Mediji su oduvijek igrali ključnu ulogu u oblikovanju javnog mnijenja, ali način na koji to čine dramatično se promijenio u posljednja dva desetljeća. Razvoj interneta i društvenih mreža potpuno je preobrazio medijski krajolik, utječući na to kako ljudi percipiraju svijet, formiraju stavove i donose odluke. Dok su tradicionalni mediji (tisak, radio, televizija) bili glavni izvori informacija u 20. stoljeću, danas su društvene mreže i digitalne platforme postale dominantne, donoseći sa sobom i nove izazove.
Klasični mediji: kontrolirana informacija i dubinska analiza
Tradicionalni mediji karakteriziraju profesionalni standardi, urednička kontrola i jasna hijerarhija u distribuciji sadržaja. Novine, televizijske kuće i radio stanice provjeravaju činjenice, nude kontekst i nastoje biti objektivni, iako ni oni nisu potpuno neutralni. Njihova snaga leži u dubinskoj analizi, dugotrajnim istraživanjima i jasno strukturiranim porukama. Međutim, ograničeni su vremenskim okvirima (npr. dnevnik na TV-u) i fizičkom distribucijom, što usporava širenje informacija.
Društvene mreže: brzina, demokratizacija i polarizacija
S druge strane, društvene mreže poput Facebooka, Twittera (X), Instagrama i TikToka omogućile su trenutno širenje informacija, često bez provjere činjenica. Svaki korisnik može postati "izvještavač", što je dovelo do demokratizacije medija, ali i do porasta dezinformacija, teorija zavjere i senzacionalizma. Algoritmi društvenih mreža prikazuju korisnicima sadržaj koji odgovara njihovim postojećim stavovima, što stvara "filter mjehuriće" i pojačava društvenu polarizaciju.
Ključna razlika između klasičnih medija i društvenih mreža je u brzini i dubini. Dok tradicionalni mediji nude analizu, društvene mreže nagrađuju emocionalne i kontroverzne sadržaje, što može iskriviti percepciju stvarnosti. Na primjer, dok bi klasični mediji detaljno izvijestili o političkom događaju s više perspektiva, na društvenim mrežama isti događaj može biti sveden na pojedinačne isječke bez konteksta, što potiče brze, ali površne reakcije javnosti.
Utjecaj na javno mnijenje: od pasivnih potrošača do aktivnih sudionika
Prije digitalne ere, javnost je uglavnom bila pasivni primatelj informacija. Danas, zahvaljujući društvenim mrežama, ljudi ne samo da konzumiraju vijesti već ih i komentiraju, dijele i kreiraju. To je dovelo do većeg angažmana, ali i do manipulacije – lažne vijesti ("fake news") i botovi mogu umjetno poticati određene narative, utječući na političke procese i društvene trendove.
Primjerice, izbori u mnogim zemljama pokazuju kako društvene mreže mogu biti korištene za ciljanu propagandu, dok su klasični mediji pod strožim pravilima transparentnosti. S druge strane, društvene mreže omogućuju brzu mobilizaciju javnosti, što se vidi u pokretima poput #MeToo ili prosvjeda za klimatske promjene.
Izazovi i odgovornost
Promjena u medijskom krajoliku donijela je i pozitivne i negativne posljedice. Dok su društvene mreže osnažile glas pojedinca i ubrzale komunikaciju, one su također povećale rizik od dezinformacija i društvenih podjela. Klasični mediji i dalje imaju važnu ulogu u osiguravanju kvalitetnog novinarstva, ali moraju se prilagoditi digitalnom dobu. Konačno, odgovornost nije samo na medijima – korisnici moraju razvijati medijsku pismenost kako bi kritički prosuđivali informacije i izbjegavali manipulaciju.
U eri informacijskog boom-a, javno mnijenje više nije oblikovano samo "vrhovima", već i masovnim digitalnim interakcijama. Budućnost medijske uloge ovisit će o tome koliko će društvo uspjeti balansirati slobodu izražavanja s vjerodostojnošću informacija.
Autor članka: Petar Kolovrat
Ilustracija: Slika generirana umjetnom inteligencijom AI alatom ChatGPT