U HDD galeriji otvorena je izložba ZAGREBAČKI VELESAJAM – PROPAGANDA I PUBLICITET 1956 -1970, koja daje pregled dizajna i razvoja vizualnih komunikacija i medija u kontekstu Zagrebačkog velesajma u njegovom društveno najutjecajnijem i najuspješnijem razdoblju od polovice 1950-ih do početka 1970-ih, odnosno od prvog domaćeg živog TV prijenosa, preko slavnih izložbi Porodica i domaćinstvo, do premijera brojnih inovacija koje su promijenile svijet. Autorice izložbe su SANJA BACHRACH-KRIŠTOFIĆ, SONJA LEBOŠ i LANA LOVRENČIĆ.
Jesenski međunarodni zagrebački velesajam 1957. Paviljon Rumunjske. Foto: Vladimir Guteša 17.09.1957. Zagreb MGZ-fot-402
U tom ekonomskom, političkom, militarističkom ali i kulturnom imperijalizmu, Zagrebački velesajam ne samo da se izvrsno snalazio, već je i sâm funkcionirao kao stameni samostalan prostorni komunikacijski dispozitiv, unutar kojeg se vršila intenzivna ekonomska, kulturološka, trgovinska ali i politička propaganda. Tako će se ovaj tekst pozabaviti s nekoliko studija slučaja koji govore o tome kako je Zagrebački velesajam sudjelovao u masovnoj propagandi u socijalističkom društvu. Dvije studije slučaja se odnose na medij televizije, koji se tada tek zahuktavao do svog punog potencijala i današnje posvemašnje ekranizacije ljudskog habitata, jedan na tisak, koji je zahvaljujući rotacijskim tehnikama u ono vrijeme dopirao do milijuna ljudi, a četvrti se odnosi na medij filma, koji je tijekom 1950-ih i 1960-ih doživljavao svoj apsolutni vrhunac, te do pojave televizije ponajviše utjecao na životne odabire, ali i ponašanje, stil, a time i individualni identitet.
Plakat uz Međunarodni proljetni Zagrebački velesajam 1958. MUO-020230/01
Sredinom 1950-ih glavno sredstvo državne audiovizualne propagande bile su Filmske novosti. No, u kolovozu 1956. Mario Fanelli stavlja čelnicima radiotelevizijske kuće na uvid plan „Organizacije eksperimentalnog TV studija TV Zagreb“. Nakon interne projekcije pokusnog kontrolnog programa iz Jurišićeve ulice, te odluke o prijenosu otvorenja Zagrebačkog velesajma južno od Save, dogovoreni su pokusi na toj novoj lokaciji. Za tu priliku kamere i nužni uređaji montirani su u malom paviljonu sagrađenom uz glavni ulaz (Ilustracija br.), a korišten je i jedan kran koji je na Velesajam stigao kao izložak. U to vrijeme u Zagrebu, Hrvatskoj ili Jugoslaviji nitko nije imao televizor, pa se prijenos pratio preko malobrojnih aparata u izlozima i u nekoliko kavana. Natpis „TV Studio Zagreb“ tako se prvi puta emitirao 7. rujna 1956., a nakon špice pojavila se slika s kamere na krovu.
Industrijsko-propagandni film “U vrtu čelika”, režija: Frano Vodopivec, produkcija: Zora film i Zagrebački velesajam, 1959. HDA-Kinoteka
Iz teksta Lane Lovrenčić:
“Propaganda, ured za štampu, kao što i sam naziv govori, ključno je tijelo zaduženo za oblikovanje svih tiskovina vezanih uz sajamske aktivnosti. Od svog osnutka on tijesno surađuje s Ozehom, s čijim propagandistima već 1947. godine osmišljava Katalog Zagrebačkog velesajma, publikaciju koja prati svaki velesajam (Jesenski međunarodni i Proljetni Zagrebački velesajam, pokrenut 1953. godine). Katalog je od početka višejezičan – uz srpsko-hrvatski, tekstovi su još na engleskom, francuskom, njemačkom, talijanskom i ruskom. Odabran je format koji omogućava lako korištenje te pohranu u torbu ili džep sakoa. Koncept kataloga neće se bitno mijenjati u narednim desetljećima, no pažljivijim pregledom njegova izgleda i sadržaja iščitavaju se suptilne promjene vezane uz oblikovanje ključnih poruka i pristup vizualnom oblikovanju, tehnički i tehnološki razvoj tiska, odnos prema autorskim pravima fotografa i primijenjenih umjetnika koji sudjeluju u njegovom nastanku, značaja turizma kao privredne grane te broja izlagača koji sudjeluju na sajmovima.
Industrijsko-propagandni film “U vrtu čelika”, režija: Frano Vodopivec, produkcija: Zora film i Zagrebački velesajam, 1959. HDA-Kinoteka
Uvodnik svakoga broja piše generalni direktor Velesajma, Ivan Bačun, u kojemu se uz opetovanu želju za suradnjom s inozemnim tržištima, šalju poruke o važnosti i veličini predmetne sajamske manifestacije te naglašava značaj pojedinih industrijskih grana jugoslavenskog gospodarstva. S razvojem tiskarskih tehnika, katalog iz godine u godinu sadrži sve više priloga u boji, što se u najvećoj mjeri odnosi na fotografije i reklame velikih firmi. Uz navođenje autora fotografija u impresumu, u pojedinim brojevima potpisane su i pojedine fotografije za koje se smatralo da osim dokumentarne posjeduju i umjetničke kvalitete, a koje uglavnom prikazuju kulturne i prirodne ljepote zemlje. Tako se na popisu suradnika nalaze naša ponajbolja fotografska imena kao što su Tošo Dabac, Mladen Grčević, Milan Pavić, Vilko Zuber i Ante Brkan, kao i fotografske agencije kao što je AGEFOTO ili pak fotografske službe turističkih zajednica i konzervatorskih ureda. Od 1958. u impresumu se navodi metteur tj. slovoslagar koji katalog slaže pred tisak (Ivana Kögla 1963. zamijenit će Vinko Karabatić), dok se od jesenskog sajma 1961. potpisuje i autor naslovnice koji u pravilu oblikuje i prateći plakat: Osman Berberović dao je vizualni identitet dvjema manifestacijama (jesen 1961. i proljeće 1962.), Edo Murtić zadužen je za vizuale u Međunarodnog jesenskog velesajma 1962., dok od 1963. do 1967. taj posao preuzima Gmitar Obradović. Slavko Henigsman oblikuje naslovnice kataloga iz 1968. i 1969., dok kataloge iz 1970. potpisuje Dušan Bekar. Najzanimljivija rješenja naslovnica međutim zasigurno su ona iz druge polovine pedesetih koje pokazuju „sretno“ traženje vizualnog identiteta i istraživanje komunikacijskih mogućnosti tiskovina u privredi i sajmovanju.
Plakat uz Međunarodni jesenski Zagrebački velesajam 1962. MUO-028179
Iz teksta Sanje Bachrach Krištofić:
“U razdoblju prije televizije i masovne upotrebe elektroničkih medija, plakat je bio primarni vizualni kanal propagande, reklame i kulture. Nalazio se u javnim prostorima, bio je lako dostupan širokom krugu ljudi, imao je snažan vizualni učinak te propagandnu, kulturnu, edukativnu i estetsku funkciju. Vrijeme je to kada poslijeratni Zagreb i Jugoslavija ulaze u razdoblje modernizacije i međunarodne razmjene; Velesajam je veliki izlog razvoja industrije i tehnologije, a plakat glavni medij promocije. I dok su stilske značajke 1950-ih alegorija te industrijski motivi (kotači, dizalice, kranovi, zupčanici, zrake svjetla), izvedeni često često s višebojnom litografijom i s jasnim informacijskim poljima (plakat Ferda Bisa iz 1950. tiskan u Štamparskom zavodu “Ognjen Prica”), sredinom desetljeća i tijekom 1960-ih dominira geometrijska apstrakcija i redukcija: ravne plohe i osnovne boje, rasteri, dinamične dijagonale, modularna kompozicija, čista tipografija.
Industrijsko-propagandni film “U vrtu čelika”, režija: Frano Vodopivec, produkcija: Zora film i Zagrebački velesajam, 1959. HDA-Kinoteka
Zagrebački velesajam i njegovi specijalizirani sajmovi, brojne kulturne manifestacije i festivali koriste plakate ne samo za promociju, nego i za stvaranje imidža progresivnog društva. Višejezični plakati i usklađenost s trendovima europske i svjetske grafike odražavaju otvorenost Jugoslavije prema Zapadu. Među autorima koji potpisuju dizajn velesajamskih plakata tijekom ovog razdoblja su: Ferdo Bis, Matija Zlamalik, Ivo Režek, Ljubo Babić, Osman Berberović, Žarko Beker, Milan Vulpe, Aleksandar Ljahnicky i Slavko Henigsman. Mada različitih umjetničkih dosega, plakati konsolidiraju modernistički identitet vremena: od propagandne naracije ka univerzalnom vizualnom jeziku industrijskog doba—geometrija, modul, tipografija kao glavna “slika”—te spajaju arhitekturu paviljona, izložbeni dizajn i grafiku u jedinstvenu cjelinu.”
Zagrebački velesajam –
propaganda i publicitet 1956 – 1970.
17.9 – 7.10.2025.
HDD galerija, Boškovićeva 18
Autorice izložbe i postava: Sanja Bachrach-Krištofić, Sonja Leboš, Lana Lovrenčić
Vizualni identitet izložbe i grafički dizajn: Sanja Bachrach-Krištofić
Produkcija i organizacija: Hrvatsko dizajnersko društvo, Institut za povijest umjetnosti, Udruga za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja
Voditelj HDD galerije: Marko Golub; asistent voditelja: Ivan Beritić
Administracija: Mirjana Jakušić, Tena Lovrenćić
Zahvaljujemo: Arhiva Dušana Bekara, Državni arhiv u Zagrebu, Grafička zbirka Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Hrvatski državni arhiv, HDA-Kinoteka, Hrvatska radiotelevizija, Knjižnice grada Zagreba, Lovorka Magaš, Muzej grada Zagreba, Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, Muzej za umjetnost i obrt, privatna zbirka Bachrach-Krištofić, Vesna Slako, Zagrebački velesajam, na pomoći prilikom istraživanja te ustupanju građe za ovu izložbu.
Sponzori tiska: Kerschoffset, Ars kopija
Izložba je financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba i Europska unija – NextGenerationEU iz sredstava osiguranih u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti 2021. – 2026.
Izložba je organizirana u okviru projekata Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja „Geometrije (od)rasta II” i „Prostori Novog Zagreba 1: Zagrebački velesajam” te projekta Instituta za povijest umjetnosti „Fenomeni hrvatskoga umjetničkog moderniteta – FEMU”.
Izložbeni i diskurzivni program HDD galerije te institucionalni rad Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja sufinanciran je sredstvima Zaklade Kultura nova.
HDD galerija / Hrvatsko dizajnersko društvo
Boškovićeva 18, Zagreb
Radno vrijeme: pon – pet / 12 – 19h /
www.dizajn.hr
izvor i ilustracije: HDD galerija