Ako Donald Trump pobijedi na predstojećim predsjedničkim izborima u SAD-u i ponovno postane američki predsjednik, to bi moglo izazvati različite reakcije u Europskoj uniji, ovisno o političkoj dinamici i prioritetima unutar EU u tom trenutku. Trumpova prva administracija bila je obilježena značajnim razilaženjima između SAD-a i EU-a, posebno oko trgovinskih pitanja, NATO-a, klimatskih promjena, i odnosa prema međunarodnim institucijama.
Mogući pristupi Europske unije
Kao uvijek tu je oprez i rezerviranost, barem u diplomaciji prvih trenutaka nakon prijelomnih političkih događaja. Naravno da će s ove strane Atlatika biti upućene čestitke novom američkom predsjedniku, očekivano, diplomatskim tonom i suzdržano. Europska unija bi mogla reagirati oprezno i pragmatično, prilagođavajući svoju politiku prema SAD-u prema specifičnim političkim prioritetima nove Trumpove administracije. Trump je ranije kritizirao NATO te zahtijevao veće financijske doprinose od europskih saveznika. EU bi mogla tražiti načine za jačanje vlastitih obrambenih kapaciteta i samostalnosti, posebno ako bi odnosi s NATO-om postali napetiji.
Nedvojbeno, u slučaju Trumpove pobjede i osvajanja drugog predsjedničkog mandata očekivano je da SAD ponovno krene u jačanje strateške autonomije.
Trumpova politika "America First" ranije je potaknula EU da preispita svoju ovisnost o SAD-u u pitanjima sigurnosti i vanjske politike. Ako se ta politika nastavi, EU bi mogla dodatno poticati razvoj vlastitih obrambenih kapaciteta i samostalnije vanjske politike, neovisne o američkim smjernicama. To bi uključivalo jače povezivanje unutar Unije u pitanjima sigurnosti, energetike i trgovine.
Drugi važan sefment američko-europskih odnosa su trgovinski odnosi. Trumpova administracija bila je poznata po agresivnijem pristupu trgovinskim pitanjima, uključujući uvođenje carina na europske proizvode. Pobjeda Trumpa mogla bi ponovno dovesti do trgovinskih tenzija između EU-a i SAD-a, pa bi EU morala balansirati između zaštite svojih ekonomskih interesa i održavanja važnih transatlantskih veza.
Bez obzira na Trumpovu predizbornu retoriku, koja je često protiv vrijednosti za koju se Europa zalaže, no to je ionako za domaću, američku unutarnju uporabu, suradnja Europe kao još uvijek globalnog igrača, i SAD-a u određenim područjima ne neupitna. Unatoč mogućim razlikama, EU bi vjerojatno nastojala zadržati suradnju sa SAD-om na područjima od zajedničkog interesa, poput borbe protiv terorizma, cyber sigurnosti, te potencijalno u energetskim pitanjima, ovisno o Trumpovom pristupu međunarodnim pitanjima.
Dakako, tu su i klimatske promjene. Trumpov povratak na čelo SAD-a mogao bi otežati međunarodne napore u borbi protiv klimatskih promjena, s obzirom na njegovu prethodnu odluku o povlačenju SAD-a iz Pariškog sporazuma. EU bi vjerojatno nastavila svoj fokus na zelene politike, ali bi se mogla suočiti s izazovima u koordiniranju globalnih klimatskih inicijativa ako SAD ne bude partner u tim naporima.
Ukratko, Europska unija će vjerojatno pristupiti eventualnoj pobjedi Trumpa s mješavinom opreza, pokušavajući održati suradnju tamo gdje je to moguće, ali i jačajući vlastitu autonomiju kako bi se suočila s potencijalnim promjenama u transatlantskim odnosima, nastojeći se održati kao globalni igrač u „aktualnom preslagivanju figura na svjetskoj šahovskoj ploči”, kako je to svojedobno formulirao američki geopolitičar i diplomatHenry Kissinger.
Autor: Vidmir Raič
....
Fotografija: Pixabay.com, montaža: desk AdraPress