Velika Gospa, blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije, zauzima iznimno važno mjesto u kulturnom, vjerskom i političkom imaginariju hrvatskog naroda. Slavi se 15. kolovoza i, iako je po svojoj teološkoj naravi univerzalan katolički blagdan, u hrvatskom kontekstu poprima duboku nacionalnu dimenziju koja nadilazi samu religijsku proslavu. Ta dimenzija u sebi spaja slojeve kolektivnog sjećanja, identitetske samopercepcije i političke simbolike, tvoreći jedan od rijetkih fenomena u kojima se prepleću sakralno i svjetovno.
Povijesno gledano, štovanje Blažene Djevice Marije na hrvatskom prostoru seže još u ranosrednjovjekovno razdoblje, kada su crkve i svetišta posvećena Mariji postala ne samo mjesta molitve nego i ključne točke okupljanja zajednice. Marijanska pobožnost u Hrvata intenzivirala se tijekom osmanskih osvajanja, kada je simbolika Majke Božje preuzela i funkciju zaštitnice naroda. Pojam „Marija zaštitnica Hrvatske“ nije bio samo pobožna metafora nego i politički iskaz kolektivnog identiteta, osobito u razdobljima vanjske ugroze i borbe za očuvanje teritorijalne i kulturne samobitnosti.
U 20. stoljeću, posebice tijekom jugoslavenskog socijalističkog razdoblja, Velika Gospa je zadržala iznimnu vitalnost unatoč sekularizacijskim politikama države. Masovna hodočašća u Mariju Bistricu, Sinj, Trsat ili Aljmaš bila su manifestacije vjerske odanosti, ali i diskretni izrazi kulturnog otpora, podsjetnik na duboku povijesnu povezanost hrvatskog identiteta i katoličke tradicije. U tom smislu, Velika Gospa je postala i politički marker, ne uvijek u eksplicitnom obliku, nego u suptilnom podsjećanju na kontinuitet nacionalnog bića koje se ne iscrpljuje u službenim ideološkim narativima.
Gospa kao kao „međugeneracijski most“
U suvremenoj Hrvatskoj, Velika Gospa dobiva složeniju ulogu. S jedne strane, ostaje duboko religijski događaj u kojemu vjernici javno i privatno iskazuju pobožnost, a s druge strane postaje i medijski, turistički i kulturni fenomen. Politička elita, neovisno o ideološkoj provenijenciji, prepoznaje simbolički kapital ovog blagdana, što se očituje u čestim javnim istupima, sudjelovanju u hodočašćima i korištenju blagdanske retorike u porukama nacionalnog jedinstva. Na taj način Velika Gospa funkcionira i kao integrativni element – ona je rijedak trenutak u kojemu se različiti društveni slojevi i ideološki svjetonazori mogu prepoznati u zajedničkom simbolu.
Povezanost Velike Gospe i nacionalnog identiteta nije, međutim, statična, već se razvija u skladu s društvenim promjenama. Procesi globalizacije, rast sekularizacije i promjene u religijskoj praksi izazivaju pitanje može li blagdan zadržati svoju sadašnju razinu mobilizacijskog potencijala. Ipak, dosadašnje iskustvo pokazuje da simboli duboko ukorijenjeni u povijesnom pamćenju imaju iznimnu otpornost. Velika Gospa u tom smislu ostaje sidro kulturnog kontinuiteta, ali i polje reinterpretacije, jer nove generacije u njoj pronalaze ne samo duhovno nego i kulturno uporište, povezujući ga s idejom zajedničke pripadnosti.
Politički gledano, značaj Velike Gospe u Hrvata može se promatrati kroz prizmu teorija nacionalizma koje naglašavaju važnost kulturnih i vjerskih simbola u konstrukciji kolektivnog identiteta. Ona funkcionira kao „međugeneracijski most“ – povezuje povijesne epohe, oblikuje narativ o postojanosti naroda unatoč povijesnim lomovima i nudi zajednički imaginarij u kojem se vjera i nacija ne doživljavaju kao odvojeni entiteti, nego kao međusobno prožeti slojevi jedne šire, povijesno uvjetovane samosvijesti.
U konačnici, Velika Gospa u hrvatskom kontekstu nadilazi liturgijski kalendar i postaje paradigmatski primjer kako religijski blagdan može postati strateški važan element nacionalnog identiteta. Ona objedinjuje prošlost, sadašnjost i budućnost, istovremeno funkcionirajući kao duhovni orijentir, kulturni simbol i politički resurs. Upravo u toj višeslojnosti leži njezina trajna relevantnost i snaga – sposobnost da kroz vjekove ostane živo mjesto susreta Hrvata sa sobom samima, sa svojom vjerom i svojom poviješću.
...
Tekst: Petar Kolovrat
Ilustracija: Vidmir Raič, AI asistencija