Ovisnost je složeni fenomen koji istodobno pripada području medicine, psihologije, sociologije i filozofije slobodne volje. Ona se ne svodi na puku sklonost prema određenoj tvari ili aktivnosti, nego predstavlja kronični poremećaj nagradnog sustava mozga, ponašanja i emocija. Svjetska zdravstvena organizacija definira je kao stanje koje se razvija postupno, a karakterizira ga snažna želja ili potreba za konzumacijom tvari ili provođenjem određene radnje, gubitak kontrole nad količinom ili učestalošću, pojava apstinencijskih simptoma te nastavak unatoč štetnim posljedicama. Neurobiološki gledano, ovisnost mijenja način na koji mozak procesira nagradu i zadovoljstvo – ključni neurotransmiter dopamin postaje nerazmjerno vezan uz predmet ovisnosti, a prirodni izvori zadovoljstva, poput društvenih odnosa, hobija ili postignuća, gube na privlačnosti.
Suvremene psihološke teorije naglašavaju da ovisnost ima svoje korijene u međudjelovanju biološke predispozicije, ranih životnih iskustava i socijalnog okruženja. Model samoregulacije sugerira da ljudi često posežu za predmetom ovisnosti kako bi ublažili neugodne emocije ili regulirali stres, dok teorija učenja govori o postupnom uvjetovanju mozga da povezuje određeno ponašanje s osjećajem olakšanja ili euforije. Na razini društva, faktori poput ekonomske nesigurnosti, kulturnih normi i dostupnosti određenih supstanci ili sadržaja snažno utječu na prevalenciju ovisnosti. Hrvatski kontekst pokazuje koliko socijalne prilike i lokalne navike mogu oblikovati obrasce – visoka dostupnost alkohola, normalizacija pretjeranog konzumiranja na društvenim okupljanjima, rast online kockanja i sveprisutnost pametnih telefona doprinose stvaranju novih generacija ovisnika, često bez da oni ili njihova okolina na vrijeme prepoznaju problem.
Kako prepoznati ovisnost?
Prepoznavanje ovisnosti zahtijeva pažljivo promatranje promjena u ponašanju, emocijama i fizičkom stanju. U ranoj fazi, pojedinac možda i dalje funkcionira naizgled normalno, no postupno dolazi do sužavanja životnog horizonta: sve veći dio dana, energije i misli posvećen je predmetu ovisnosti. Društveni krugovi se mijenjaju, obveze se zanemaruju, a tolerancija na tvar ili aktivnost raste, što znači da je za isti učinak potrebno sve više. Kod fizičkih ovisnosti pojavljuju se jasni apstinencijski simptomi – od drhtavice i znojenja do nesanice i promjena raspoloženja. Kod tzv. bihevioralnih ovisnosti, poput patološkog kockanja ili digitalne ovisnosti, ključni znak je nemogućnost obuzdavanja ponašanja unatoč svjesnosti o šteti.
Kada ovisnost preuzme kontrolu, posljedice se protežu na sve sfere života. Obitelj postaje polje sukoba i nepovjerenja, financije ulaze u spiralu duga, a zdravlje se narušava kako fizički tako i psihički. Neuroznanstvena istraživanja pokazuju da se moždane promjene povezane s ovisnošću ne povlače jednostavno prestankom konzumacije – potrebne su godine da se funkcije frontalnog korteksa, zaduženog za planiranje, donošenje odluka i samokontrolu, stabiliziraju. Upravo zato povratak starim obrascima (relaps) nije znak slabosti, nego dio složenog procesa oporavka.
Hrvatska se u posljednjih desetljeća suočava s problemom visoke prevalencije različitih oblika ovisnosti, a osobitu zabrinutost izazivaju trendovi među mladima. Alkohol, i dalje duboko ukorijenjen u društvenim običajima, postao je gotovo neizbježan dio odrastanja – istraživanja pokazuju da čak devedeset posto maloljetnika barem jednom popije alkoholno piće, a gotovo polovica njih to učini već sa trinaest godina ili ranije. Slična je situacija i s duhanom; među mladima u dobi od petnaest do trideset i četiri godine, gotovo polovica je u posljednjih godinu dana konzumirala duhanske proizvode, što ukazuje na kontinuiranu prisutnost ove ovisnosti unatoč višegodišnjim javnozdravstvenim kampanjama.
Nešto rjeđe, ali i dalje zabrinjavajuće, prisutna je konzumacija ilegalnih droga, osobito kanabisa. Više od trećine mladih u dobi od petnaest do trideset i četiri godine izjavljuje da su barem jednom u životu probali marihuanu, dok su ostale droge poput amfetamina, ecstasyja, kokaina, LSD-a ili heroina znatno rjeđe. Procjene govore da prevalencija ovisnika o drogama u općoj populaciji od petnaest do šezdeset i četiri godine iznosi oko 248 osoba na sto tisuća stanovnika, s izraženim regionalnim razlikama – primjerice, Zadarska županija bilježi jednu od najviših stopa.
Bihevioralne ovisnosti i digitalno doba
Osim kemijskih ovisnosti, raste i zabrinutost zbog bihevioralnih oblika, osobito kockanja. Istraživanja pokazuju da svaki peti građanin kocka na mjesečnoj razini, a svaki deseti ima psihosocijalne poteškoće povezane s tom navikom. Ovisnici o kockanju čine između jednog i dva posto populacije, no broj liječenih raste iz godine u godinu, a klinike poput one u Svetom Ivanu bilježe povećanje broja pacijenata za četvrtinu na godišnjoj razini. Posebno zabrinjava što se sve češće radi o mlađim osobama koje kockanju pristupaju putem interneta i mobilnih aplikacija, bez fizičkog kontakta s tradicionalnim kockarnicama.
Digitalno okruženje otvorilo je novo poglavlje u priči o ovisnostima, a internetska ovisnost među mladima postaje rastući javnozdravstveni izazov. Istraživanje provedeno na uzorku od gotovo šest stotina srednjoškolaca pokazuje da više od šezdeset posto njih ima blage znakove internetske ovisnosti, oko deset posto umjerene, a jedan posto teške oblike. Posebno je zanimljivo da učenici uključeni u slobodne aktivnosti izvan digitalnog svijeta pokazuju nižu razinu ovisnosti, što potvrđuje važnost alternativnih oblika provođenja slobodnog vremena. Prekomjerna uporaba interneta, društvenih mreža, videoigara i online klađenja kod mladih često vodi u socijalnu izolaciju, slabljenje obiteljskih veza i gubitak kontrole nad vremenom.
Put prema oporavku
Izlazak iz ovisnosti temelji se na osobnoj odluci, stručnoj pomoći i podršci okoline. Priznati sebi problem najteži je korak jer zahtijeva suočavanje s vlastitim gubitkom kontrole. Stručna pomoć obuhvaća psihoterapiju, farmakološko liječenje u slučaju fizičkih ovisnosti te programe rehabilitacije. U Hrvatskoj postoje specijalizirane ustanove i udruge, poput Klinike za psihijatriju Vrapče ili udruge „Zajednica Susret“, koje provode strukturirane programe liječenja i resocijalizacije. No jednako važna je i društvena podrška – od obitelji koja uči kako pomoći bez suovisničkog ponašanja, do javnih kampanja koje razbijaju stigmu i pružaju točne informacije.
Život nakon ovisnosti ne znači puko izbjegavanje opasnog podražaja. On podrazumijeva izgradnju novog identiteta, razvijanje zdravih strategija suočavanja sa stresom i vraćanje povjerenja u vlastitu sposobnost slobodnog izbora. Bivši ovisnici često svjedoče da oporavak donosi dublje razumijevanje sebe, jaču empatiju prema drugima i sposobnost prepoznavanja ranih signala rizika. Sloboda se ne definira odsutnošću poroka, nego prisutnošću smislenih ciljeva, emocionalne ravnoteže i osnažujućih odnosa. U konačnici, ovisnost je bolest koja uništava iluziju da je čovjek uvijek gospodar svojih odluka, ali oporavak pokazuje da je moguć povratak slobodi – ne onoj koju smo imali prije, nego slobodi koja je pročišćena iskustvom borbe, padova i ponovnog uzdizanja. Društvo koje razumije tu dinamiku moći će pružiti ne samo liječenje, nego i put prema životu koji se ne mjeri onim što izbjegavamo, nego onim što stvaramo.
...
Tekst: Petar Kolovrat
Fotografija: Vidmir Raič