sebi. S više od 200 milijuna jedinstvenih posjetitelja mjesečno, CNN-ova digitalna prisutnost pokazala se impresivnom otkad je pokrenut 1995. godine, često postižući više posjeta od isključivo internetskih novinskih kuća. Mnogi ga smatraju temeljem stvaranja izraza “lažne vijesti”.

2. Vijesti BBC-ja

BBC je kratica za British Broadcasting Corporation. To je mjerilo britanskih vijesti i usluga emitiranja. To je institucija koja informira naše razumijevanje svjetskih događaja i postaje jedna od najuglednijih novinskih organizacija u svijetu. Pokrivajući domaće i međunarodne vijesti, ima široku mrežu dopisnika i dopisništava diljem svijeta i poznat je po predanosti novinarskom poštenju i nepristranosti. Njegov globalni doseg koji se neprestano širi čini je pouzdanim izvorom informacija za milijune gledatelja, čitatelja i slušatelja diljem svijeta koji gledaju BBC televiziju, posjete web stranicu ili se uključuju putem radija.

3. The New York Times

Slap bang, usred Manhattana, najznačajnija je web stranica s vijestima u SAD-u. Osnovan 1851. godine, New York Times (ili skraćeno NYTimes) postao je jedna od najpopularnijih i najzanimljivijih novina na svijetu, nudeći vijesti, članke od općeg interesa, društvene komentare i priče o životnom stilu. Usput je osvojio 132 Pulitzerove nagrade, održava zdravu dnevnu online cirkulaciju i ima istaknutiju prisutnost na Twitteru od većine u svom području. Također prednjači po broju pretplatnika, nudeći odličan primjer uspješnog modela pretplate.

4. Reuters Group

Jednom u epicentru londonske ulice Fleet Street, ulice koja je postala poznata po tome što je dom britanske tiskane i novinske industrije, Reuter ima dugu povijest koja seže u 1851. i rezultirala kupnjom kanadske tvrtke 2008., kada je zatim pretvoren u Thomson Reuters. Danas je to druga najveća novinska agencija na svijetu koja zapošljava 2500 novinara na oko 200 lokacija.

5. Washington Post

Jeffa Bezosa koštalo je 250 milijuna dolara da kupi Washington Post 2013. Nije teško shvatiti zašto bi to želio. Smatra se glavnim dijelom kvalitetnog novinarstva u SAD-u, jedno je od najčitanijih mjesta za vijesti na svijetu i ima 73 Pulitzerove nagrade koje to potvrđuju.

Washington Post ostaje jedan od najboljih medija za udarne vijesti i priče od općeg interesa. Mnogi ga visoko cijene, razotkrio je priču o ‘skandalu Watergate’ koji je doveo do što je dovelo do prve (i jedine) ostavke sadašnjeg predsjednika SAD-a.

6. Al Jazeera

Osnovana od strane katarske vlade kao alternativa medijima kojima dominira zapad, Al Jazeera se smatrala prvim neovisnim arapskim kanalom vijesti kada je započela 1996. Prvi kanal s vijestima na engleskom jeziku na Bliskom istoku i jedna od prvih globalnih televizijskih mreža visoke razlučivosti (HD). Globalni brend je rođen kada je Al Jazeera English pokrenuta, i proglašena je najutjecajnijom svjetskom medijskom mrežom i petim najutjecajnijim brendom u svijetu, završivši samo iza Applea, Googlea, IKEA-e i Starbucksa! Sa snažnom reputacijom za kvalitetno izvještavanje vijesti, uložio je u širenje svog dosega u nove kanale i razvoj digitalnog sadržaja kako bi pružio ono što njegova publika želi – kvalitetno, detaljno izvješćivanje koje nadilazi tradicionalne medije.

7. The Guardian

Nagrađivane novine imaju jedinstvenu vlasničku strukturu, u vlasništvu su Trusta kako bi se osigurala novinarska neovisnost, a dobit se ponovno ulaže u neovisno novinarstvo. To ga stavlja u jedinstvenu poziciju i daje mu poseban glas u medijskom krajoliku. Guardian ima više od milijun digitalnih pretplatnika i tiskanu nakladu veću od većine dnevnih novina u Ujedinjenom Kraljevstvu. Poznat po svojim vijestima, političkom izvještavanju i člancima s mišljenjima, njegova globalna prisutnost nedavno se povećala.

8. Associated Press (AP)

Sa sjedištem u New Yorku, Associated Press (AP) je globalna novinska kuća koja je bila na čelu objavljivanja velikih vijesti od svog osnutka 1846. godine. To je jedna od najstarijih i najcjenjenijih agencija. Upravlja s 235 novinskih redakcija u 94 zemlje, a nevjerojatnih četiri milijarde čita, sluša ili gleda njihove vijesti dnevno. Ponosni su vlasnici 58 Pulitzera (35 za fotografiju). Tvrtka ima preko 16 milijuna pratitelja na Twitteru i 2,1 milijun pretplatnika na YouTubeu, a vijesti šalju za preko 8500 pretplatnika u preko 100 zemalja svijeta.

9. NBC

Popularna televizijska kuća, novinska organizacija izrađuje sadržaj za televiziju, radio i online platforme. Rasprostranjen je u mnogim gradovima diljem SAD-a i služi kao vodeća mreža NBC Entertainmenta, dijela Comcast grupe. Osnovan 1926., NBC se smatra jednom od ‘velike tri’ američke mreže zbog svoje starosti i utjecaja na glavne vijesti. To je također bila prva mreža koja je nudila vijesti u boji. Posao, svjetske vijesti, tehnologija i zdravlje njegove su glavne kategorije, a pokriva ih opsežno na svojim računima društvenih medija, uz redovite Tweetove koji nude poslovne vijesti u stvarnom vremenu. Njihova web stranica ima automatski video player u pregledniku koji vam omogućuje gledanje uživo dok ste na njihovoj početnoj stranici.

10. Fox News

Fox News započeo je svoj život 1996. i bio je dizajniran da bude desničarski ekvivalent CNN-u, brzo stekavši reputaciju zbog svog konzervativnog stava bez pardona. Od tada je djelovao kao prototip za desničarske novinske kuće i mjerilo koje treba slijediti. Istaknuto je da je najgledaniji kabelski TV kanal u zemlji, utirući put za rast svojih radijskih i online odjela. To su, zajedno s TV vijestima, moćni mediji s milijardskom publikom.

Donosimo i listu narednih 15 najutjecajnijih svjetskih medija.

1. ABC News
2. Bloomberg
3. CBS News
4. NPR (National Public Radio)
5. Politico
6. The Wall Street Journal
7. TIME Magazine
8. USA Today
9. CNBC
10. HuffPost
11. The Economist
12. The Independent
13. BuzzFeed
14. The Atlantic
15. Forbes

Gdje je EU?

Kao što je vidljivo, uzeti su u obzir samo mediji na anglo-saksonskom govornom području (SAD, Kanada, Ujedinjeno kraljevstvo i Australija), a gotovo potpuno zanemareni utjecajni mediji u Zapadnoj Europi. Da bismo popunili tu prazninu, predstavljamo popis 20 medija s najboljom digitalnom reputacijom prema Zapadnoj Europi. Za to se oslanjamo na podatke iz najnovijeg vala analize koje je izradio SCImago Media Rankings (SMR

Tablica 1. Globalna web reputacija.

1	The Guardian
2	El País
3	The Daily Mail
4	The Independent
5	As
6	Le Monde
7	Reuters
8	The Daily Telegraph
9	Daily Mirror
10	Metro
11	Agence France-Presse (AFP)
12	The Economist
13	Bild
14	Financial Times			26
15	La Republica			30
16	Die Tageszeitung (TAZ)			34
17	Le Parisien			37
18	Ansa			38
19	Expressen			40
20	Der Spiegel			40

Tablica Global Web Reputation rangira najbolje medijske kuće na temelju njihove web reputacije, ističući i njihovu zemlju podrijetla i njihovu tematsku specijalizaciju. Pokazatelji uključuju ocjenu autoriteta, domene upućivanja i protok citata, koji odražavaju utjecaj i vjerodostojnost svakog medija. Guardian vodi s ocjenom autoriteta 100, a slijedi ga El País s 94, ističući se među općim, sportskim i financijskim vijestima.

Zaključno, predstavili smo najrelevantnije podatke o 20 vodećih medija prema Zapadnoj Europi, raspoređene na temelju njihove web reputacije. Ovo je novi nastavak u nizu čiji je cilj povremeno objavljivanje najistaknutijih rezultata SCImago Media Rankings (SMR). U budućim izdanjima istražit će se distribucije drugih medija i njihove rezultate. Ovo je ujedno poticaj profesionalcima i istraživačima digitalnog novinarstva da izravno koriste rezultate SMR-a za svoje analize i studije.

U Europi (još) prevladava televizija

Evo popisa deset najvažnijih i najutjecajnijih medijskih kuća u Europi, uzimajući u obzir njihov globalni i regionalni doseg, utjecaj na javno mnijenje i povijesnu važnost. Ovo su najvažniji mediji, uzimajući u obzir raznolikost jezika, regija i političkih perspektiva:

1. BBC (Velika Britanija)
2. Reuters (Velika Britanija)
3. Der Spiegel (Njemačka)
4. Le Monde (Francuska)
5. The Guardian (Velika Britanija)
6. Times (Velika Britanija)
7. Politico Europe (Belgija)
8. Euronews (Francuska)
9. El País (Španjolska)
10. ARD (Njemačka)

Građanima Europske unije televizija je i dalje najvažniji izvor vijesti, ali društvene mreže grabe velikim koracima, pokazuju rezultati najnovije ankete Eurobarometra. Čak 71 posto ispitanika navelo je televiziju kao medijski kanal putem kojeg su u proteklih sedam dana pristupali vijestima. Nakon televizije koja je daleko na vrhu slijede digitalni kanali etabliranih medija koje je koristilo 42 posto anketiranih, pa radio te društveni mediji poput Facebooka, Instagrama i sličnih. Preko radija i društvenih medija vijesti je pratilo po 37 posto anketiranih, saznaje se iz ankete.

Usporedba s prošlogodišnjim rezultatima pokazuje visoki skok u udjelu građana kojima su društveni mediji primarni izvor vijesti. Njih je lani navelo 26 posto anketiranih, što znači da im je udio u samo godinu dana skočio za čak 11 postotaka. Po nešto nižim stopama u odnosu na 2022. poraslo je korištenje i drugih modernih kanala poput videoplatformi čiji je udio porastao za četiri postotka, aplikacija za razmjenu poruka s rastom od pet postotaka, te podcastova za dva. S druge strane, udio televizije smanjen je za tri postotka, a radija za dva.

Gledajući pojedinačno, Hrvatska se ne razlikuje previše od prosjeka EU-a, pokazuje anketa. Kod nas je 77 posto građana koristilo televiziju za praćenje vijesti, u usporedbi sa spomenutih europskih 71 posto. Oko polovice građana koristi tradicionalne digitalne kanale – u EU-u je to 42 posto, a preko društvenih mreža se informira 45 posto anketiranih Hrvata, što je čak i nešto malo više od europskog prosjeka od 37 posto.

Nova Eurobarometrova anketa pokazuje i da su manje i mlađe države članice Unije sklonije novim tehnologijama. Primjerice, na Cipru, Malti i u Latviji, društveni mediji čak predvode kao kanali informiranja i popularniji su, posljedično, i od televizije. Istovremeno, udio onih koji se informiraju iz tiskanih medija u tim državama je puno bliži razini od deset posto, dok se kod većih i starijih članica, poput Njemačke, Italije ili Nizozemske, on još uvijek drži na 20 ili više posto.

Gledano po temama, najveći dio potrošača, njih 50 posto, prati lokalne vijesti, dok su nacionalne na drugom mjestu i njih prati 47 posto anketiranih. Europske i međunarodne vijesti prati 45 posto građana Unije. Općenito gledajući po temama, starije generacije više prate lokalne, nacionalne i međunarodne vijesti, kao i vijesti iz financija i ekonomije, dok su mlađi više okrenuti temama poput hobija, životnog stila, života slavnih osoba, kao i kriminala te ostataka crne kronike.

[1] Ovaj prikaz najutjecajnijih medija zasniva se na podacima Global PR Agency iz rujna 2024. (50 Leading Media Outlets for News Coverage in 2025.)

napisao: Ante Gavranović u prosincu 2024. godine

Ante Gavranović hrvatski je novinar i publicist (1933.). Rodio se u Lovreću, u Imotskoj krajini. Novinarstvom se počeo baviti 1954. u listu Privredni vjesnik, u kojem je bio suradnik, urednik, pomoćnik glavnog urednika, glavni urednik (1967.-1971.), direktor i glavni urednik (1972.-1981.) i direktor NIRO Privredni vjesnik (1981.-1991.).

Od rujna 1991. do kraja 1994. radio je kao član Upravnog odbora u koncernu Končar, a do 1996. kao savjetnik predsjednika Uprave. Od 1997. glavni urednik lista Končarevac do lipnja 2012.

Vraća se novinarstvu 1997., ponovo u Privredni vjesnik, gdje vodi međunarodne gospodarske odnose i posebne projekte razvijajući Grupu Privredni vjesnik (Studio za poslovne usluge i BINOZA-Press).

Člancima, komentarima i studijama sudjelovao u periodicima i zbornicima INA (1972.-1992.), Naše teme (1978.-1982.), Banka (1989.-1992.), Hrvatsko gospodarstvo (1991.-1993.), Poslovna komunikologija (Zagreb, 1991.), Novinarstvo i svjetovi komunikacije (Osijek, 1994.), Istraživačko novinarstvo (Zagreb, 1995.). Bio je kolumnist VUS-a (1972.-1977.) i Slobodne Dalmacije (1984.-1992.).

Pokretač je i izdavač niza gospodarskih i drugih edicija, monografija i knjiga (ABC privrede Jugoslavije, Priručnik Hrvatska, Mala turistička biblioteka, Održivi razvoj) kao i niza specijaliziranih poslovnih izdanja.

Autor je sljedećih publikacija: Jugoslavija u borbi za ekonomsku stabilizaciju (suautor A. Jukić), Zagreb, 1985.; Jugoslavija u suvremenom svijetu (1988.), Medijska obratnica (2006.), Mediji, mitovi i stvarnost (2009.), Poslovno novinarstvo (2011.), Mediji, turizam i javnost (2015.).

Bio je član Saveznog odbora Saveza novinara Jugoslavije (1969.-1971.), potpredsjednik Društva novinara Hrvatske (1971.-1972.), član Izvršnog odbora DNH i predsjednik Fonda solidarnosti (1977.-1990.), predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (1991.-1995.), potpredsjednik HND (1995.-1997.), prvi predsjednik Udruge novinskih izdavača u HUP-u (2002.-2006.), predsjedavajući Udruge novinara srednje Europe u okviru Europske udruge novinara (2001.-2002.), dugogodišnji član Središnjeg odbora i potpredsjednik Skupštine Hrvatskog pokreta za Europu,

Jedan od osnivača i član Predsjedništva Zavičajnog kluba Imoćana u Zagrebu (1984.-1992.), od 1992. Njegov predsjednik. Jedan od osnivača Hrvatskog helsinškog odbora (1993.) Predsjednik Skupštine Međunarodnog centra za obrazovanje novinara - ICEJ (2005.-2008.)

Dobitnik je brojnih odlikovanja i priznanja: Križ za zasluge I. reda SR Njemačke (1988.), Orden rada sa zlatnim vijencem (1990.), Veliki križ za zasluge Vlade Pokrajine Štajerske (2003.), Red Danice hrvatske s likom Blaža Lorkovića (2004.), Križ za zasluge Republike Austrije (2005.). Dobitnik najvišeg hrvatskog priznanja za novinarski rad – nagrade „Otokar Keršovani“ (1984.) te CROMA – nagrade za životno djelo (2003.). Dobitnik nagrade „Zlati hleb“ (2007.) Londonske škole za odnose s javnošću i Slovenske akademije za odnose s javnošću za osobite zasluge za razvoj industrije komuniciranja i odnose s javnošću, zatim nagrade „Josip Kulušić“ HHO-a za životno djelo (2008.), nagrade za doprinos razvoju poslovnog novinarstva (LIDER, 2015.) te nagrade Međunarodnog kluba laureata „Stvaratelji za stoljeća“ za doprinos promociji poduzetništva (2017.).

izvor biografije: https://www.hnd.hr/

foto: Ivan Rebić