U kontekstu dugogodišnjih nepovoljnih demografskih kretanja u Hrvatskoj, najnoviji podaci koje je analizirao demograf Stjepan Šterc upućuju na prve, još uvijek skromne, ali značajne pomake. Usporedba prva dva mjeseca 2025. i 2026. godine pokazuje kako je rođeno oko 250 djece više nego u istom razdoblju prethodne godine, što predstavlja rijedak pozitivan signal u zemlji koja se desetljećima suočava s padom nataliteta. Istodobno, prirodni pad stanovništva smanjen je za približno 400 osoba, dok je ukupna smrtnost pala za oko 300, što sugerira određeno poboljšanje u vitalnim demografskim pokazateljima.
Ovi podaci dobivaju dodatnu težinu kada se stave u širi vremenski okvir. Hrvatska već godinama bilježi negativan prirodni prirast, uz kontinuirano smanjenje broja stanovnika, što je kombinacija niske stope fertiliteta i relativno visoke smrtnosti. Upravo zato i ovako ograničeni pomaci mogu biti indikator početka stabilizacije, iako je još prerano govoriti o dugoročnom trendu.
Povratak iseljenika i smanjenje emigracije
Jedan od najzanimljivijih fenomena u recentnom razdoblju jest rastući broj povratnika. U posljednje tri godine u Hrvatsku se vratilo oko 35.000 ljudi, što predstavlja značajan demografski i društveni kapital. Iako broj onih koji napuštaju zemlju i dalje nadmašuje broj povratnika, razlika se postupno smanjuje.
Prema dostupnim procjenama, tijekom 2024. godine Hrvatsku je napustilo oko 20.000 ljudi, što je osjetno manje nego u godinama nakon ulaska u Europsku uniju, kada su migracijski gubici bili na vrhuncu. Ako se aktualni trendovi nastave, realna je mogućnost da se u dogledno vrijeme postigne migracijska ravnoteža, pa čak i pozitivan saldo u korist povratka.
Ovaj proces ima višestruke implikacije. Povratnici često donose nova znanja, radne navike i kapital, što može potaknuti lokalni razvoj. Međutim, njihova reintegracija u hrvatsko društvo i tržište rada ostaje izazov, osobito u kontekstu administrativnih prepreka i nedostatka ciljanih programa povratničke politike.
Lokalna razina kao laboratorij demografskih politika
Dok nacionalna razina još uvijek traži koherentan i dugoročno održiv model demografske revitalizacije, pojedine lokalne jedinice počinju razvijati inovativne pristupe. Grad Sveta Nedelja ističe se kao primjer proaktivne politike usmjerene na obitelji s djecom.
Gradonačelnik grada Svete Nedjelja Dario Zurovec uveo je niz mjera koje ciljaju konkretne probleme roditelja, osobito u području skrbi za djecu. Jedna od najzanimljivijih inicijativa je tzv. „baka-djed servis“, model koji predviđa financijsku naknadu bakama i djedovima koji aktivno sudjeluju u čuvanju unučadi. Ova mjera ne samo da rasterećuje roditelje, već i formalizira već postojeće obiteljske prakse.
Dodatno, uvedene su financijske potpore za nezaposlene roditelje, posvojitelje i skrbnike s troje ili više male djece. Naknade iznose oko 360 eura mjesečno po djetetu, što predstavlja značajan iznos u kontekstu kućnih budžeta. Ove mjere dobile su podršku ministra Ivan Šipić, koji je pozvao i druge jedinice lokalne samouprave da razmotre slične modele.
Nacionalna strategija kao ključ dugoročnog uspjeha
Unatoč pozitivnim primjerima na lokalnoj razini, Šterc upozorava kako bez snažne koordinacije s nacionalnim politikama neće biti moguće ostvariti trajne rezultate. Demografska politika, naglašava, mora biti tretirana kao strateški prioritet države, iznad dnevno-političkih podjela.
Hrvatska se već dulje vrijeme suočava s niskom stopom nataliteta, koja je ispod razine jednostavne reprodukcije stanovništva. U takvim okolnostima parcijalne mjere, koliko god bile inovativne, ne mogu same po sebi preokrenuti trendove. Potrebna je integrirana politika koja obuhvaća porezne olakšice, stambenu politiku, tržište rada, obrazovni sustav i regionalni razvoj.
Četiri stupa buduće demografske politike
Prema najavama, zakonodavne promjene koje se očekuju do kraja godine trebale bi se fokusirati na četiri ključna područja. Prvo je smanjenje iseljavanja mladih, što uključuje stvaranje kvalitetnijih radnih mjesta i stabilnijih životnih uvjeta. Drugo je poticanje osnivanja obitelji i povećanje nataliteta kroz financijske i infrastrukturne mjere.
Treći element odnosi se na planiranu i kontroliranu imigracijsku politiku, koja mora biti usklađena s potrebama tržišta rada i društvenim kapacitetima zemlje. Četvrti stup podrazumijeva usmjeravanje mladih i obrazovanih ljudi u demografski opustošena područja, čime bi se smanjile regionalne nejednakosti i revitalizirali ruralni prostori.
Strani radnici i granice migracijskog modela
U raspravi o ulozi stranih radnika, Šterc upozorava kako Hrvatska možda doseže granice svog trenutnog modela radne migracije. U posljednjim godinama broj stranih radnika značajno je porastao, osobito u sektorima poput građevinarstva, turizma i logistike.
Međutim, fokus se sada mora pomaknuti s kvantitete na kvalitetu integracije. Potpuna asimilacija, kako ističe Šterc, nije realna, ali funkcionalna integracija jest. To znači da strani radnici trebaju postati aktivni sudionici društva, uz zadržavanje vlastitog kulturnog identiteta.
Takav model zahtijeva koordinirano djelovanje države, poslodavaca i samih radnika. Ključni elementi uključuju poboljšanje radnih uvjeta, pristup obrazovanju i učenju jezika, te jačanje socijalne uključenosti. Bez toga, migracijska politika može postati izvor novih društvenih napetosti umjesto rješenja za demografske i ekonomske izazove.
Između optimizma i realnosti
Iako najnoviji podaci daju razlog za oprezni optimizam, demografska slika Hrvatske i dalje je obilježena strukturnim slabostima. Blagi rast broja rođenih, smanjenje smrtnosti i povratak dijela iseljenika važni su signali, ali oni sami po sebi nisu dovoljni za demografski preokret.
Ključno pitanje ostaje može li Hrvatska iz faze parcijalnih poboljšanja prijeći u fazu sustavne transformacije. Odgovor na to pitanje ovisit će prije svega o političkoj volji, institucionalnoj koordinaciji i sposobnosti da se demografija prepozna kao temeljno razvojno pitanje države.
...
Tekst i foto: Petar Kolovrat
Infografika: Vidmir Raič