Da je slavnom Petru Kružiću krajem srpnja samo nakratko zaviriti iza zidina kliške utvrde zasigurno bi ostao iznenađen gledajući kako se njegovi hrabri uskoci bore s osmanlijama kao što se i on borio pola tisućljeća ranije. Ne bi mogao vjerovati da je riječ o uskocima amaterima jer u njima je srce junačko baš kao i u onih davnih uskoka. Oni danas Klis brane kako bi sačuvali bogatu povijest kliške utvrde i uskoka od zaborava. Oni se bore zbog velike ljubavi prema uskocima i kliškoj utvrdi. Zato su i osnovali povijesnu postrojbu „Kliški uskoci“.
Dragovoljci postali uskoci
Ideja o osnivanju ove povijesne postrojbe rodila se među dragovoljcima Domovinskog rata, pripadnicima legendarne IV. gardijske brigade HV-a. Želja im je bila oživjeti povijesnu i kulturnu baštinu Klisa, ali i kroz djelovanje u povijesnoj postrojbi ublažiti ratne traume iz Domovinskog rata. Stoga odore hrvatske vojske zamijeniše onim povijesnim, uskočkim. Od hrabrih hrvatskih ratnika pretvoriše se u hrabre glumce amatere koji već nekoliko godina uprizoruju uskočki boj za Klis, oduševljavajući izvedbom te povijesne bitke mnoštvo gledatelja svakog zadnjeg vikenda u mjesecu srpnju.
Uskočki boj za Klis može početi
Gospodin Damir Žura, predsjednik Povijesne postrojbe „Kliški uskoci“, objašnjava da se cijeli spektakl temelji na događajima iz 1532. godine kada su Osmanlije na prevaru ušle u utvrdu. Uskoci su im uspjeli uzvratiti. Ove godine je scene opsade, pregovora,osvajanja i obrane utvrde izvodilo oko 250 kostimiranih sudionika iz preko 25 povijesnih postrojbi iz Hrvatske, ali i drugih europskih zemalja. Riječ je o pravom međunarodnom dramsko-povijesnom spektaklu.
Pokušaja osnivanja povijesne postrojbe bilo je i ranije, ali nikad uspješno provedenih u djelo. 2005. godine povijesnu postrojbu osnovali su branitelji te odmah započeli pomno istraživanje svega onog što je na bilo koji način vezano za uskoke, npr. kako su se odijevali ili koje su oružje koristili. Krenule su i pripreme. Trebalo je naučiti mačevati i savladati i druge viteške vještine kako bi uspješno mogli sudjelovati na raznim povijesnim manifestacijama. Danas, zbog svog držanja, povijesnih odora i naoružanja, ova povijesna postrojba izaziva divljenje gdje god se pojavi. Postrojba je izabrana i za protokolarnu postrojbu Hrvatske ratne mornarice.
Uskoci čekaju naredbu svoga kapetana
Oružje iz Domovinskog rata zamijenili srednjovjekovnim
Nije bilo lako naučiti ni nazive tog, za njih, do tada nepoznatog srednjovjekovnog oružja, a kamoli rukovati njime. Puške s dugom cijevi zvane arnautke bile su drukčije od onih koje su nosili u Domovinskom ratu. Trebalo je naučiti pucati iz kubura, tih starih pištolja na kremen, ali i kako ih držati za pojasom. U uskočka vremena bile su oružje i pješaka i konjanika, a danas se koriste u prigodnim manifestacijama. Čudan im je bio i jatagan, nekada najpoznatije tursko oružje tj. nož sa zakrivljenim jednobridnim sječivom. Morali su naučiti rukovati i sa mačevima zvanim schiavone koji potječu iz Italije, ali koji su se za vrijeme mletačke vlasti proširili i u naše krajeve te bili često oružje i među našim ratnicima. Osim rukovanja s mačevima naučili su rukovati i sabljama koje su u naše krajeve stigle upravo s turskim vojnicima. Ima i drugog oružja koje potječe iz tih vremena poput ratnih noževa zvanih korde, a kada se oklope i ratne kacige nije moglo rasjeći sjekirama pojavili su se tzv. nadžaci. To su ratne sjekire sa produžetkom u obliku kljuna kojim se lakše moglo probijati oklope. Upotrebljavali su ga pješaci i konjanici. Današnji uskoci naučili su rukovati i buzdovanima, tim oružjem koje su koristili još stari Sumerani, kao i helebardama. Riječ je o kopljima koja su osim šiljka imale još i sjekiru i kljun. Ovo su oružje počeli najprije koristiti švicarski pješaci u 14. stoljeću. Bilo je odlično oružje za borbu s oklopnicima. Kopljem bi se nanosio udarac konjaniku i time bi ga se zbacivalo s konja. Biti kao njihovi pređi koji vješto rukuju mačem, napinju luk i gađaju strijelom ili pucaju iz kubure, nije se moglo postići preko noći. Iza članova povijesne postrojbe sati su napornog rada i truda. Zato njihovi „okršaji“ izazivaju divljenje na svim povijesnim sajmovima diljem Hrvatske, ali i prigodom svih drugih važnijih svečanosti.
Turski vojnici pripremaju se napasti utvrdu Klis ali ovaj put samo zbog gledatelja
Zbog serije „Igre prijestolja“ dolaze brojni turisti
Iako amaterski oživljavaju događaje iz prošlosti, članovi postrojbe su poput pravih profesionalaca sudjelovali u snimanju najgledanije serije u povijesti HBO-a i svojevrsnog TV fenomena „Igra prijestolja“ koja je snimana na kliškoj tvrđavi. Danas, kad zahvaljujući i toj činjenici veliki broj turista dolazi u posjet utvrdi, povijesna postrojba za organizirane posjete ima posebno razrađen program. Najprije pripadnici povijesne postrojbe u povijesnim odorama i sa kompletnim naoružanjem dočekaju grupu turista, a nakon toga je vode u razgledavanje povijesnih znamenitosti kliške tvrđave. Kako bi obogatili sadržaj ponude uređena je i uskočka oružarnica u nekadašnjoj austrijskoj oružarnici. Posjetitelji mogu pogledati muzejsku zbirku povijesnih odora i naoružanja kojeg su koristili uskoci. Na kraju im se demonstrira pucanje iz kubura i topa te srednjovjekovna tehnika mačevanja. Moguće je organizirati obuku posjetitelja u gađanju meta sportskim i tradicionalnim lukom te samostrelom. U planu su i radionice u kojima će se učiti o izradi oružja, a trebala bi proraditi i prava kovačnica koja je uvelike doprinijela da uskoci budu tako uspješni ratnici u prošlosti.
„ Uskoci su bili najbolji ljudi na svijetu za ratno vrijeme“
Kakav je uskok bio ratnik najbolje govori izjava cara Svetog Rimskog Carstva, Karla V. koji je rekao da su uskoci najbolji ljudi na svijetu za ratno vrijeme. I zaista su bili ljudi posebna soja. Onako stasiti, vitki, brkati i s perčinom navrh glave, odjeveni u uskočku odoru i sa naoružanjem za pasom, izazivali su strahopoštovanje. Bili su pobožni i poštovali su starije.
U njihovom ratovanju najvažniji faktor bio je faktor iznenađenja. Pojavljivali bi se onda kada bi ih neprijatelj najmanje očekivao, a napadali kad se nitko ne bi tome nadao. Prepreka im nisu bili ni najgori vremenski uvjeti pa su ratovali u svako godišnje doba. U akcije su najviše odlazili u sumrak ili pod okriljem noći. Cijelo stoljeće uspješno su se nosili s turskom silom braneći kršćansku Europu od koje i nisu imali razumijevanja, a još manje pomoći. Svojom borbom pokazali su kako se braneći svoje ognjište odlučnom voljom može suprotstaviti i puno nadmoćnijem neprijatelju.
Uskoci i turski vojnici u obračunu kome će pripasti utvrda Klis
Petar Kružić – najveći uskočki junak
Među uskocima puno je onih koji su se iskazali svojim junaštvom. Ipak, u uskočkoj povijesti najviše se istaknuo glasoviti junak Petar Kružić. U Klisu se zatekao baš u vrijeme kada su Turci sve više napredovali prema Dalmaciji, a kliška utvrda stajala je na njihovom putu kao neosvojiva prepreka.
Prvi veći pokušaj osvajanja Klisa Turci poduzimaju 1515. godine, ali bez uspjeha. Nastavili su i pet godina kasnije, ali opet neuspješno. Klis je za Turke bio nepremostiv baš u vrijeme kada su pred njihovim naletima padale gotovo sve druge utvrde. Mijenjale su se paše i begovi na čelu turske vojske, ali Klis nije mijenjao vladara. U vrijeme kad je hrvatsko-ugarska država ostala bez kralja, nakon poraza na Mohačkom polju i dok je tonula u borbi oko prijestolja, Klis je ostao prepušten samo brizi Petra Kružića i njegovih uskoka. On se morao sam snaći oko financiranja obrane Klisa, nakon što mu je pomoć odbio Ferdinand Habsburški kojeg su Hrvati 1527. godine odabrali za novoga kralja. U takvoj situaciji Turci su nastavili sa novim pokušajima osvajanja Klisa, ali ni tada nisu imali više sreće nego ranije. Kružić je svojim junaštvom, uspješnim vojnim akcijama kroz slijedećih nekoliko godina podizao moral svojim uskocima i bio je jedina nada narodu ovoga kraja da će se uspjeti obraniti od Turaka.
U scenskom prikazu boja za Klis sudjeluju povijesne postrojbe iz mnogih mjesta Hrvatske
No Turcima je Klis bio strateški jako važan kako bi mogli kontrolirati dalmatinsko područje, da bi ga se tek tako odrekli. Zato su ponovo 1534. godine počeli opsjedati Klis. Mjesec dana topovima su tukli po utvrdi, ali Klis nisu slomili. Napadi su se nastavili i slijedećih godina. Kružić je na sve načine nastojao obraniti Klis. Dovodio je novo ljudstvo, tražio pomoć u naoružanju i hrani, a 1537. godine još jednom je doveo pomoć u ljudstvu.
U noći između 11. i 12. ožujka, uoči blagdana svetog Grgura, uskoci su se iskrcali u solinskoj luci te krenuli s napadima na turske utvrde u podnožju Klisa. Kada su krenuli u napad na solinsku utvrdu Gradina naišli su na žestok otpor Turaka. Počeli su se povlačiti prema brodovima u solinskoj luci. Ipak, nisu se svi uspjeli povući, jer se jedan brod zbog previše ljudstva i opreme nasukao. Turci su još više navalili i u tom napadu ubili su Petra Kružića. S Kružićevom glavom nabijenom na koplje došli su pred branitelje kliške utvrde. Kad su vidjeli da su ostali bez svog kapetana kliški branitelji su se povukli iz utvrde. Napustili su Klis, ali nisu odustali od borbe protiv Turaka ni nakon što su otišli u Senj. Tijelo svog kapetana pokopali su u crkvu Blažene Djevice Marije na Trsatu. Njegova sestra Marija otkupila je njegovu glavu od Turaka da bi je položila u grob pored tijela svoga pokojnog brata. Idućih 111 godina Turci su bili gospodari Klisa.
Tvrđava Klis koja je tako dugo bila neosvojiva prepreka mnogim osvajačima, danas svoja vrata bez imalo straha otvara turistima, učenicima, pa i filmskim ekipama. Članovi povijesne postrojbe „Kliški uskoci“ posjetiteljima prenose priču o hrabrim uskocima i o njihovoj slavnoj prošlosti i svojim vrijednim djelovanjem uspijevaju približiti i dočarati događaje koje već stoljećima čuva utvrda Klis.
....
Tekst i fotografije: Bože Ujević
Povijesna postrojba „Kliški uskoci“ i ove godine 27. i 28. srpnja organizira povijesno-scenski spektakl i scenski prikaz jedne od povijesnih bitaka za Tvrđavu Klis pod nazivom „Uskočki boj za Klis“ uz sajam starih obrta i zanata i glavnu atrakciju - povijesni viteški turnir