Edelmanov Trust Barometer za 2025. godinu otkriva duboku krizu povjerenja u institucije diljem svijeta, obilježenu rastućim osjećajem nezadovoljstva, nepovjerenjem u lidere i sve većim prihvaćanjem ekstremnih mjera kao legitimnog sredstva za društvene promjene
Činjenica je da smo sučeljeni s porastom nepovjerenja u institucije širom svijeta, pa i u nas. To, praksa pokazuje, stvara određenu nesigurnost u društvenim kretanjima. Javnost želi znati ŠTO se događa, KAKO vladajuće strukture u politici i gospodarstvu reagiraju na izazove i KAKVU budućnost možemo očekivati.
Edelman Trust Barometer je godišnje globalno istraživanje koje provodi komunikacijska tvrtka Edelman. Cilj mu je mjeriti razinu povjerenja javnosti u četiri ključne institucije: Vlada, poslovni sektor, nevladine organizacije (NVO) i mediji. Pokrenut 2001. godine, Trust Barometer danas obuhvaća preko 30 zemalja i tisuće ispitanika (uključujući opću populaciju i tzv. informiranu javnost). Ispituje se povjerenje u institucije, ali i percepcija kompetentnosti i etike. Ujedno pruža uvid u trendove povjerenja te promjene u stavovima prema autoritetima, tvrtkama, medijima i nevladinim organizacijama. Naglasak je često na aktualnim globalnim izazovima poput dezinformacija, klimatskih promjena, pandemija, ekonomske nesigurnosti, tehnološkog napretka itd. U suštini, Edelman promiče Barometar kao objektivno mjerilo povjerenja javnosti. Temeljno načelo istraživanja – i savjeta koje Edelman izvlači iz njega – jest da mjeri vjeruju li ljudi elitnim institucijama i onima koji ih vode.
Što Barometar povjerenja najčešće donosi?
Razine povjerenja – koje institucije ljudi smatraju najpouzdanijima.
Geopolitičke i socijalne podjele – prikaz zemalja gdje raste polarizacija i nepovjerenje.
Uloga poslodavaca i poduzeća – ljudi sve više vjeruju poslodavcima nego vladi ili medijima.
Dezinformacije i mediji – pad povjerenja u tradicionalne i društvene medije.
Društvena očekivanja – raste pritisak na poduzeća da zauzmu stav o društvenim pitanjima (npr. klimatske promjene, ljudska prava, AI).
Zašto je važan?
Edelmanov Trust Barometer koristi se u javnom diskursu, medijima, strateškom komuniciranju i poslovnom odlučivanju jer otkriva na što su građani osjetljivi, gdje prijeti društvena fragmentacija i kako se institucije mogu ponašati da bi zadobile ili povratile povjerenje.
Edelmanov Trust Barometer za 2025. godinu otkriva duboku krizu povjerenja u institucije diljem svijeta, obilježenu rastućim osjećajem nezadovoljstva, nepovjerenjem u lidere i sve većim prihvaćanjem ekstremnih mjera kao legitimnog sredstva za društvene promjene.
Ključni nalazi za 2025.
Povjerenje u institucije stagnira. Globalni indeks povjerenja ostaje na 56 bodova (od 100), bez značajnih promjena u odnosu na prethodnu godinu. Poslovni sektor i dalje je najpouzdanija institucija s 62% povjerenja, dok su vlade i mediji na 52%, a nevladine organizacije na 58%.
Rastući osjećaj nezadovoljstva. Šest od deset ispitanika (61%) izražava umjeren ili visok osjećaj nezadovoljstva, vjerujući da vlade i poslovni sektor pogoršavaju njihove živote i služe uskim interesima bogatih . Strah od diskriminacije dosegao je rekordnih 63%, s najvećim porastom među bijelcima u SAD-u (+14 bodova).
Erozija povjerenja u lidere. Sedam od deset ispitanika vjeruje da političari, poslovni lideri i novinari namjerno šire dezinformacije. Povjerenje u izvršne direktore (CEO) opalo je za 21% od 2021. godine.
Normalizacija ekstremnih mjera. Više od 40% globalno, a preko 50% mladih, smatra da su nasilje, širenje dezinformacija i internetski napadi prihvatljivi načini za postizanje društvenih promjena .
Povećanje jaza u povjerenju između prihoda. U 22 zemlje zabilježen je dvoznamenkasti jaz u povjerenju između najviših i najnižih prihoda, s najvećim razlikama u Tajlandu (24 boda), Saudijskoj Arabiji (21 bod) i UAE (20 bodova).
Preporuke za obnovu povjerenja
Edelman predlaže da sve četiri ključne institucije – poslovni sektor, vlade, mediji i nevladine organizacije – zajednički djeluju kako bi obnovili povjerenje:
-
Poslovni sektor: Iako je najpouzdaniji, mora djelovati u suradnji s drugim institucijama kako bi adresirao društvene probleme.
-
Vlade: Potrebno je poboljšati kompetentnost i transparentnost kako bi se povratilo povjerenje građana.
-
Mediji: Moraju pružiti kvalitetne i točne informacije kako bi se suzbile dezinformacije.
-
Nevladine organizacije: Mogu igrati ključnu ulogu u povezivanju zajednica i adresiranju društvenih problema.
Moćne tehnološke platforme uništile su ekonomske temelje industrije vijesti. Tijekom posljednja dva desetljeća tisuće novina diljem svijeta zatvoreno je ili se smanjilo do neprepoznatljivosti. Umjesto njih, mreže društvenih medija preplavile su javni diskurs dezinformacijama.
Opći trendovi nepovjerenja
Povjerenje u institucije varira ovisno o zemlji, trenutnim događanjima, političkom kontekstu i društvenim okolnostima. Međutim, na temelju globalnih istraživanja (npr. Edelman Trust Barometer, Eurobarometar, Gallup i slične ankete), mogu se prepoznati opći trendovi.
Institucije kojima se najviše vjeruje (globalno gledano):
Vojska – U mnogim zemljama, osobito onima s nestabilnim političkim sustavima, vojska uživa visoko povjerenje građana jer se doživljava kao stabilna i profesionalna institucija.
Znanstvene i obrazovne institucije – Sveučilišta, znanstveni instituti i stručnjaci često imaju visoku razinu povjerenja, osobito tijekom kriza poput pandemije.
Zdravstveni sektor – Liječnici i zdravstvene ustanove često imaju visoko povjerenje, osobito u krizama.
Policija – U mnogim državama, policiji se vjeruje, iako to može varirati ovisno o povijesti policijskog nasilja i korupcije.
Institucije kojima se najmanje vjeruje:
Političke stranke – Vrlo često na dnu ljestvice povjerenja zbog percepcije korupcije, neiskrenosti i oportunizma.
Mediji – U mnogim zemljama, povjerenje u medije opada zbog širenja dezinformacija, senzacionalizma i političke pristranosti.
Vlada/parlament – Ovisno o zemlji, vlade često imaju nisku razinu povjerenja zbog neispunjenih obećanja, lošeg upravljanja i skandala.
Religijske institucije – U nekim zemljama (posebno Zapadnim), povjerenje u crkvu i druge religijske institucije opada, često zbog skandala i sve većeg sekularizma.
Nepravedan gospodarski sustav
Ogorčenost publike (šest od deset ispitanika osjeća se tako) proizišla je iz uvjerenja da je sustav nepravedan, a da poslovni sektor i vlada dodatno pogoršavaju situaciju – bogate još obogaćuju, a siromašne, naravno, osiromašuju. I osjećaj otuđenosti veći je nego ikad. Zbog njega se gotovo dvije trećine ispitanika osjeća na neki način diskriminirano, što je rast od deset postotnih bodova u odnosu na prošlu godinu. Čak i osobe s visokim prihodima brinu se da će postati žrtve sustava.
Ta ogorčenost je rezultat višegodišnjeg nakupljanja nezadovoljstva pa bi se moglo reći da je 2025. godina u kojoj je kap prelila čašu. Konkretno, Edelman je iz izvješća u svom blogu izvukao četiri ključna preduvjeta koja su rezultirala dramatičnom promjenom svjetskoga raspoloženja. Prvi je snažan okidač za opću ogorčenost – nedostatak vjere u budućnost. Točnije, samo trećina globalnih ispitanika vjeruje da će sljedećem naraštaju biti bolje, a u zapadnim je demokracijama taj postotak ispod trideset posto
Drugi je čimbenik sve veći jaz u povjerenju između najbogatijih i najsiromašnijih slojeva društva. bodova između visokih i niskih prihoda. Treći čimbenik koji utječe na (ne)povjerenje i osjećaj ogorčenosti jest činjenica da ispitanici imaju sve manju vjeru u sposobnost vođenja, bez obzira na to je li riječ o kompanijama ili državama.
Na globalnoj razini čak dvije trećine smatra da ih novinari, država i direktori kompanija namjerno obmanjuju. Na taj se čimbenik naslanja i posljednji, četvrti, koji kaže da je sve manji konsenzus o činjenicama, odnosno sve je manje informacija koje su zajednički prihvaćene kao činjenice. Gotovo dvije trećine ljudi uključenih u to opsežno istraživanje smatra da je iznimno teško razlikovati vijesti iz vjerodostojnih izvora od dezinformacija.
Edelmanov Trust Barometer za 2025. godinu ZAPRAVO upozorava na opasnost od društva temeljenog na nezadovoljstvu, gdje se povjerenje u institucije urušava, a ekstremne mjere postaju prihvatljive. Obnova povjerenja zahtijeva koordinirano djelovanje svih institucija kako bi se adresirali korijenski uzroci nezadovoljstva i ponovno izgradila nada u bolju budućnost.
napisao: Ante Gavranović u svibnju 2025. godine
Ante Gavranović hrvatski je novinar i publicist (1933.). Rodio se u Lovreću, u Imotskoj krajini. Novinarstvom se počeo baviti 1954. u listu Privredni vjesnik, u kojem je bio suradnik, urednik, pomoćnik glavnog urednika, glavni urednik (1967.-1971.), direktor i glavni urednik (1972.-1981.) i direktor NIRO Privredni vjesnik (1981.-1991.).
Od rujna 1991. do kraja 1994. radio je kao član Upravnog odbora u koncernu Končar, a do 1996. kao savjetnik predsjednika Uprave. Od 1997. glavni urednik lista Končarevac do lipnja 2012.
Vraća se novinarstvu 1997., ponovo u Privredni vjesnik, gdje vodi međunarodne gospodarske odnose i posebne projekte razvijajući Grupu Privredni vjesnik (Studio za poslovne usluge i BINOZA-Press).
Člancima, komentarima i studijama sudjelovao u periodicima i zbornicima INA (1972.-1992.), Naše teme (1978.-1982.), Banka (1989.-1992.), Hrvatsko gospodarstvo (1991.-1993.), Poslovna komunikologija (Zagreb, 1991.), Novinarstvo i svjetovi komunikacije (Osijek, 1994.), Istraživačko novinarstvo (Zagreb, 1995.). Bio je kolumnist VUS-a (1972.-1977.) i Slobodne Dalmacije (1984.-1992.).
Pokretač je i izdavač niza gospodarskih i drugih edicija, monografija i knjiga (ABC privrede Jugoslavije, Priručnik Hrvatska, Mala turistička biblioteka, Održivi razvoj) kao i niza specijaliziranih poslovnih izdanja.
Autor je sljedećih publikacija: Jugoslavija u borbi za ekonomsku stabilizaciju (suautor A. Jukić), Zagreb, 1985.; Jugoslavija u suvremenom svijetu (1988.), Medijska obratnica (2006.), Mediji, mitovi i stvarnost (2009.), Poslovno novinarstvo (2011.), Mediji, turizam i javnost (2015.).
Bio je član Saveznog odbora Saveza novinara Jugoslavije (1969.-1971.), potpredsjednik Društva novinara Hrvatske (1971.-1972.), član Izvršnog odbora DNH i predsjednik Fonda solidarnosti (1977.-1990.), predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (1991.-1995.), potpredsjednik HND (1995.-1997.), prvi predsjednik Udruge novinskih izdavača u HUP-u (2002.-2006.), predsjedavajući Udruge novinara srednje Europe u okviru Europske udruge novinara (2001.-2002.), dugogodišnji član Središnjeg odbora i potpredsjednik Skupštine Hrvatskog pokreta za Europu,
Jedan od osnivača i član Predsjedništva Zavičajnog kluba Imoćana u Zagrebu (1984.-1992.), od 1992. Njegov predsjednik. Jedan od osnivača Hrvatskog helsinškog odbora (1993.) Predsjednik Skupštine Međunarodnog centra za obrazovanje novinara - ICEJ (2005.-2008.)
Dobitnik je brojnih odlikovanja i priznanja: Križ za zasluge I. reda SR Njemačke (1988.), Orden rada sa zlatnim vijencem (1990.), Veliki križ za zasluge Vlade Pokrajine Štajerske (2003.), Red Danice hrvatske s likom Blaža Lorkovića (2004.), Križ za zasluge Republike Austrije (2005.). Dobitnik najvišeg hrvatskog priznanja za novinarski rad – nagrade „Otokar Keršovani“ (1984.) te CROMA – nagrade za životno djelo (2003.). Dobitnik nagrade „Zlati hleb“ (2007.) Londonske škole za odnose s javnošću i Slovenske akademije za odnose s javnošću za osobite zasluge za razvoj industrije komuniciranja i odnose s javnošću, zatim nagrade „Josip Kulušić“ HHO-a za životno djelo (2008.), nagrade za doprinos razvoju poslovnog novinarstva (LIDER, 2015.) te nagrade Međunarodnog kluba laureata „Stvaratelji za stoljeća“ za doprinos promociji poduzetništva (2017.).
izvor biografije: https://www.hnd.hr/
foto: Petar Kolovrat