Marija Štrajh je multimedijalna umjetnica koja je od ranih dana tražila način umjetničkog izražaja kroz riječ i izvedbu, a potom i multimediju kako se uz njeno odrastanje tehnologija razvijala.
Riječka voditeljica, producentica, spisateljica, kolumnistica i autorica erotskog talk showa "Lizaljka" te emisija "Marija Štrajh Show" i "Sex akademija" razbijala je sve predrasude na hrvatskoj medijskoj sceni govoreći o ljubavnim odnosima, fetišima, perverzijama i dvostrukom moralu. Bila je poznata po tome što je prva otvoreno govorila o seksualnosti na hrvatskoj televiziji.
Novinarka, dugogodišnja performerica, autorica legendarnog seksi kabarea, hit predstave "Krv i med", bila kolumnistica u Playboyu i autorica knjige "Rock N Stock generacija". Bila je akter i u reality showu "Farma" na Novoj TV.
Marija Štrajh se povukla iz javnosti, objavila kuharicu veganske hrane "Pametna kuharica", boravila je u Americi, proučavala teozofiju u New Yorku i pohađala treninge Arhatic yoge - sinteze pet vrsta joge, meditacije i eksternog chi kunga. Trenutno živi povučeno na Krku, ima galeriju Art Avangard, i bavi se digitalnom umjetnošću i instalacijama od metala.
Utemeljiteljica je Ossarius centra za meditaciju, a danas radi vlog na TikToku i odgovara na pisma vezana za seksualnu problematiku.
Ukratko, radi se o jednoj od najkontroverznijih i najsvestranijih ličnosti hrvatske medijske i umjetničke scene.
Marija, kako biste se predstavili nekome tko prvi put čuje za vas?
Ja sam samo tzv. alter ego Marija Štrajh i ne bavim se umjetnošću da bih bila prihvaćena, nego da bih razotkrila ono što ljudi skrivaju čak i od sebe. Radim na sudaru tehnologije, tijela i svijesti - tamo gdje stvari prestaju biti ugodne i počinju biti stvarne.
Ako tražiš inspiraciju, imaš internet.
Ako tražiš istinu, pripremi se da ti se ne svidi.
Kad ljudi prestanu pričati znaš da si ih pogodio u živac.
Ajmo blaže: predstavila bih se kao istraživačica granica - između tehnologije i tijela, intime i algoritma, svetog i profanog. Radim na sjecištu umjetnosti, performansa i osobnog iskustva. Neki bi rekli da provociram, ali ja bih rekla da razotkrivam ono što već postoji, samo se o tome šuti.
autorica Marija Štrajh multimedijalna umjetnica
Vaš rad često uključuje pojam “seksualne alkemije”. Što to zapravo znači?
Seksualna alkemija nije samo o seksu. To je transformacija energije - od sirovog impulsa do svjesnog stvaranja. Danas se ta energija sve više preusmjerava kroz tehnologiju: poruke, slike, fantazije generirane umjetnom inteligencijom. Mi više ne razmjenjujemo samo tijela, nego i projekcije. Alkemija se preselila na ekran.
Kako umjetna inteligencija po vama utječe na naše odnose?
Umjetna inteligencija postaje novi intimni prostor. Ljudi se otvaraju chatbotovima više nego partnerima. To nije slučajno - AI ne osuđuje, ne odbacuje, ne traži. Ali upravo u tome leži opasnost: odnos bez trenja je odnos bez rasta. Postajemo emocionalno “razmaženi”, ali i izolirani.
Tehnologija je ogledalo - samo pojačava ono što već jesmo. Ako smo nesigurni, ona to multiplicira. Ako smo ovisni o potvrdi, ona nam je servira u beskonačnim dozama. Pornografija, cyber seks, digitalna nevjera - sve to nije uzrok, nego simptom dubljeg nedostatka dodira i prisutnosti.
Govorite o “digitalnoj nevjeri”. Što pod tim podrazumijevate?
Nevjera više nije samo fizički čin. Danas netko može biti emocionalno i seksualno angažiran kroz ekran - i to često intenzivnije nego u stvarnom odnosu. Razmjena poruka, slika, fantazija… To stvara paralelne intime. Problem je što tijelo ostaje prazno, a um preopterećen. Upravo se time sada bavim kada me ljudi zovu upomoć.
Kako se u tom kontekstu mijenja pojam ljubavi?
Ljubav postaje fragmentirana. Nekad smo tražili jednu osobu za sve - danas imamo jednu za razgovor, drugu za seks, treću za fantaziju, a četvrtu za projekciju na AI. To stvara iluziju izbora, ali i duboku unutarnju rascjepkanost.
Postoji li način da se tehnologija koristi svjesnije?
Naravno. Problem nije u tehnologiji, nego u nesvjesnom korištenju. Ako znamo što radimo - ako razumijemo vlastite potrebe, projekcije i obrasce - tehnologija može biti alat za istraživanje, pa čak i iscjeljenje. Ali bez toga, ona postaje zamjena za stvarni život.
autorica Marija Štrajh multimedijalna umjetnica
Vaši digitalni performansi često nose provokativne naslove. Zašto?
Zato što živimo u vremenu anestezije. Ljude treba probuditi. Provokacija nije cilj sama po sebi - ona je alat. Ako naslov natjera nekoga da zastane i zapita se, već smo napravili prvi korak.
Kako publika reagira na vaše teme?
Mješovito - i to je dobro. Neki su oduševljeni jer napokon čuju nešto što osjećaju, ali nisu znali artikulirati. Drugi su šokirani ili čak ljuti. To znači da smo dotaknuli nešto stvarno. Ravnodušnost je jedini neuspjeh. Na TikToku sam 2022. Imala više od 85 milijuna pregleda i nitko nije o tome ni riječ jer je Sexpertiza zapravo bio javni eksperiment baš kao i Llizaljka na televiziji 2001. Onda su me vrijeđali na ulici, a danas hejtaju degutantnim komentarima, ali eto netko se iz policijskog svijeta čak zahvalio što pomažem mladima. Svatko je doživio drugačije.
Sada sam u misiji pomoći ljudima oko digitalnog uhođenja partnera jer je to danas bolest u odnosima i kad me zovu i kad se veze prekidaju zbog jedne poruke stvarna je drama.
Iskreno imam između ostalog i učiteljsku taoističku diplomu seksualne alkemije.
Koliko je u vašem radu prisutna osobna priča?
Ne mogu govoriti o ovim temama bez osobnog iskustva. Sve što radim prošlo je kroz mene - kroz odnose, greške, istraživanja, pa i vlastite kontradikcije. Ne nastupam kao netko tko “zna”, nego kao netko tko istražuje. Iskustvo je temelj svega što radim tvrdim, plasiram, predstavljam i govorim, kreiram. Koristim i prostor kao takav izričaj, upravo sam instalirala mini Pagodu za ljubitelje vođenih meditacija u mojoj vrtnoj Art Avangard galeriji gdje ujedno i pozivam velike i male na mini put u unutarnji svemir.
Što smatrate najvećim izazovom današnjeg čovjeka?
Ostati prisutan u svijetu koji nas stalno odvlači. Imamo beskonačne distrakcije, ali vrlo malo stvarnog kontakta - sa sobom i drugima. Najveći luksuz danas nije novac, nego pažnja.
A najveća iluzija?
Da smo povezani. Nikad nismo bili više umreženi, a nikad usamljeniji. To je paradoks našeg vremena.
Kako vidite budućnost odnosa?
Bit će polarizirana. Jedan dio ljudi potpuno će se prepustiti digitalnim odnosima - AI partnerima, virtualnim svjetovima. Drugi će se vratiti tijelu, dodiru, sporosti. Bit će to svojevrsni raskol između “digitalnih” i “utjelovljenih” ljudi.
Gdje se vi vidite u toj budućnosti?
Na mostu između ta dva svijeta. Ne želim odbaciti tehnologiju,dapače mislim da sam i ja duboko uronila, ali ne želim ni izgubiti tijelo. Moj rad je pokušaj da se ta dva pola pomire - da tehnologija ne zamijeni čovjeka, nego ga produbi.
Umjetna inteligencija mene ne plaši, zabavlja me i olakšava mi život, jednostavno to je alat i tako ga treba koristiti, pa evo i ovaj intervju lol, a mi kao fizičke jedinke od krvi i mesa trebamo malo proključati svoju krv, nažalost danas se to uspjeva jedino kroz političku retoriku, traženja razlika kao i poziv na nasilje. A gdje je ljubav?
Koju poruku biste poslali ljudima koji vas prvi put slušaju?
Ne bojite se pogledati vlastite želje - čak i one koje vas zbunjuju ili plaše. U njima je ključ razumijevanja. Tehnologija će se mijenjati, ali ljudska potreba za dodirom, bliskošću i smislom ostaje ista. Ako to izgubimo, izgubit ćemo sve. Pogrebimo duboko u sebe kako bismo vidjeli razliku između unutarnje biti i velova koji nas razdvajaju.
Marija, vaši digitalni radovi su nedavno prikazani u Milanu, Palmi i Quebecu. Što ste zapravo izložili?
Izložila sam ono što ljudi najviše skrivaju - vlastitu energiju. U Milanu sam radila s digitalnim tijelima, u Palmi s disocijacijom između želje i identiteta, a u Quebecu s idejom da svijest nije vezana uz tijelo. Sve tri izložbe bile su inspirirane praksom teozofije, okultnih eksperimenata i Arhatic Yoge koje sam prošla u Americi. To nije wellness. To je unutarnji rad koji razvaljuje iluzije. Nikakva joga za fotkanje već sustav koji komada ego na tisuće komada.
Kako se Arhatic joga uklapa u digitalnu umjetnost i seksualnu alkemiju?
Vrlo jednostavno - energija je ista, samo medij mijenja masku. U Arhatic jogi radiš s unutarnjim sustavima, čistiš emocionalne i mentalne obrasce, razvijaš svijest odnosno radiš na jasnoći i spoznaji surove istine.
U digitalnoj umjetnosti radiš isto - samo kroz piksele, kod i projekcije. Seksualna energija je najjači “softver” koji imamo. Pitanje je samo: koristiš li ga ili on koristi tebe?
U vašim radovima često se pojavljuju političari. Zašto?
Zato što su oni najčišći primjer potisnute energije. Politika je kazalište kontrole, ali iza toga je ogromna količina neizraženih impulsa. Kada to potisneš dovoljno dugo, dobiješ rat, korupciju ili grotesku.
Ja ih ne kritiziram. Ja ih “dekodiram”.
Jedan vaš rad uključuje - leteće životinje. Što to znači?
Znači da ljudi još uvijek pokušavaju sve objasniti logikom.
Leteće životinje su simbol instinkta koji se oslobađa gravitacije društvenih pravila. U nekim radovima to su ptice, sisavci, reptili, ribe, u drugima mutacije - nešto između biološkog i digitalnog.
A iskreno? Neki posjetitelji su mi rekli da su ih vidjeli i izvan galerije.
Ja im nisam proturječila.
Zapravo predstavljaju ono što ljudi pokušavaju kontrolirati - instinkt.
Kad instinkt više ne može biti potisnut, on ne hoda. On leti.
Postaje nepredvidiv, izvan sistema, izvan “normalnog”.
Možda nisu životinje te koje su čudne.
Zvuči kao da brišete granicu između stvarnosti i fantazije?
Ta granica je već izbrisana. Samo je nismo primijetili.
Ljudi danas više vremena provode u mentalnim projekcijama nego u tijelu. AI, pornografija, društvene mreže - to su kolektivne halucinacije koje smo odlučili zvati “normalnim”.
Vaš rad izaziva dosta otpora. Optužuju vas za provokaciju radi provokacije.
To je najlijenija kritika. Ako bolje razmislite uvidjeti ćete da je provokacija također alat, ne cilj. Ako nešto ne uzdrma čovjeka, neće ga ni promijeniti. Ljudi ne žele istinu - žele udobnu verziju stvarnosti.
Ja ne radim udobno.
Vaš stil mnogi nazivaju bezobraznim i subverzivnim?
Bezobrazno je lagati sebi i očekivati da te svi u tome podrže.
Ja ne uljepšavam stvari da bi bile probavljive. Ako nešto peče - možda je vrijeme da se pogleda zašto.
Subverzija je podverzija mainstreama kojemu je temelj marketing te mu se ruga, ne vidim ništa loše u tome, samo je još jedna vrste demaskiranja.
Kako publika reagira na vaše izložbe?
Ono što kustosi ne bi ni u snu pomislili: razbijam iluziju da ljudi znaju tko su.
U Milanu sam pokazala koliko je digitalna ljepota prazna kad joj oduzmeš validaciju, samo sam secirala želju - ne onu romantičnu, nego onu koja ljude tjera da rade stvari koje si ne priznaju.
U Quebecu sam otišla najdalje: identitet kao fikcija. Ljudi su stajali ispred radova i shvaćali da možda nikad nisu bili “oni” za koje se predstavljaju.
Sve to je proizašlo iz mog rada s Arhatic jogom.
U Milanu su šutjeli. U Palmi su se smijali. U Quebecu su neki plakali.
Ali zanimljivo je da su svi, bez iznimke, nakon izložbe počeli preispitivati vlastite odnose.
To je proces gdje ti se ego počne raspadati kao loša konstrukcija - i nemaš gdje pobjeći.
Spajate duhovne prakse, tehnologiju i seksualnu energiju. Neki bi rekli da je to pretenciozno.
Neki bi trebali početi koristiti mozak izvan osnovnih funkcija.
To je isti sustav. Duh, tijelo, želja, tehnologija - sve je to energija koja traži izlaz. l
Ljudi radije glume da su “iznad toga”, dok potajno žive u fantazijama i porukama koje brišu prije spavanja.
Često govorite o seksualnoj energiji u kontekstu tehnologije. Gdje je granica?
Granica?
Ljudi su je odavno pregazili i još uvijek se pretvaraju da postoji.
Danas se ljudi emocionalno i mentalno skidaju pred ekranima, a onda se u stvarnosti ponašaju kao da su nedodirljivi.
To nije evolucija. To je bijeg s dobrim marketingom.
Tvrdite da živimo u kolektivnoj iluziji?
Ne tvrdim - gledam.
Ljudi žive kroz notifikacije, potvrde, projekcije… i onda se pitaju zašto su prazni.
To je kao da pokušavaš živjeti od odraza u ogledalu.
Kako se Arhatic joga uklapa u sve to?
Kao brutalno prizemljenje.
Dok svi traže vanjske podražaje, ona te prisili da pogledaš unutra - bez izgovora, bez filtera.
Govorite o “digitalnoj seksualnoj ekonomiji”. Što to znači?
Znači da ljudi trguju pažnjom, željom i fantazijom kao valutom.
Like je nova valuta. Poruka je nova predigra. AI je novi ljubavnik koji nikad ne kaže “ne”.
To mijenja strukturu odnosa. I to radikalno.
autorica Marija Štrajh multimedijalna umjetnica
Gdje u svemu tome ostaje tijelo?
Tijelo postaje napuštena kuća.
Ljudi žive u glavi, u ekranima, u projekcijama. Tijelo je svedeno na alat za stimulaciju ili estetiku.
A bez tijela nema stvarne transformacije. Zato se vraćam Arhatic jogi - ona vraća energiju natrag u sustav. Duh u tijelo.
Vidite li budućnost više kao digitalnu ili “tjelesnu”?
Vidim raskol.
Jedni će živjeti potpuno digitalno - AI partneri, virtualni identiteti, sintetičke emocije.
Drugi će se vratiti tijelu, ritualu, stvarnom dodiru, duhovnom poimanju, dubini.
To će biti nova podjela čovječanstva.
Iako se borim za ideju objedinjavanja, taj proces će trajati ako ikad, jako dugo.
A vi?
Ja sam na rubu. Baš kao i naziv jednog od mojih Performerskih projekata iz 2016. ili krimi serije gdje nikad ne znaš ishod.
Radim s obje strane, objedinjuje ih - i zato me jedni smatraju opasnom, a drugi nužnom.
Kako vidite buduće društvo?
Kao ljude koji glume stabilnost dok pucaju po šavovima.
Imamo sve alate, ali nemamo kapacitet da ih nosimo bez da se izgubimo.
Jedni će prosperirali, drugi tonuti. Neki će se probuditi, neki će okrenuti glavu i još dublje zaspati. Nekima će propast starih obrazaca izgledati kao smak svijeta, a neki će prigrliti novi koncept ustroja svijeta.
Za kraj - što je najkontroverznija stvar koju možete reći?
Da većina ljudi ne želi ljubav. Ili je se toliko boji zbog istine i rizika koje ona nosi.
Žele distrakciju koja izgleda kao ljubav.
I zato će radije razgovarati s umjetnom inteligencijom nego s vlastitim partnerom.
Žele distrakciju koja izgleda dovoljno dobro da je mogu objaviti.
I zato će radije razgovarati s ekranom nego s osobom koja ih stvarno vidi.
razgovor vodio: Petar Kolovrat u travnju 2026. godine
***a klikom na ovaj link pogledajte radove s autoričine digitalne izložbe iz 2023. godine
https://artevirtual.gallery/vexb/users/QY783z5j/exhibitions/31bbd982-dd00-49c3-8cd2-09fb3e5db708
RI EXPO - Marija Štrajh
Marija Štrajh multimedijalna umjetnica koja je od ranih dana tražila način umjetničkog izričaja kroz riječ i izvedbu pa onda i multimediju kako se uz njeno odrastanje tehnologija razvijala. Pa je tako već s 16. godina, turnejom haiku performansa PRVI UDARAC U ZADNJICU obišla sve države ex Yu te izvedbom bila u interakciji s publikom, a sami fem haikui oslobađali su žensku energiju u punom smislu te riječi.
Projekti iz 80-tih IZMIŠLJOTINA u Hrvatskom kulturnom domu u Rijeci, mjuziklu u četiri čina pokazala je kao i STRAH ME JE, interaktivnom rock performansu, potom 90-tih LUTKINA KUĆA 1 i 2, performansima, URLIKANJA te ISPOVJED ISPRANOG MOZGA, kao i off sexy cabaret s parodijom KRV I MED….2000- tih nastavlja koristiti radijski i TV medij kao sredstvo performansa da bi rušila seksualne tabue i ubrzavala svjetske medijske procese detabuiziranja u mladoj HR, pa potom odlaskom u SAD snima kratki film NEW YORK RAFT ON THE ROAD koji je poslije prikazivan na sub festivalima Ispod tepiha u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu, a gdje je spojila na Danima performansa u Rijeci s performansom o ljudskim pravima čime se i film bavi.
U MMSU Rijeka postavlja platformu 22 performansa riječkih umjetnika koji su unutar prostorno velikog autorskog DNA autoričinog ključa pod nazivom METAFIZIKA KRVI ILI KLJUČ DNK gdje objedinjava riječke performere u glavnu DNK spiralu.
Potom slijedi niz organizacija kao što su Kultur šok 2014. te subverzivnu festival performansa NA RUBU gdje objedinjuje umjetnike te svoj performans o žrtvama koncetracionih logora JADNOVO.
U međuvremenu u vlastitom prostoru na otoku Krku registrira galeriju ART AVANGARD gdje prvih godina ustupa promociju akademskim i drugim umjetnicima da bi nakon smrti oca koristila vlastiti prostor kao neovisni od institucija, političkih i drugih tzv. muških alata kao vremensku i prostornu crtu za instalacije za istraživački rad i neovisne izvedbe kao što su CONTACT ME gdje iskušava vremenske uvjete na instalaciji koja opstaje nesrušena godinu dana, potom JUST ONE CALL, FLOWERS 2034 te na kraju i aktualnu ANIMAL ART ACADEMY gdje psi slikaju.
Inače je diplomirala medijski management u Zagrebu, okultne teozofske škole te stekla 7 stupnjeva eksterne chi kung naobrazbe kao i arhatic yogu u SAD-u.
2023. svoju digitalnu umjetnost je izlagala u galerijama diljem svijeta, NYC artexpo, Miami, Los Angeles, potom SVISS artexpo na glavnom kolodvoru, u Berlinu te Dubaiju.
Napisala je knjigu intervjua “Rock n Stock generacija” kao i vegansku kuharicu te je ušla u međunarodnu antologiju književnih kratkih formi pričom KIHAVICA. Objavljivala u književnim časopisima i portalima, a trenutno piše za mojzagreb.info i adriapress.hr.
....
foto: privatni album Marija Štrajh