Ne možeš reći:
Nema ljudi.
To je kao da veliš nema nade.
I među mrtvima ima ljudi.
Ima ljudi jačih i od riječi,
jačih od zlata, jačih od mržnje.
Jačih od svojega srca.
Samo se ti ljudi ne vide.
Nemoj govoriti:
Nema ljudi.
I među mrtvima ima ljudi.
Još uvijek ima ljudi slabih na dobrotu.
Gorkih na nepravdu.
Ljudi jačih od svojega imena,
jačih od svoje vjere.
Kako možeš reći:
Nema ljudi.
Ima ljudi.
Još uvijek na svijetu ima ljudi.
Ljudi punih stida.
Samo se ti ljudi ne čuju u našem glasu.
Ni svjetlost se ne čuje.
A svijetli.
Enes Kišević. hrvatski i bošnjački književnik i glumac (Bosanska Krupa, 1. V. 1947). Diplomirao je 1971. glumu na Akademiji za kazalište i film (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu.
Djelovao je kao slobodni dramski umjetnik, nastupajući u kazalištima te u desetak filmova i televizijskih serija. Jedan je od glavnih predstavnika hrvatskog estradnoga pjesništva, objavivši, počev od zbirke Mladić nosi svoje prve pjesme na ogled (1974), tridesetak zbirki intimističke, uglavnom ljubavne lirike koju karakteriziraju komunikativnost i slobodni stih (npr. Sve mirim te, svijete, 1976; I ništa te kao ne boli, 1980; Jutarnja molitva, 1991), u kasnijim zbirkama sve više zaokupljene duhovnim motivima (Svjetlost je Tvoja sjena, 2002; Samo s Tobom ja sam ja, 2005; Voda je moja Mati, 2008).
Svoju poeziju najčešće sam interpretira; objavio je recitatorsku ploču Sjena sna (1990) te izabrane pjesme (Jutarnji mrak, 2016). Piše i za djecu, pjesme te dramska djela (Mačak u trapericama, 1980; Djed Mraz i baka Mrazica, 1983; Veseli sat, 1987).
Citiranje: Kišević, Enes. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.
izvor biografije: https://www.enciklopedija.hr/
foto: Vidmir Raič