Gotovo dvije godine nakon komercijalne dostupnosti naprednih generativnih modela umjetne inteligencije, poput ChatGPT-a, svjedočimo tektonskim promjenama u načinu na koji ljudi pristupaju informacijama, rješavanju problema, obrazovanju i radu. Ono što je u početku doživljeno kao tehnološka novotarija, danas je integrirani dio svakodnevice milijuna korisnika diljem svijeta – uključujući i Hrvatsku. AI više nije samo alat; postao je sugovornik, asistent, pa čak i oblik digitalnog partnera u obavljanju niza privatnih i profesionalnih zadataka.
Istražujemo kako korisnici doista koriste umjetnu inteligenciju danas, oslanjajući se na dostupne podatke, konkretne primjere te teorijski okvir tehnološke adaptacije. Cilj je ponuditi dublje razumijevanje društvenih posljedica ovog tehnološkog proboja te raspraviti izazove i mogućnosti koji proizlaze iz njegove sveprisutnosti.
AI kao svakodnevni pomoćnik: promjena obrasca ponašanja korisnika
U proteklih dvanaest mjeseci uočena je konsolidacija korisničkih navika: više od 60% ispitanika u europskim zemljama, uključujući Hrvatsku, koristi AI alate poput ChatGPT-a, Copilota ili Claudea najmanje nekoliko puta tjedno (Eurostat, 2025). Najčešće primjene uključuju planiranje i organizaciju (npr. izrada putnih itinerara, kućnih budžeta ili tjednih jelovnika), automatizaciju zadataka (pisanje e-mailova, prevođenje tekstova, izrada izvještaja), obrazovanje i učenje (priprema ispita, pojašnjavanje složenih koncepata, vježbanje jezika) i poslovnu produktivnost (pomoć pri sastavljanju prezentacija, analiza podataka, podrška u programiranju).
Pritom je zanimljivo da se umjetna inteligencija sve manje koristi samo reaktivno (kao odgovor na konkretan problem), a sve više proaktivno – korisnici ju uključuju u svoje rutine kao redovit izvor savjeta, organizacije i kritičkog promišljanja. AI je, kako ga neki opisuju, „druga polutka mozga“ za digitalno doba.
AI na poslu: Novi kolega, ne konkurencija
Promjena je posebno vidljiva u svijetu rada. U Hrvatskoj su sektori poput marketinga, obrazovanja, IT-a, javne uprave i malih poduzetništava zabilježili ubrzanu integraciju AI alata u svakodnevne radne procese. Primjerice, nastavnici i profesori koriste ChatGPT za kreiranje kvizova, skripti i didaktičkog materijala. Marketinški stručnjaci ga koriste za brainstorming, pisanje sadržaja i A/B testiranje kampanja. Inženjeri i programeri koriste ga kao „parnog programera“ za otkrivanje bugova i optimizaciju koda. Administrativni radnici ga koriste za automatizaciju izvještaja, obradu tablica i pisanje dopisa.
Važno je istaknuti da većina korisnika ne vidi AI kao prijetnju radnim mjestima, nego kao multiplikator vlastitih sposobnosti. Umjetna inteligencija omogućava ljudima da se fokusiraju na složenije, kreativnije i interpersonalne aspekte posla, dok rutinske zadatke prepuštaju stroju.
AI u obrazovanju: Učitelj za svakoga
Uloga umjetne inteligencije u obrazovanju posebno je transformativna. Učenici i studenti diljem svijeta, pa i u Hrvatskoj, redovito koriste AI alate kao osobne tutore. ChatGPT i slični modeli pomažu u razjašnjavanju gradiva, pružanju individualizirane povratne informacije, učenju stranih jezika, pripremi za ispite poput mature ili prijemnih.
Ključna prednost AI tutora jest personalizacija – mogućnost da svakom korisniku ponudi tempo i stil učenja koji mu najviše odgovara, bez vremenskih ograničenja ili pritiska. Istovremeno, ovo postavlja i pitanje: koliko će obrazovni sustavi moći držati korak s ovim promjenama, i hoće li u budućnosti profesori biti mentori, a ne primarni izvor znanja?
Unatoč brojnim prednostima, upotreba umjetne inteligencije u svakodnevici nije bez problema. Tri su ključna izazova oko toga. Prvo, pitanje povjerenja i točnosti. AI alati ponekad daju uvjerljive, ali netočne informacije. Korisnici moraju razviti kritički pristup. Drugo, privatnost i sigurnost podataka, jer upiti često uključuju osjetljive informacije, kao ,što su to, primjerice, zdravstveni problemi, financijske teme, što otvara pitanje gdje i kako se ti podaci pohranjuju. Naposljetku, umjetna inteligencija se zloupotrebljava u generiranju dezinformacija. To su deepfake videi, lažne vijesti i manipulacija javnim mnijenjem koji postaju sve su sofisticiraniji. Zato se javlja potreba za digitalnom pismenošću 2.0 – sposobnošću ne samo da koristimo AI alate, nego da razumijemo njihove ograničenja, etičke implikacije i mehanizme rada.
Korisnici u 2025. umjetnu inteligenciju ne koriste samo za obavljanje zadataka – koriste ju kako bi bolje mislili, bolje učili, i učinkovitije djelovali. AI se ne nameće kao nadomjestak za ljudsko znanje i kreativnost, već kao katalizator tih sposobnosti.
Kao i s mnogim tehnologijama u prošlosti, najviše će dobiti oni koji nauče kako surađivati s AI-em – ne kao s alatom kojeg treba iskorištavati, već kao s partnerom kojeg treba razumjeti. Upravo ta simbioza čovjeka i stroja oblikuje novu svakodnevicu – onu u kojoj granica između prirodne i umjetne inteligencije postaje sve više funkcionalna, a sve manje filozofska.
....
Tekst: Vidmir Raič
Ilustracija: AI generirano