Svijet ulazi u razdoblje složene nestabilnosti u kojem globalni rizici više ne dolaze izolirano, već se međusobno nadopunjuju i pogoršavaju. Suvremeno društvo suočeno je s brojnim krizama – od ubrzanih klimatskih promjena do sveprisutnih dezinformacija – koje zajedno testiraju otpornost postojećih institucija i društvenih sustava. Prema Izvješću Ujedinjenih naroda o globalnim rizicima za 2024. godinu, 28 najvažnijih globalnih prijetnji jasno pokazuje kako se suočavamo s višedimenzionalnim izazovima koji zahtijevaju sveobuhvatne, koordinirane odgovore.
Ekološki rizici – trajna prijetnja s ubrzanim posljedicama
U svim analiziranim regijama svijeta, ekološki rizici istaknuli su se kao najvažniji prioritet. Nedjelovanje u vezi s klimatskim promjenama, kao i onečišćenje velikih razmjera, percipirani su kao vrlo vjerojatni i izrazito ozbiljni rizici. U tri od sedam svjetskih regija, upravo je nedjelovanje prema klimatskim promjenama ocijenjeno kao najurgentnije pitanje. Ovakva procjena odražava ne samo narastajuću svijest o klimatskoj krizi, već i konkretnu zabrinutost zbog sve češćih i razornijih vremenskih nepogoda, gubitka bioraznolikosti te degradacije okoliša.
Ekološki rizici nisu izolirani – oni izravno utječu na sigurnost hrane, zdravlje stanovništva, dostupnost pitke vode i migracijske tokove. Klimatske promjene tako postaju katalizator drugih kriza, stvarajući „lančane reakcije“ koje dodatno opterećuju socijalne i političke sustave.
Dezinformacije – neposredna prijetnja društvenom povjerenju
Značajan udio ispitanika (čak 84%) smatra da se dezinformacije i pogrešne informacije već sada masovno šire, što ih čini najneposrednijim rizikom današnjice. Ova prijetnja zauzima i prvo mjesto među rizicima u naredne dvije godine, prema izvješću Svjetskog ekonomskog foruma. Dezinformacije potkopavaju demokratske procese, potiču polarizaciju društva i onemogućuju učinkovito upravljanje krizama – primjerice, klimatskim promjenama ili javnozdravstvenim izazovima.
U digitalnom dobu, kada se informacije šire brže nego ikad, borba protiv dezinformacija postaje bitka za očuvanje društvenog povjerenja i demokratskih vrijednosti. Suvremeni alati poput umjetne inteligencije, ako se zloupotrijebe, mogu dodatno pogoršati ovaj problem – stvaranjem uvjerljivih lažnih sadržaja, tzv. „deepfakeova“.
Regionalne razlike u percepciji rizika
Premda su ekološki rizici univerzalno prepoznati, percepcija drugih rizika varira ovisno o regiji. Tako su u Sjevernoj Africi i Aziji u prvih deset rizika ušle i zabrinutosti vezane uz kibernetičku sigurnost i razvoj umjetne inteligencije. Tehnološki rizici, osobito kvarovi u kibernetičkoj sigurnosti, ocijenjeni su kao jedan od najmanje pripremljenih izazova – s prosječnom pripremljenošću od svega 3,9 na ljestvici do 7. Još slabije pripremljenost iskazana je jedino za eventualni rizik povezan sa svemirom.
Ovakve razlike u percepciji i pripremljenosti ukazuju na važnost regionalnog pristupa u izgradnji otpornosti. Različite regije suočavaju se s različitim izazovima, no povezani svijet zahtijeva koordinirano djelovanje jer rizici, bilo ekološki, informacijski ili tehnološki, rijetko poštuju granice.
Suočeni s preklapajućim globalnim krizama, čovječanstvo mora napustiti reaktivni pristup i usvojiti proaktivnu logiku upravljanja rizicima. Ključni prioriteti uključuju ulaganja u održive politike, jačanje otpornosti institucija, suzbijanje dezinformacija i regulaciju novih tehnologija poput umjetne inteligencije. Uz to, nužno je osigurati globalnu solidarnost i pravednu raspodjelu resursa, jer nitko nije imun na posljedice globalnih prijetnji.
Institucije moraju postati fleksibilnije i povezanije, a društva informiranija i uključivija. Samo tako možemo spriječiti da međusobno povezani globalni rizici prerastu u sveobuhvatne katastrofe koje bi mogle narušiti temeljne postulate suvremenog života.
Hrvatska u kontekstu globalnih rizika
U kontekstu Hrvatske, to znači jačanje nacionalnih kapaciteta za klimatsku prilagodbu, digitalnu otpornost i informiranu javnost. Hrvatska mora djelovati lokalno, ali razmišljati globalno – jer jedino u suradnji sa svijetom može učinkovito odgovoriti na izazove koji sve više prelaze granice država i kontinenata.
Iako Hrvatska na globalnoj karti rizika ne spada među najveće aktere, iznimno je osjetljiva na globalne trendove i ranjivosti. Posebno se to odnosi na klimatske promjene, digitalne prijetnje, dezinformacije te ovisnost o osjetljivim sektorima poput turizma i uvozne energije. No kako bi država bila otpornija, ključno je sagledati stanje u četiri temeljna područja: zdravstvu, obrazovanju, prometu i energetici.
Zdravstvo – sustav pod pritiskom i bez jasne otpornosti
Zdravstveni sustav u Hrvatskoj godinama se suočava s kroničnim problemima: manjkom medicinskog kadra, infrastrukturnom zastarjelošću i velikim regionalnim razlikama u dostupnosti usluga. Pandemija COVID-19 bila je stres-test koji je ogolio sve postojeće slabosti, ali istovremeno pokazao važnost brze reakcije i koordinacije.
U kontekstu globalnih rizika, zdravstveni sustav mora biti spreman ne samo na nove pandemije, već i na posljedice klimatskih promjena (toplinski valovi, širenje bolesti koje prenose komarci), kao i na pritiske iz drugih sektora, poput mentalnog zdravlja ugroženog širenjem dezinformacija i društvenih polarizacija. Potrebno je sustavno ulagati u digitalizaciju zdravstva, ali i osigurati otpornost na kibernetičke napade, koji su sve češći cilj bolnica i zdravstvenih institucija.
Obrazovanje – ključ za otpornost društva, ali i izvor ranjivosti
Obrazovni sustav igra ključnu ulogu u pripremi građana za svijet budućnosti. No Hrvatska se još uvijek suočava s izazovima poput nedostatne digitalne pismenosti, neujednačene kvalitete obrazovanja i slabe povezanosti kurikuluma s aktualnim rizicima. U školama se malo govori o klimatskim promjenama, kibernetičkoj sigurnosti ili prepoznavanju dezinformacija – iako su to teme koje izravno utječu na buduće naraštaje.
U kontekstu globalnih prijetnji, obrazovni sustav mora igrati preventivnu ulogu: razvijati kritičko mišljenje, znanstvenu pismenost i odgovornost prema okolišu. Također, treba jačati otpornost škola na digitalne prijetnje, ali i fizičke prijetnje povezane s klimom – poput požara ili poplava koje mogu ugroziti sigurnost školskih objekata, posebno u ruralnim i priobalnim područjima.
Promet – izloženost klimatskim i infrastrukturnim rizicima
Prometna infrastruktura u Hrvatskoj, iako dobro razvijena u cestovnom segmentu, osjetljiva je na klimatske i ekološke poremećaje. Obalne prometnice sve su češće izložene olujama, plavljenju i eroziji, dok su planinske prometnice sve više pogođene ekstremnim zimskim uvjetima ili klizištima.
Uz to, promet je jedan od najvećih izvora emisija stakleničkih plinova u Hrvatskoj, što dodatno pridonosi klimatskim promjenama. Potrebna je ambicioznija tranzicija prema održivom prometu – razvoj željeznice, integriranog javnog prijevoza te električne mobilnosti. Prometni sektor mora biti uključen u nacionalne planove prilagodbe klimatskim promjenama, ali i jačanja energetske neovisnosti kroz pametna prometna rješenja.
Energetika – sigurnost opskrbe i prijelaz na obnovljive izvore
Hrvatska energetika trenutačno ovisi o uvozu fosilnih goriva, osobito nafte i plina, što je čini ranjivom na globalne poremećaje poput geopolitičkih kriza, energetskih šokova i trgovinskih ograničenja. Iako zemlja ima značajan potencijal u području obnovljivih izvora – solarne i vjetroenergije – njihova se iskorištenost još uvijek razvija sporije od očekivanja.
Klimatske promjene dodatno kompliciraju situaciju – primjerice, suše utječu na hidroelektrane, a olujni vjetrovi i toplinski valovi mogu destabilizirati elektroenergetski sustav. Osim diversifikacije izvora, energetski sektor mora ulagati u otpornu i decentraliziranu infrastrukturu, uključujući pametne mreže i lokalnu proizvodnju energije. To je posebno važno za otoke i zabačene krajeve, gdje je energetska sigurnost presudna za osnovne životne uvjete.
Otpornost počinje kod kuće
Ako želi graditi otpornost prema globalnim rizicima, Hrvatska mora prepoznati i adresirati vlastite slabosti unutar temeljnih sektora. Zdravstvo, obrazovanje, promet i energetika nisu samo tehnički sustavi – oni su temelj društvene kohezije, ekonomske sigurnosti i održivosti.
Odgovor na globalne izazove ne može biti fragmentiran ni kratkoročan. Potrebna je dugoročna vizija, usklađena s ciljevima Europske unije i globalnim standardima, ali ukorijenjena u lokalne specifičnosti. Samo uz takav pristup Hrvatska može biti istinski spremna – ne samo preživjeti krize, nego iz njih izaći otpornija, povezanija i naprednija.
....
Tekst i fotografija: Petar Kolovrat