Postojala je era kada je radnička klasa bila temelj industrijskog društva, simbol borbe za prava, dostojanstvo i socijalnu pravdu. Od rudara koji su obarali rekorde proizvodnje do tvorničkih radnika čije su ruke gradile gradove, radnik je bio i junak i nositelj društvenih promjena. „Working class hero“ nije bio samo pjesma Johna Lennona, nego identitet koji je oblikovao politiku, kulturu i društvenu imaginaciju cijelog 20. stoljeća.
Danas, međutim, svjedočimo tihom nestajanju te figure. Globalizacija, automatizacija i sada umjetna inteligencija ne samo da mijenjaju strukturu radnog mjesta, nego i brišu one društvene uloge koje su nekada bile ključne za kolektivni identitet. Umjesto industrijskih divova, svijetom vladaju gig-ekonomija, fragmentirani poslovi i algoritamski nadzor rada. Radnik 21. stoljeća često nema sindikat, nema sigurnost stalnog zaposlenja, nema čak ni jasno definiran identitet – on je freelancer, vozač za aplikaciju, zaposlenik na određeno ili „digitalni nomad“ koji ovisi o platformama koje kontroliraju nevidljivi algoritmi.
Umjetna inteligencija dodatno ubrzava taj proces. Ona preuzima rutinske poslove u proizvodnji, logistici i administraciji, ali sve češće ulazi i u sfere koje su nekad bile isključivo ljudske: analizu podataka, novinarstvo, pa čak i umjetničko stvaralaštvo. Kapital pozdravlja ovaj razvoj – strojevi ne traže plaće, ne štrajkaju i ne glasuju. No, iza retorike o tehnološkom napretku krije se opasnost stvaranja nove klase – digitalnog proletarijata koji radi pod algoritamskim nadzorom, dok su prava, sigurnost i kolektivna moć svedeni na minimum.
Nestanak „working class hero“ figure ima i kulturnu dimenziju. Nekada su književnost, film i glazba slavili radnika kao simbol prkosa i solidarnosti – od Steinbeckovih junaka u „Plodovima gnjeva“ do Brechtovih radničkih pjesama. Danas, međutim, radnička klasa nestaje iz popularne kulture jednako brzo kao i iz stvarnih društvenih institucija. Umjetna inteligencija ne slavi radnika; ona ga optimizira, zamjenjuje i pretvara u podatkovnu točku u globalnom lancu proizvodnje.
No, upravo u toj tišini otvara se prostor za novi aktivizam. Pitanje više nije samo kako zaštititi radna mjesta, nego kako redefinirati samu ideju rada i ljudskog dostojanstva u doba kada algoritmi preuzimaju sve veću kontrolu. Hoće li budućnost donijeti novi oblik digitalnih sindikata, univerzalni temeljni dohodak ili radikalnu promjenu odnosa prema tehnologiji – to će odrediti hoće li „working class hero“ ostati dio povijesti ili će se ponovno roditi u digitalnom dobu, možda u obliku borca za ljudska prava pred licem umjetne inteligencije.
Ako šutimo, riskiramo da nestanak radničke klase ne bude samo ekonomska promjena, nego i kraj čitave epohe ljudske solidarnosti i društvene borbe. Jer svijet u kojem nema „working class hero“ vrlo lako može postati svijet u kojem nema ni stvarne demokracije.
„Working Class Hero“: Od rock himne do kulturnog simbola
Sintagma „working class hero“ postala je jedno od najsnažnijih kulturnih obilježja 20. stoljeća, simbolizirajući običnog radnika kao figuru otpora, dostojanstva i društvenih promjena. Njeni korijeni duboko su povezani s industrijskim društvom, radničkim pokretima i rastućom političkom sviješću tijekom 19. i 20. stoljeća, ali tek je popularna kultura – osobito glazba, film i književnost – učinila taj izraz prepoznatljivim širom svijeta.
Najpoznatiju upotrebu sintagme donio je John Lennon u pjesmi „Working Class Hero“ iz 1970. godine. Nastala u razdoblju nakon raspada Beatlesa, pjesma je nosila snažnu socijalnu i političku poruku, progovarajući o otuđenju, represiji i klasnim razlikama u industrijskoj Britaniji. Lennon je ironično koristio pojam „heroja“, naglašavajući kako sustav oblikuje radničku klasu da postane poslušna i pasivna, dok se pravi heroizam sastoji u odbijanju takve sudbine. Pjesma je brzo postala himna ljevičarskih pokreta, ali i šireg nezadovoljstva radničke klase diljem Zapada.
No, Lennon nije bio jedini. Tijekom 1970-ih i 1980-ih koncept „working class hero“ ušao je u punk glazbu – bendovi poput The Clash i Sex Pistols koristili su slične ideje kako bi izrazili bunt protiv političkog establišmenta i ekonomskih nepravdi. Punk scena preuzela je radnički identitet i pretvorila ga u kulturnu pobunu protiv autoriteta, kapitalizma i konzumerizma.
U književnosti, pojam i ideja „radničkog heroja“ nalaze svoje mjesto još ranije, osobito u djelima Charlesa Dickensa, koji je kroz likove iz nižih slojeva opisivao surovost industrijske ere i socijalne nepravde viktorijanske Engleske. Kasnije, George Orwell u romanima poput Put za Wigan Pier daje autentičan prikaz života rudara i radnika, stvarajući realističan portret ljudi koji nose teret industrijske civilizacije.
Filmovi su dodatno učvrstili tu sliku. Američka kinematografija 20. stoljeća često je slavila radničku klasu kao okosnicu nacije – od prikaza borbe rudara u filmu „Matewan“ Johna Saylesa do portreta industrijskih radnika u dokumentarcima i socijalnim dramama. U Britaniji, redatelji poput Kena Loacha koristili su radničke priče kako bi prikazali realnost ekonomske nejednakosti i političkih sukoba, dajući sintagmi „working class hero“ novu težinu u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata.
Do kraja 20. stoljeća sintagma je postala univerzalna metafora za borbu malog čovjeka protiv velikih sila politike, ekonomije i tehnologije. No, kako je svijet ulazio u digitalnu eru, a industrijska radnička klasa polako nestajala pod naletom automatizacije i globalizacije, „working class hero“ sve je češće postajao nostalgija – sjećanje na doba kada su radnici imali jasnu kolektivnu svijest i kulturni identitet. Danas se taj pojam ponekad pojavljuje u političkim govorima, povijesnim dokumentarcima i glazbenim obradama, ali njegov izvorni duh bunta i solidarnosti sve se teže pronalazi u fragmentiranom svijetu gig-ekonomije i algoritamskog rada.
Možemo reći da je „working class hero“ postao kulturni artefakt koji spaja glazbu, književnost i film, ali i ogledalo promjena kroz koje je Zapad prošao – od industrijskog kapitalizma preko socijalne države do digitalnog kapitalizma današnjice, u kojem se traži nova vrsta heroja za sasvim drugačije doba.
...
Tekst: Petar Kolovrat
Ilustracija: AI generirano