Najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) pokazuju da je hrvatsko gospodarstvo u četvrtom tromjesečju prošle godine realno poraslo za 3,6 posto u odnosu na isto razdoblje godinu dana ranije. Na godišnjoj razini rast je iznosio 3,2 posto, što Hrvatsku i dalje svrstava među brže rastuće ekonomije Europske unije. U usporedbi s prosjekom eurozone, gdje se gospodarski rast u 2025. godini kretao oko 0,8 do 1,0 posto, takva dinamika djeluje impresivno. Ipak, detaljnija analiza strukture rasta pokazuje da je riječ o modelu koji sve više pokazuje znakove iscrpljivanja.
Komentar glavnog ekonomista Hrvatske gospodarske komore Gorana Šaravanje ukazuje upravo na tu ambivalentnost hrvatskog ekonomskog ciklusa. S jedne strane, gospodarstvo nastavlja rasti zahvaljujući snažnoj domaćoj potražnji i investicijama, ali s druge strane sve su vidljivije makroekonomske neravnoteže, osobito u javnim financijama i vanjskoj bilanci.
Posebno je indikativno da je rast od 3,2 posto u 2025. godini najniži od završetka pandemijskog razdoblja. Podsjetimo, nakon snažnog oporavka 2021. i 2022., kada je rast prelazio 10 posto, hrvatska je ekonomija postupno ulazila u fazu stabilizacije. Već 2023. rast je usporio na približno 3,3 posto, a trend usporavanja nastavio se i u 2024. i 2025. godini. Takva dinamika sugerira da je hrvatski model rasta, snažno oslonjen na potrošnju i turizam, dosegnuo fazu u kojoj su potrebni novi izvori produktivnosti.
Osobna potrošnja kao glavni motor rasta
Struktura BDP-a jasno pokazuje da je osobna potrošnja i dalje ključni pokretač hrvatskog gospodarstva. Prema procjeni DZS-a, ona je u prošloj godini porasla za 2,5 posto, što je značajan doprinos ukupnom rastu. Taj je rast potaknut kombinacijom nekoliko faktora: povećanjem zaposlenosti, rastom plaća i relativno snažnim kreditnim ciklusom.
Tržište rada u Hrvatskoj posljednjih godina pokazuje snažnu ekspanziju. Stopa zaposlenosti u dobi od 20 do 64 godine premašila je 71 posto, dok je nezaposlenost pala na oko 5,5 posto, što je među najnižim razinama od osamostaljenja države. Istodobno, nominalne plaće rasle su dvoznamenkastim stopama u pojedinim sektorima, osobito u javnom sektoru. Prosječna neto plaća u Hrvatskoj tijekom 2025. približila se razini od 1.350 eura, dok je minimalna plaća povećana na 840 eura bruto.
Uz rast plaća, potrošnju je poticao i rast kreditiranja stanovništva. Prema podacima Hrvatske narodne banke, krediti kućanstvima rasli su stopom većom od 8 posto godišnje, pri čemu su stambeni krediti činili najveći udio novog zaduživanja. Niska realna kamatna stopa, poticana inflacijom i konkurencijom banaka, dodatno je ohrabrila zaduživanje.
No upravo ta kombinacija rasta plaća, potrošnje i zaduženosti nosi i određene rizike. Hrvatska ekonomija u sve većoj mjeri počiva na potražnji koja nije nužno potaknuta rastom produktivnosti, nego fiskalnim i kreditnim impulsima.
Investicije: snažan rast, ali uz ovisnost o europskim fondovima
Drugi ključni stup rasta bile su investicije, koje su u 2025. godini porasle za 6,1 posto. Međutim, struktura tih ulaganja otkriva značajnu ovisnost o europskim sredstvima. Velik dio investicijskog ciklusa financiran je kroz Mehanizam za oporavak i otpornost (RRF), koji je Hrvatskoj na raspolaganje stavio oko 10,7 milijardi eura bespovratnih sredstava i povoljnih zajmova.
Europska sredstva posljednjih su godina postala ključni izvor investicijskog kapitala u Hrvatskoj. Procjene pokazuju da je između 40 i 50 posto javnih investicija izravno povezano s fondovima Europske unije. To uključuje infrastrukturne projekte, digitalizaciju javne uprave, energetsku tranziciju i modernizaciju prometne infrastrukture.
Iako takva ulaganja imaju pozitivan kratkoročni učinak na rast BDP-a, ona otvaraju pitanje dugoročne održivosti. Investicijski ciklus snažno ovisi o vanjskim izvorima financiranja, dok je udio privatnih investicija u BDP-u i dalje relativno nizak u usporedbi s razvijenijim europskim gospodarstvima.
Fiskalni pritisci i rast javne potrošnje
Jedan od ključnih problema na koji upozorava Šaravanja jest rast proračunskog deficita. Hrvatski državni proračun posljednjih je godina bio pod snažnim pritiskom povećanja rashoda, osobito zbog rasta plaća u javnom sektoru.
Tijekom 2024. godine provedena je opsežna reforma plaća u javnim službama, koja je rezultirala dvoznamenkastim povećanjima u pojedinim sektorima. Takva povećanja nisu bila jednokratna mjera, nego su se prenijela u 2025. kao trajni fiskalni trošak. Uz to su rasla i socijalna davanja, uključujući mirovine, dječje doplatke i subvencije za energente.
Zbog toga se proračunski deficit u 2025. približio granici od 3 posto BDP-a, što je simbolična razina u europskim fiskalnim pravilima. Iako je hrvatski javni dug posljednjih godina smanjen s razine iznad 80 posto BDP-a na oko 63 posto, rastući fiskalni rashodi mogli bi ponovno promijeniti taj trend.
Neravnoteže u platnoj bilanci
Drugi važan signal upozorenja dolazi iz platne bilance. Hrvatska je dugi niz godina imala snažan suficit na tekućem računu zahvaljujući turizmu, koji generira više od 12 milijardi eura godišnjih prihoda. Međutim, rast domaće potrošnje povećava uvoz, osobito potrošačke robe i energenata.
Hrvatska je i dalje izrazito uvozno ovisno gospodarstvo. Procjene pokazuju da uvoz roba i usluga prelazi 55 posto BDP-a, dok domaća industrijska proizvodnja stagnira. To znači da rast potrošnje često završava kao rast uvoza, a ne domaće proizvodnje.
Takav model rasta povećava osjetljivost gospodarstva na vanjske šokove, osobito na promjene u turizmu, energetskim cijenama ili globalnim financijskim uvjetima.
Strukturni izazovi hrvatskog modela rasta
Kritički pogled na aktualne podatke o BDP-u pokazuje da hrvatsko gospodarstvo trenutno funkcionira na temelju tri glavna stupa: osobne potrošnje, europskih fondova i turizma. Iako taj model kratkoročno osigurava stabilan rast, dugoročno otvara pitanje održivosti.
Produktivnost rada u Hrvatskoj i dalje je znatno niža od prosjeka Europske unije. Prema procjenama Eurostata, hrvatska produktivnost iznosi oko 70 posto prosjeka EU-a, dok je u sektorima visoke tehnologije taj jaz još izraženiji. Industrijska baza zemlje relativno je uska, a izvoz se i dalje oslanja na proizvode niže dodane vrijednosti.
Istodobno, demografski trendovi predstavljaju dodatni izazov. Hrvatska je u posljednjih deset godina izgubila više od 400 tisuća stanovnika, dok se tržište rada sve više oslanja na strane radnike. Procjenjuje se da u zemlji danas radi više od 120 tisuća stranih radnika, uglavnom u građevini, turizmu i logistici.
Rast koji traži novu strategiju
Rast hrvatskog BDP-a od 3,2 posto pokazuje da gospodarstvo i dalje ima određenu otpornost, osobito u kontekstu usporene europske ekonomije. Međutim, struktura tog rasta otkriva duboke strukturne slabosti: snažnu ovisnost o potrošnji, europskim fondovima i turizmu, uz istodobni rast fiskalnih i vanjskotrgovinskih neravnoteža.
U tom smislu najnoviji podaci o BDP-u više su upozorenje nego razlog za zadovoljstvo. Hrvatsko gospodarstvo ulazi u fazu u kojoj će budući rast sve više ovisiti o produktivnosti, inovacijama i industrijskoj transformaciji, a sve manje o fiskalnim impulsima i europskim transferima. Upravo će sposobnost države i gospodarstva da promijene taj razvojni model odrediti hoće li Hrvatska u idućem desetljeću ostati gospodarstvo srednjeg dohotka ili će uspjeti napraviti iskorak prema razvijenijim europskim ekonomijama.
...
Tekst i foto: Petar Kolovrat
Infografika: Vidmir Raič