Na hrvatskoj animiranoj sceni ime Borivoja Dovnikovića Borde odzvanja s posebnim poštovanjem i toplinom. Rođen u Osijeku 1930. godine, Dovniković je ostavio neizbrisiv trag kao animator, redatelj, karikaturist i ilustrator, čineći okosnicu Zagrebačke škole crtanog filma i inspirirajući generacije umjetnika. Unatoč niskoj temperaturi od 2 stupnja Celzijusa u Zagrebu, sjećanje na njegov bogati opus grije srca ljubitelja animacije.
Dovnikovićev umjetnički put započeo je u Zagrebu, gdje se pridružio Studiju za crtani film Zagreb filma krajem 1950-ih, u zlatno doba animacije u Hrvatskoj. Njegov talent brzo je došao do izražaja, a ubrzo je počeo režirati vlastite filmove koji su se odlikovali osebujnim vizualnim stilom, duhovitošću i često suptilnom društvenom kritikom.
Filmovi poput "Znatiželje" (1966.), "Krek" (1967.), "Vatrogasac" (1971.) i "Škola hodanja" (1978.) samo su neki od naslova koji su osvojili brojne nagrade na međunarodnim festivalima i postali antologijski primjeri Zagrebačke škole crtanog filma. Njegovi likovi, često stilizirani i svedeni na bitno, komunicirali su univerzalnim jezikom pokreta i izraza, nadilazeći jezične barijere i osvajajući publiku diljem svijeta.
Ono što je Dovnikovićev rad činilo posebnim bila je njegova sposobnost da kroz jednostavne vizualne metafore progovori o složenim ljudskim odnosima, apsurdima svakodnevice i univerzalnim temama poput slobode, individualnosti i komunikacije. Njegov humor bio je blag i inteligentan, nikada podcjenjivački, a njegova animacija fluidna i izražajna.
Osim animiranog filma, Dovniković je ostavio značajan doprinos i kao karikaturist i ilustrator, objavljujući radove u brojnim novinama i časopisima. Njegov oštri satirični um i vještina crtanja dolazili su do izražaja i u ovom mediju, čineći ga svestranim umjetnikom s prepoznatljivim rukopisom.
Kadar animiranog filma „Škola hodanja”
Borivoj Dovniković Bordo preminuo je u Zagrebu 2022. godine, ostavivši iza sebe bogato nasljeđe koje nastavlja inspirirati nove generacije animatora i filmaša. Njegovi filmovi i danas se prikazuju i analiziraju, svjedočeći o njegovoj iznimnoj umjetničkoj viziji i trajnoj relevantnosti. U hladnoj zagrebačkoj noći, sjećanje na toplinu i duhovitost njegovih animiranih svjetova podsjeća nas na snagu kreativnosti i umjetnosti koja nadilazi sve vremenske uvjete.
Meta-biografski dokumentarni film Škola hodanja 2 u režiji Jelene Novaković s velikanom hrvatske animacije Borivojem Dovnikovićem Bordom, uskoro stiže u kina diljem Hrvatske. U ovom filmu, o Bordu ne pričaju drugi već o svom životu progovara on sam, prisjećajući se detalja svog uzbudljivog života. To nije samo presjek uspjeha jednog velikog umjetnika, već osobni hod kroz četiri političke epohe (Kraljevina, NDH, SFRJ, Republika Hrvatska), koje su na različite načine oblikovale njegov umjetnički razvoj.
Škola hodanja 2 donosi portret običnog čovjeka, fokusirajući se na one momente u kojima sam umjetnik postaje, na neki način, svoj glavni lik.
Naziv ovog dokumentarca svojevrsni je hommage njegovu najpoznatijem animiranom filmu, Škola hodanja iz 1978. godine. Jedan od najčešćih motiva Bordina stvaralaštva bio je lik malog čovjeka koji samo želi živjeti svoj život, ali ga u tome ometa agresivna okoline, poput onih u filmovima Znatiželja, Krek, Putnik drugog razreda itd. Svojeg omiljenog lika do metaforičkog je savršenstva Dovniković doveo upravo u filmu Škola hodanja.
U novom dokumentarcu Jelene Novaković, posebno su reinterpretirana brojna Bordina animirana ostvarenja, stripovi i karikature, pa neke od njih vidimo na potpuno novi način. Škola hodanja 2 progovara o slobodi stvaralaštva i traži odgovor na vječno pitanje: postoji li sustavno okruženje u kojemu zaista i istinski šetamo ili hodamo hromo, onako kako to čini univerzalni Bordin junak.
„Bordo je puno surađivao s mojim tatom i bratom i s vremenom postao naš obiteljski prijatelj. Tako sam saznala da piše o svom životu i namjerava objaviti memoare, ali je većinu napisanog teksta u jednom trenutku slučajno izbrisao. Bez razmišljanja krenuo je zapisivati ispočetka. Ta njegova posvećenost i neodustajanje, tada u 86. godini života, mene je potpuno oduševila i rodila se ideja da zabilježim taj proces.“, objašnjava nam svoju motivaciju redateljica Jelena Novaković.
Kadar dokumentarnog filma „Škola hodanja 2” Jelene Novaković
Kroz autobiografska svjedočenja i reinterpretaciju njegovih radova, autorov život doveden je u direktnu vezu s njegovim ingeniozno raskošnim umjetničkim ostvarenjima, stripom, animiranim filmom i karikaturom. Autorica Jelena Novaković pet godina gotovo svake je subote snimala autora. „Pričali bismo o svemu i svačemu, prošli razne teme, od osobnih stvari, preko umjetnosti do politike koja je baš jako utjecala na njegov život. Taj njegov prolazak kroz četiri političke, pa i ideološke mijene nametnuo se kao narativna kičma filma, a egzistencijalna metafora njegove originalne 'Škole hodanja', sjajno mi se uklopila u temu slobode stvaralaštva u različitim društvenim sustavima o kojoj smo puno pričali. Beskrajno sam zahvalna Bordu i Vesni koji su me trpili sve te godine," dodaje Novaković.
Borivoj Dovniković Bordo preminuo je 2022. u 92-oj godini života. "Memoare nažalost nikad nije završio, ali djelić njegovog života ušao je u ovaj film. Fascinantno je da je crtao do samog kraja. Zadnju karikaturu napravio je nekoliko dana prije odlaska u bolnicu, a iz bolničkog kreveta je još davao instrukcije o finalnom tekstu koji će pratiti karikaturu, ističe Novaković.
Borivoj Dovniković Bordo bio je hrvatski filmski redatelj, animator, karikaturist, ilustrator i grafički dizajner, dobitnik Nagrade za životno djelo 27. Svjetskog festivala animiranog filma - Animafest Zagreb. Kao samostalni autor već 1960-ih postao je jedno od najvažnijih imena Zagrebačke škole crtanog filma, a time i svjetske animacije.
Istraživač je slobode kretanja u animiranom prostoru, majstor bijele, veoma moćne i prilagodljive pozadine, duboko zainteresiran za sudbinu malog čovjeka u suvremenom svijetu.
....
pripremio: Petar Kolovrat
Fotografije: Zagreb fillm, osobni arhiv Borivoj Dovniković Bordo