Blagdan Svetog Nikole, koji se svake godine obilježava 6. prosinca, jedan je od najdublje ukorijenjenih dana u hrvatskoj kulturnoj i duhovnoj tradiciji. Sveti Nikola, biskup iz Mire u Maloj Aziji iz 4. stoljeća, u kolektivnoj je svijesti ostao zapamćen kao dobrotvor djece, siromaha i putnika te kao zaštitnik pomoraca i ribara. Njegov blagdan stoga nosi snažan duhovni i društveni naboj, spajajući kršćansku simboliku s lokalnim običajima koji se prenose kroz generacije. U razdoblju adventa, koje samo po sebi nosi poruku nade, očekivanja i zajedništva, Sveti Nikola zauzima posebno mjesto kao svetac koji nagrađuje dobro i potiče na solidarnost.
Povijesni temelji kulta Svetog Nikole
Povijesne crtice o životu Svetog Nikole djelomično su isprepletene s legendama, ali u osnovi govore o čovjeku iznimne suosjećajnosti i duboke vjere. Rođen u imućnoj obitelji, Nikola je rano ostao bez roditelja, naslijedivši znatnu imovinu koju je, prema predaji, velikodušno dijelio potrebitima. Najpoznatija legenda opisuje njegovu anonimnu pomoć trima djevojkama koje je spasio od siromaštva i društvene stigme, ostavivši vrećice zlata u njihovoj kući. Upravo zbog toga, darivanje djece i skromni pokloni stavljeni u očišćene čizmice postali su zaštitni znak blagdana.
Kult Svetog Nikole brzo se proširio kršćanskim svijetom. Pomorci su ga prihvatili kao svojega zaštitnika jer su mu pripisivali brojna čuda povezana s morem, olujama i spašavanjem ugroženih. Hrvatska, kao pomorska zemlja s dugom tradicijom obalne i riječne plovidbe, osobito je rano razvila duboko poštovanje prema ovom svecu, što je vidljivo u brojnim crkvama, kapelama i oltarima posvećenima upravo njemu.
Hrvatski običaji i simbolika blagdana
Običaji vezani uz blagdan Svetog Nikole posebno su snažni u kontinentalnoj Hrvatskoj, Slavoniji, Međimurju i Podravini, ali i u obalnim krajevima gdje se naglašava pomorska dimenzija svetčeve zaštite. Najpoznatiji običaj uključuje pripremu i čišćenje dječjih čizmica koje se navečer 5. prosinca ostavljaju na prozoru ili kraj vrata. Djeca koja su bila dobra tijekom godine ujutro pronalaze simbolične darove – najčešće mandarine, orahe, čokoladu i slatkiše. Oni koji su možda bili „manje poslušni“, prema tradiciji, mogu dobiti šibu, koju donosi Krampus, mračni lik koji u folkloru prati Svetog Nikolu kao odgojni kontrapunkt.
U mnogim se hrvatskim gradovima organiziraju procesije, priredbe i druženja s djecom, dok se u obalnim krajevima održavaju mise i blagoslovi brodova. Posebno je zanimljiva povezanost svetca s pomorskom kulturom, osobito u Dalmaciji i na otocima, gdje se Sveti Nikola slavi gotovo kao zaštitnik svakog mjesta na obali.
Sveti Nikola u suvremenom društvu
Iako je moderna popularna kultura često zamaglila razliku između Svetog Nikole i Djeda Božićnjaka, u hrvatskoj tradiciji Sveti Nikola zadržao je svoju jasno prepoznatljivu ulogu. Njegov lik ne predstavlja raskošne poklone, nego simboličnu nagradu, zahvalnost i poticaj na dobro. U tom smislu, blagdan Svetog Nikole djeluje kao svojevrsna pedagoška smjernica u adventskom vremenu, podsjećajući djecu i odrasle na vrijednosti milosrđa, darežljivosti i jednostavnosti.
U suvremenim zajednicama blagdan ima i snažnu socijalnu dimenziju. Mnoge humanitarne udruge, škole i župne zajednice upravo na ovaj dan organiziraju prikupljanje pomoći za djecu, obitelji slabijeg imovinskog stanja i bolesne. Sveti Nikola tako i danas, kao i prije više od tisuću i šesto godina, ostaje simbol dobrote koja se ne mjeri količinom darova, nego spremnošću da se drugima pruži ruka.
Blagdan Svetog Nikole 6. prosinca nije tek lijepi folklorni ostatak niti sentimentalna prigoda za darivanje. To je dan koji povezuje povijest i sadašnjost, duhovnost i tradiciju, obitelj i zajednicu. U hrvatskoj kulturnoj baštini Sveti Nikola ostao je trajni simbol dobrote, skromnosti i zaštite. Njegova poruka, u vremenu koje često naglašava materijalne vrijednosti, podsjeća nas na ono bitno – na važnost brige jednih za druge, na nježnost prema djeci i na vjeru u snagu dobrog djela, koliko god ono bilo malo.
...
Tekst i foto. Petar Kolovrat