Svijet 2025. godine živi u epohi duga. Prema najnovijem World Economic Outlooku Međunarodnog monetarnog fonda, ukupni državni dug svih zemalja svijeta dosegnuo je 110,9 bilijuna američkih dolara. Takva brojka predstavlja ne samo fiskalni pokazatelj, već i odraz dubokih promjena u svjetskoj ekonomiji, u kojoj se rast i stabilnost sve više temelje na kreditnoj ekspanziji, monetarnom olakšavanju i sposobnosti država da servisiraju, a ne nužno i smanjuju dug.
Sjedinjene Američke Države i Kina — vodeće svjetske sile, ali i najveći dužnici — zajedno nose više od polovice ukupnog globalnog državnog duga. Američki dug od 38,3 bilijuna dolara čini više od trećine ukupnog iznosa, dok kineski, od 18,7 bilijuna dolara, predstavlja gotovo petinu. Te dvije zemlje, svaka u svojem monetarnom i političkom okviru, postale su simboli različitih modela gospodarskog razvoja, ali i zajedničke ovisnosti o zaduživanju kao pokretaču fiskalne politike.
Piramida globalnog duga: koncentracija moći i rizika
Od ukupno 110,9 bilijuna dolara državnog duga, samo pet zemalja – SAD, Kina, Japan, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska – drži čak dvije trećine, odnosno 74,8 bilijuna dolara. Ako se doda još pet sljedećih (Italija, Indija, Njemačka, Kanada i Brazil), deset najvećih gospodarstava svijeta zajedno akumulira više od 80% globalnog državnog duga. To otkriva duboku asimetriju svjetskog financijskog sustava, u kojem napredne ekonomije, unatoč visokoj zaduženosti, zadržavaju dominantan položaj zahvaljujući kredibilitetu svojih valuta i centralnih banaka.
Takva struktura ne samo da produbljuje razliku između bogatih i siromašnih država, nego i pojačava globalnu ovisnost o kamatnim stopama Federalnih rezervi i Europske središnje banke. Za manje zemlje u razvoju, rast kamatnih stopa i promjene globalnih tokova kapitala znače rast troškova refinanciranja, dok za najveće — SAD i Kinu — dug postaje instrument geopolitičke moći i ekonomske strategije.
Sjedinjene Države i Kina: dva modela zaduženog rasta
Američki državni dug 2025. godine povećao se za 2,9 bilijuna dolara, što predstavlja godišnji rast od 8,4%. Takav rast rezultat je kombinacije fiskalnih poticaja, povećanih vojnih izdataka, rastućih troškova socijalnih programa i kamata na dug. Unatoč tomu, američke obveznice i dalje su temelj globalne sigurnosti ulaganja. Status dolara kao svjetske pričuvne valute omogućava Washingtonu da, barem zasad, zadrži povjerenje tržišta bez ozbiljnog ugrožavanja stabilnosti.
Kineski dug, iako manji u apsolutnim iznosima, pokazuje znatno bržu dinamiku rasta. Povećan za 2,2 bilijuna dolara u samo jednoj godini, kineski javni dug porastao je za 13,6% na godišnjoj razini. Takav rast odražava pokušaje Pekinga da potakne domaću potrošnju i investicije u trenutku kad izvoz i nekretninski sektor usporavaju. Dok Kina održava visoku razinu domaćeg vlasništva nad dugom, sve više se suočava s izazovom financiranja lokalnih vlada i državnih poduzeća, što otvara pitanje stvarne transparentnosti ukupne zaduženosti.
Tablica zaduženosti, javni dug po državama, izraženo u trilijunima američkih dolara
Izvor: World Economic Outlook, MMF 2025.
Japan i Europa: zaduženje kao strukturalna konstanta
Japan ostaje zemlja s najvišim omjerom duga i BDP-a na svijetu, od oko 230%. Međutim, zahvaljujući dugogodišnjoj domaćoj monetarnoj politici i kontroli nad financijskim tržištem, Tokio i dalje uspijeva održati stabilnost. U 2025. godini japanski državni dug porastao je za svega 2%, odnosno 200 milijardi dolara, što je značajan kontrast prema dinamičnim porastima u SAD-u i Kini.
U Europi, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Italija čine trokut kronične fiskalne ranjivosti i institucionalne stabilnosti. Njihovi dugovi – redom 4,1, 3,9 i 3,5 bilijuna dolara – rezultat su desetljeća kombiniranja socijalnih politika, niskih kamatnih stopa i potreba za održavanjem konkurentnosti unutar monetarne unije ili izvan nje. Njemačka, iako i dalje najdiscipliniranija članica eurozone, s 3,2 bilijuna dolara duga sve više koristi fiskalnu ekspanziju za potporu industrijskim ulaganjima i energetsku tranziciju.
Zaduženi svijet: između fiskalne stvarnosti i političke volje
Zabrinjavajuća je činjenica da globalni dug raste brže od svjetskog BDP-a, što znači da se globalna ekonomija sve više oslanja na buduće prihode kako bi održala sadašnji rast. Većina naprednih zemalja duguje više od 100% svojeg BDP-a, dok zemlje u razvoju bilježe ubrzano povećanje duga zbog potreba za infrastrukturnim i socijalnim ulaganjima.
MMF već godinama upozorava da je globalni fiskalni prostor sve manji, a trošak servisiranja duga sve veći. Pitanje više nije samo koliko zemlje duguju, nego koliko dugo mogu zadržati povjerenje tržišta i vlastitih građana. S obzirom na to da su najzaduženije zemlje ujedno i najutjecajnije, svijet se suočava s paradoksom u kojem su najveći dužnici ujedno i arhitekti financijske stabilnosti.
U 2025. godini globalni dug nije samo ekonomski pokazatelj – on je ogledalo političkih prioriteta, socijalnih pritisaka i geopolitičke moći. Svijet više ne mjeri stabilnost prema veličini duga, nego prema sposobnosti da ga kontrolira. A ta sposobnost, u konačnici, sve više ovisi o povjerenju – onom tržišta, građana i, možda ponajviše, budućih generacija koje će taj dug naslijediti.
Hrvatski državni dug u 2025. – između fiskalne stabilnosti i rastućih obveza
Prema podacima Ministarstva financija i Eurostata, hrvatski državni dug u 2025. godini iznosi oko 48,2 milijarde eura, što predstavlja približno 61 posto bruto domaćeg proizvoda. Iako je riječ o smanjenju u odnosu na razdoblje nakon pandemije, kada je omjer duga i BDP-a dosezao 87 posto, Hrvatska i dalje ostaje među zemljama Europske unije s relativno visokim udjelom javnog duga u odnosu na veličinu gospodarstva.
Pad udjela duga u BDP-u u protekle tri godine rezultat je nominalnog rasta gospodarstva, inflacijskog učinka na proračunske prihode te uravnoteženijeg fiskalnog pristupa nakon ulaska u europodručje. Međutim, unatoč povoljnijim pokazateljima, javni dug ponovno raste u apsolutnom iznosu – što je posljedica većih rashoda za obranu, energetsku tranziciju i kamate na zaduženja. Samo u 2025. godini trošak kamata premašuje 1,5 milijardi eura, što znači da se značajan dio proračuna troši na servisiranje postojećih obveza, a ne na razvojne politike.
Hrvatska se i dalje zadužuje po razmjerno povoljnim uvjetima zahvaljujući stabilnom kreditnom rejtingu i članstvu u eurozoni, no struktura duga pokazuje osjetljivost na promjene kamatnih stopa. Oko tri četvrtine ukupnog duga denominirano je u eurima, a gotovo dvije trećine nalazi se u obliku državnih obveznica s ročnošću od pet do deset godina.
U usporedbi s drugim članicama Europske unije, hrvatski dug manji je od prosjeka eurozone, koji 2025. iznosi oko 89 posto BDP-a. Ipak, s obzirom na demografske pritiske, visoku ovisnost o javnim rashodima i potrebu za ulaganjima u infrastrukturu i zelenu tranziciju, održavanje fiskalne stabilnosti ostat će jedan od ključnih izazova hrvatske ekonomske politike u nadolazećem desetljeću.
...
Tekst: Petar Kolovrat
Ilustracije: Vidmir Raič