Inflacija, koja je posljednjih godina snažno oblikovala ekonomske i političke rasprave u Hrvatskoj i Europi, u 2026. ulazi u fazu postupnog smirivanja. No to smirivanje nije ni ravnomjerno ni univerzalno. Dok se eurozona kao cjelina približava ciljanoj stopi od oko dva posto, Hrvatska, zajedno s dijelom srednje i jugoistočne Europe, ostaje u zoni nešto povišenih cjenovnih pritisaka. Istodobno, globalna slika inflacije postaje sve asimetričnija: razvijene zapadne ekonomije ulaze u razdoblje „mekog hlađenja“, dok dio Azije bilježi ubrzanje, a zemlje pogođene političkom i institucionalnom nestabilnošću ulaze u novu rundu ekstremnih inflacijskih poremećaja.
Inflacija pada, ali životni troškovi ostaju visoki
U hrvatskom slučaju 2026. se ne može promatrati kao godina povratka na „staru normalu“, nego kao prijelazno razdoblje u kojem se inflacija postupno približava europskom prosjeku, ali bez brzog izjednačavanja. Očekuje se da će se stopa inflacije u Hrvatskoj tijekom 2026. kretati oko tri posto, uz blago usporavanje u odnosu na 2025., dok bi tek tijekom 2027. mogla pasti bliže razini od dva posto. To znači da će Hrvatska i dalje imati višu inflaciju od prosjeka eurozone, unatoč činjenici da koristi istu valutu i istu monetarnu politiku.
Razlozi za takvo kretanje primarno su domaće prirode. Hrvatsko tržište rada ostaje relativno zategnuto, s kontinuiranim rastom plaća, osobito u sektorima usluga, turizma i javnog sektora. Rast dohodaka, iako pozitivan s aspekta životnog standarda, stvara dodatni pritisak na cijene usluga, koje se u praksi najsporije prilagođavaju silaznom trendu inflacije. Upravo su usluge, od ugostiteljstva i smještaja do osobnih i komunalnih usluga, postale glavni nositelj tzv. temeljne inflacije u Hrvatskoj.
Dodatni faktor predstavlja struktura hrvatskog gospodarstva. Snažna ovisnost o turizmu znači da sezonska potražnja redovito stvara „džepove“ povišene inflacije, osobito u ljetnim mjesecima, kada cijene smještaja, hrane i prijevoza rastu brže nego u ostatku godine. Administrirane cijene, poput dijela energetike i komunalnih usluga, također se često prilagođavaju s vremenskim odmakom, što može generirati nove inflacijske valove i u razdoblju kada se globalni pritisci smiruju.
Inflacija kao strukturni problem
Na razini eurozone i Europske unije očekuje se stabilizacija inflacije oko ciljane razine od dva posto već tijekom 2026. godine. Pad cijena energenata u odnosu na vrhunce iz prethodnih godina, stabilizacija globalnih lanaca opskrbe i restriktivnija monetarna politika dali su očekivane rezultate. Međutim, inflacija se ne povlači jednako brzo u svim komponentama potrošačke košarice. Dok su cijene energije i industrijskih proizvoda uglavnom pod kontrolom, cijene usluga i dalje rastu brže, potaknute rastom plaća i snažnom domaćom potražnjom u dijelu država članica.
Za Hrvatsku je važno razumjeti da zajednička monetarna politika ne znači i jednake inflacijske ishode. Razlike u strukturi gospodarstva, tržištu rada i potrošačkim navikama objašnjavaju zašto će Hrvatska i dalje imati nešto višu inflaciju od prosjeka eurozone, čak i u razdoblju opće stabilizacije cijena.
U srednjoj i jugoistočnoj Europi inflacija se smanjuje, ali sporije nego u jezgru Europske unije. Države poput Mađarske, Rumunjske i Bugarske i u 2026. će se suočavati s inflacijom iznad europskog prosjeka, dijelom zbog fiskalnih pritisaka, a dijelom zbog veće osjetljivosti na cijene hrane i energije. Zapadni Balkan, uključujući Srbiju, ostaje u zoni umjereno povišene inflacije, pri čemu su tečajni rizici, uvozna ovisnost i politička neizvjesnost i dalje važni faktori.
Hrvatska se u tom kontekstu nalazi u specifičnoj poziciji: institucionalno pripada eurozoni, ali po strukturi potrošnje i dinamici cijena dijeli određene karakteristike s državama regije. To je razlog zašto će se njezina inflacija u 2026. kretati između „europske“ i „regionalne“ norme.
Globalne sile i inflacija
Na globalnoj razini inflacija u 2026. poprima sve izraženiju asimetričnost. U Sjedinjenim Američkim Državama očekuje se smanjenje inflacije na oko 2,4 posto, što predstavlja značajan napredak u odnosu na prethodne godine, ali i dalje ostaje iznad cilja američkih Federalnih rezervi. To znači da će monetarna politika u SAD-u ostati oprezna, uz rizik da preuranjeno popuštanje ponovno potakne cjenovne pritiske.
Kina se, s druge strane, suočava s posve drugačijim izazovom. Nakon razdoblja vrlo niske inflacije i povremenih deflacijskih tendencija, očekuje se blago povećanje cijena, no inflacija će i dalje ostati relativno niska. Indija, kao brzo rastuća ekonomija, zadržava inflaciju oko četiri posto, što odražava snažnu domaću potražnju i demografski pritisak.
Japan nastavlja izlazak iz desetljeća niske inflacije, uz stabilizaciju oko dva posto, dok Njemačka, kao najveće gospodarstvo eurozone, slijedi opći europski trend smirivanja inflacije ispod ili oko dva posto. Rusija ostaje izvan tog obrasca, s povišenom inflacijom kao posljedicom ratne ekonomije, sankcija i strukturnih poremećaja.
U državama pogođenima dubokom političkom i institucionalnom nestabilnošću inflacija u 2026. poprima ekstremne razmjere. Venezuela i Sudan suočavaju se s vrlo visokim stopama rasta cijena, koje se više ne mogu promatrati kroz klasične makroekonomske modele. U tim slučajevima inflacija prestaje biti ekonomski ciklus i postaje trajno stanje, s ozbiljnim društvenim i humanitarnim posljedicama.
Za hrvatske građane i gospodarstvo 2026. neće biti godina naglog pojeftinjenja, nego razdoblje sporog smirivanja rasta cijena. Inflacija će padati, ali cijene će ostati visoke, osobito u segmentima hrane, stanovanja i usluga. Ključni izazov bit će očuvanje ravnoteže između rasta plaća i kontrole cijena, kako bi se izbjeglo dugotrajno „ukorjenjivanje“ inflacije iznad europskog prosjeka.
Hrvatska ulazi u 2026. stabilnija nego prethodnih godina, ali i dalje osjetljiva na domaće strukturne faktore i vanjske šokove. Inflacija se vraća pod kontrolu, no borba za realni životni standard tek ulazi u novu fazu.
...
Tekst i foto: Petar Kolovrat
Infografika: Vidmir Raič