Prema prvoj procjeni Državnog zavoda za statistiku, cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju mjerene indeksom potrošačkih cijena (CPI) u veljači su bile u prosjeku više za 3,8 posto u odnosu na veljaču 2025. godine. U odnosu na siječanj rast je iznosio 0,3 posto, što potvrđuje nastavak umjerenog, ali postojanog inflacijskog pritiska. Istodobno, podaci Eurostat pokazuju da je među zemljama eurozone višu stopu inflacije od Hrvatske imala samo Slovačka, čime se Hrvatska ponovno svrstava u sam vrh monetarnog prostora kojem pripada od početka 2023. godine.
Takva pozicija ima dvostruko značenje. S jedne strane, stopa od 3,8 posto znatno je niža od inflacijskih vrhunaca iz 2022. godine, kada su cijene u pojedinim mjesecima rasle dvoznamenkastim stopama, dosežući razine iznad 12 posto. S druge strane, hrvatska inflacija i dalje je osjetno iznad cilja od približno 2 posto koji dugoročno nastoji održavati Europska središnja banka. To znači da proces dezinflacije još nije dovršen, a realni dohodci kućanstava i dalje su pod pritiskom.
Struktura rasta cijena: hrana, usluge i energenti
Detaljna struktura indeksa potrošačkih cijena pokazuje da inflaciju više ne nose isključivo energenti, kao u prvoj fazi energetskog šoka, nego sve snažnije uslužni sektor. Rast cijena u segmentu usluga posljedica je povećanja plaća, rasta troškova rada i snažne potražnje, osobito u turizmu i ugostiteljstvu. Hrvatska je pritom specifična jer je udio turizma u BDP-u među najvišima u Europskoj uniji, što stvara sezonalne cjenovne pritiske.
Hrana i bezalkoholna pića ostaju jedan od najosjetljivijih segmenata za građane. Iako su globalne cijene sirovina stabilizirane u odnosu na razdoblje neposredno nakon ruske invazije na Ukrajinu, prijenos tih smanjenja na maloprodajne cijene odvija se sporije. U kontekstu male i uvozno ovisne ekonomije, kakva je hrvatska, promjene na međunarodnim tržištima često imaju odgođeni, ali snažan učinak.
Hrvatska u eurozoni: konvergencija ili divergencija?
Ulaskom u eurozonu početkom 2023. Hrvatska je monetarnu politiku u potpunosti prepustila Europskoj središnjoj banci. Time je izgubila mogućnost samostalnog upravljanja kamatnim stopama i tečajem, ali je dobila stabilnost i zaštitu unutar zajedničkog monetarnog okvira. Međutim, činjenica da je hrvatska inflacija među najvišima u eurozoni otvara pitanje brzine realne konvergencije.
U teoriji optimalnih valutnih područja, razlike u inflaciji među članicama mogu ukazivati na asimetrične šokove ili na strukturne razlike u produktivnosti. Hrvatsko gospodarstvo i dalje karakteriziraju niža razina tehnološke sofisticiranosti i veći udio sektora s nižom dodanom vrijednošću. U takvom kontekstu, rast plaća bez proporcionalnog rasta produktivnosti lako se prelijeva u rast cijena.
Realni dohodak i percepcija inflacije
Iako nominalne plaće posljednjih godina rastu, percepcija građana često je da inflacija „jede“ dohodak brže nego što ga rast plaća nadoknađuje. Razlog je u strukturi potrošačke košarice: kućanstva s nižim prihodima veći dio budžeta troše na hranu i energiju, kategorije koje su posljednjih godina imale izražen rast cijena. Stoga inflacija ima redistributivni učinak i neravnomjerno pogađa društvene skupine.
Usporedbe radi, inflacija od 3,8 posto znači da bi proizvod koji je prošle godine koštao 100 eura danas u prosjeku koštao 103,80 eura. Iako se taj iznos može činiti umjerenim, kumulativni učinak kroz nekoliko godina stvara značajan pad kupovne moći ako rast primanja ne prati istu dinamiku.
Monetarni izgledi i rizici
Kretanja u eurozoni sugeriraju postupno smirivanje inflacijskih pritisaka, ali i dalje postoje rizici. Geopolitičke napetosti, poremećaji u lancima opskrbe te kretanje cijena energije mogu ponovno potaknuti rast cijena. Osim toga, snažna domaća potražnja, potaknuta rastom plaća i fiskalnim mjerama, može održavati inflaciju iznad prosjeka eurozone.
Ako se trend od 3,8 posto nastavi, Hrvatska će i dalje ostati među državama s relativno višom inflacijom u monetarnoj uniji. To dugoročno može utjecati na konkurentnost, osobito ako rast cijena premašuje rast produktivnosti i izvoznih kapaciteta.
Stabilizacija bez potpunog smirivanja
Inflacija u Hrvatskoj pokazuje znakove stabilizacije u odnosu na krizne godine, ali se još nije vratila na razinu kompatibilnu s dugoročnom cjenovnom stabilnošću. Godišnja stopa od 3,8 posto, uz mjesečni rast od 0,3 posto, potvrđuje da su inflacijski pritisci i dalje prisutni. Pozicija Hrvatske kao druge najinflatornije zemlje u eurozoni, odmah iza Slovačke, upozorava na potrebu za strukturnim reformama koje bi povećale produktivnost i ublažile cjenovne šokove.
U konačnici, pitanje inflacije nije samo statističko nego i društveno-ekonomsko. Ona određuje realni standard građana, investicijsku dinamiku i ukupnu percepciju gospodarske stabilnosti. Hrvatska se danas nalazi u fazi smirivanja, ali ne i potpune normalizacije inflacijskog ciklusa, a daljnji razvoj ovisit će o kombinaciji europske monetarne politike i domaćih strukturnih prilagodbi.
...
Tekst i grafika: Vidmir Raič
Foto: Petar Kolovrat