Godina 2025. u Hrvatskoj protekla je pod snažnim utjecajem političkih transformacija i strateških preokreta unutar domaće i vanjske politike. Početkom godine intenzivirale su se rasprave o reformi pravosudnog sustava, osobito u kontekstu ispunjavanja preostalih mjerila iz Mehanizma suradnje i provjere s Europskom unijom. Reforma je pokretala oštre debate u Saboru i javnom prostoru jer je zahvaćala temeljna pitanja neovisnosti sudstva i efikasnosti borbe protiv korupcije, a medijski intenzitet i polarizacija javnog mnijenja dodatno su pojačali podjele između političkih opcija. U drugom dijelu godine fokus se pomaknuo na pripreme za lokalne izbore, čije su kampanje postale ogledalom šireg nepovjerenja birača prema etabliranim strankama, ali i poligon za javnu raspravu o decentralizaciji i kvaliteti javnih usluga u županijama i gradovima.
U vanjskoj politici, Hrvatska je inzistirala na dijalogu i stabilizaciji regije, posebice u kontekstu pitanja integracije država Zapadnog Balkana u Europsku uniju. Zagreb je organizirao nekoliko ključnih foruma s predstavnicima susjednih država, usmjerenih na rješavanje bilateralnih sporova i poticanje gospodarske suradnje. Aktivna diplomacija, itekako usmjerena i na sigurnosne teme, reflektirala se kroz sudjelovanje Hrvatske u EU i NATO mehanizmima, gdje je naglašavan cilj jačanja kolektivne otpornosti na geopolitičke izazove i energetsku sigurnost.
Gospodarski razvoj temeljen na infrastrukturi
Ekonomska slika Hrvatske u 2025. bila je definirana pokušajima uravnoteženja rasta i fiskalne odgovornosti u okruženju globalnih izazova. Inflacija je, nakon razdoblja relativne stabilizacije, ponovno postala tema svakodnevnih razgovora zahvaljujući rastu cijena energenata i hrane na međunarodnim tržištima. Vlada i središnja banka koordinirano su nastojali ublažiti pritiske kroz monetarnu i fiskalnu politiku, no realni dohodci kućanstava ostali su pod znatnim opterećenjem, što je rezultiralo jačim zahtjevima za većim socijalnim transferima i prilagođavanjima minimalnih plaća.
Investicijski ciklusi u infrastrukturne projekte – osobito one vezane uz zelenu tranziciju i digitalizaciju – dobili su na intenzitetu. Realizacija velikih projekata modernizacije energetskog sustava, uključujući vjetroelektrane i pametne mreže, predstavljala je jedan od rijetkih pozitivnih makroekonomskih impulsa. Turizam, koji i dalje čini značajan udio u nacionalnom BDP-u, ostvario je rekordnu posjećenost prema podacima turističkih zajednica, iako su prihodi pod pritiskom rasta troškova smještaja i usluga, što je produbilo rasprave o održivom razvoju turističkog sektora.
U segmentu tržišta rada bilježi se blagi pad nezaposlenosti, no kvaliteta zapošljavanja ostaje izazov, posebice kada se sagledaju trendovi privremenih i nesigurnih ugovora, migracije radne snage i demografski pad. Ove teme našle su se visoko na listi prioriteta socijalnih partnera, sindikata i poslodavaca tijekom ekonomske godine.
Kultura u 2025. godini bila je dinamična i raznolika, svjedočeći snažnom angažmanu umjetnika i institucija da reflektiraju društvene i političke teme kroz izražajne forme. Nacionalne muzejske institucije obilježile su jubileje važnih umjetničkih ličnosti i pokreta, dok je suvremena scena nastavila rasti u smjeru interdisciplinarnih projekata koji spajaju video umjetnost, performans i digitalne medije. Festival medijske umjetnosti u Zagrebu zabilježio je međunarodni odjek, naglašavajući relevantnost hrvatskih autora u globalnim razgovorima o tehnologiji i društvu.
Književnost je doživjela snažnu godinu kroz nagrade i priznanja domaćih autora, a sve veći broj radova tema društvene nejednakosti i kolektivnog pamćenja potvrđuje kako književni diskurs ostaje vitalan dio javne refleksije. Kulturne politike, međutim, suočile su se s izazovima proračunske održivosti, što je potaknulo niz inicijativa za javno-privatno partnerstvo i nove modele financiranja umjetničkih projekata.
Tenzije i nade
Društvena klima u Hrvatskoj 2025. obilježena je kombinacijom optimizma i zabrinutosti. Na jednoj strani, rast turističkih prihoda, investicije u zelenu infrastrukturu i stabilizacija zaposlenosti poticali su osjećaj izvjesnog napretka. Na drugoj strani, rast troškova života, pitanja socijalne pravednosti i nejednakosti, te osjećaj političke polarizacije ostali su dominantne teme u svakodnevnim razgovorima građana.
Demografski izazovi, koji se godinama gomilaju, postali su posebno vidljivi kroz migracijske trendove i pad broja mladih stanovnika. To je potaknulo nove inicijative lokalnih zajednica i civilnog društva usmjerene na potporu mladim obiteljima i zadržavanje radne populacije, ali i širu diskusiju o tome kako stvoriti uvjete za dugoročno demografsko i socioekonomsko oporavak.
Perspektive za 2026.
Gledajući prema 2026., čini se vjerojatnim da će ključne teme ostati usmjerene na jačanje institucionalne otpornosti, poticanje održivog gospodarskog rasta i adresiranje socijalnih nejednakosti. Reforma pravosuđa i dalje će biti u fokusu političke agende, dok će lokalni izbori dodatno oblikovati političku kartu Hrvatske, stvarajući novu dinamiku odnosa između središnje vlasti i lokalnih uprava. U ekonomskom smislu, izazovi energetske tranzicije i rastuće cijene svakodnevnih dobara zahtijevat će koordinirane politike koje spajaju fiskalnu disciplinu s potporom najranjivijim skupinama.
Kultura i umjetnost, i dalje važni za identitet nacije, imat će priliku dodatno se pozicionirati kao ključna poluga društvene refleksije i inovacije. U konačnici, uspjeh Hrvatske u 2026. ovisit će o sposobnosti društva – i njegovih institucija – da pronađe ravnotežu između ekonomske racionalnosti, političke stabilnosti i socijalne kohezije, stvarajući prostor za inkluzivniji i održiviji razvoj.
Gledajući prema 2026., čini se vjerojatnim da će ključne teme ostati usmjerene na jačanje institucionalne otpornosti, poticanje održivog gospodarskog rasta i adresiranje socijalnih nejednakosti. Reforma pravosuđa i dalje će biti u fokusu političke agende, dok će lokalni izbori dodatno oblikovati političku kartu Hrvatske, stvarajući novu dinamiku odnosa između središnje vlasti i lokalnih uprava. U ekonomskom smislu, izazovi energetske tranzicije i rastuće cijene svakodnevnih dobara zahtijevat će koordinirane politike koje spajaju fiskalnu disciplinu s potporom najranjivijim skupinama.
Kultura i umjetnost, i dalje važni za identitet nacije, imat će priliku dodatno se pozicionirati kao ključna poluga društvene refleksije i inovacije. U konačnici, uspjeh Hrvatske u 2026. ovisit će o sposobnosti društva – i njegovih institucija – da pronađe ravnotežu između ekonomske racionalnosti, političke stabilnosti i socijalne kohezije, stvarajući prostor za inkluzivniji i održiviji razvoj.
DOGAĐAJ GODINE: Politička radikalizacija i društvene podjele nakon Thompsonova koncerta u Zagrebu, srpanj 2025.
Koncert MPT održan u Zagrebu u srpnju 2025. prerastao je okvire glazbenog događaja i postao snažan društveno-politički simbol, ali i katalizator novih, dubljih podjela u hrvatskom društvu. Reakcije koje su uslijedile – od euforične identifikacije dijela publike s porukama nacionalnog naboja do oštrih osuda i zabrinutosti iz liberalnog i lijevog dijela javnosti – jasno su pokazale da Hrvatska i dalje nema konsenzus oko interpretacije vlastite novije povijesti, identiteta i granica javnog prostora u kojem se simboli i poruke koriste.
U tjednima nakon koncerta došlo je do vidljivog zaoštravanja političkog diskursa. Društvene mreže, ali i tradicionalni mediji, funkcionirali su kao pojačivači sukoba, pri čemu se događaj tumačio isključivo kroz binarnu logiku “za” ili “protiv”, bez prostora za nijanse ili racionalnu raspravu. Jedan dio političke scene pokušao je kapitalizirati događaj kao potvrdu “autentične volje naroda” i obrane nacionalnog identiteta, dok je drugi dio upozoravao na normalizaciju radikalnih narativa, povijesnog revizionizma i isključivosti. U tom procesu koncert je prestao biti tema kulture, a postao oruđe političke mobilizacije.
Problem političke radikalizacije koji se u tom kontekstu razotkrio nije vezan isključivo uz jednog izvođača ili jedan događaj, nego uz širi društveni obrazac. Kada se kulturni događaji koriste kao platforma za političku identifikaciju, osobito u društvu s nerazriješenim povijesnim traumama, dolazi do daljnje fragmentacije javnog prostora. Umjesto da kultura bude područje dijaloga, pluralizma i simboličke integracije, ona postaje linija razdvajanja, a društvo se sve više organizira oko emocionalnih i identitetskih rovova.
Takva dinamika dugoročno nije dobra za Hrvatsku iz nekoliko razloga. Prvo, produbljuje nepovjerenje među građanima i slabi društvenu koheziju, što je osobito opasno u zemlji koja se već suočava s demografskim padom, iseljavanjem i ekonomskim nejednakostima. Drugo, radikalizacija sužava prostor za racionalnu politiku i kompromis, jer se kompleksna pitanja svode na moralne ili ideološke etikete. Treće, ona negativno utječe na međunarodni image zemlje, osobito u europskom kontekstu u kojem se od članica očekuje jasno distanciranje od ekstremizma i poštivanje vrijednosti liberalne demokracije.
Na dubljoj razini, događaji poput ovog ukazuju na izostanak sustavne politike suočavanja s prošlošću i razvoja građanskog obrazovanja. Bez jasnog institucionalnog okvira koji potiče kritičko razmišljanje, povijesnu pismenost i kulturu dijaloga, svaka simbolički snažna manifestacija može postati okidač za nove podjele. Umjesto da se društvena energija usmjeri prema budućnosti – ekonomskom razvoju, socijalnoj sigurnosti i kvaliteti života – ona se troši na stalno vraćanje identitetskih sukoba.
U tom smislu, reakcije nakon koncerta u Zagrebu u srpnju 2025. treba promatrati kao upozorenje. One pokazuju da politička stabilnost ne ovisi samo o institucijama i izborima, nego i o sposobnosti društva da različite identitete i svjetonazore integrira bez isključivosti. Ako se taj izazov ne adresira, radikalizacija će ostati latentni rizik koji se periodično aktivira – uvijek s istim posljedicama: dubljim podjelama i slabijim društvom.
...
Tekst: Vidmir Raič
Fotografija: Petar Kolovrat