Odluka američke Akademije filmskih umjetnosti i znanosti da jasno razgraniči ulogu čovjeka i umjetne inteligencije u procesu stvaranja filmova predstavlja jednu od najvažnijih institucionalnih intervencija u suvremenoj povijesti kinematografije. U trenutku kada generativni modeli umjetne inteligencije ulaze u sve faze produkcije – od pisanja scenarija do digitalne rekonstrukcije glumaca – pitanje autorstva prestaje biti samo estetsko i postaje pravno, etičko i industrijsko pitanje prvog reda.
Najnovijim ažuriranjem pravila za dodjelu Oscara Akademija je prvi put eksplicitno definirala da se ključne kategorije, poput glume i scenarija, mogu priznati isključivo ako su rezultat ljudskog rada. Drugim riječima, performans mora biti “dokazivo izveden od strane čovjeka”, a scenarij mora biti autorsko djelo koje proizlazi iz ljudske kreativnosti. Time je uvedena jasna distinkcija između alata koji pomažu stvaranju i sustava koji ga potencijalno zamjenjuju.
AI kao alat ili zamjena?
Filmska industrija nije nova u prihvaćanju tehnologije. Još od 1990-ih, računalno generirane slike (CGI) postale su standardni dio produkcije, omogućujući stvaranje kompleksnih vizualnih svjetova koji bi inače bili nemogući. No, ključna razlika između CGI-ja i današnje umjetne inteligencije leži u stupnju autonomije. Dok CGI zahtijeva intenzivan ljudski rad i kreativnu kontrolu, generativni AI sustavi – temeljeni na modelima velikih jezika i vizualnih mreža – mogu samostalno producirati sadržaj na temelju minimalnih uputa.
Upravo ta autonomija otvara prostor za redefiniciju kreativnog procesa. Ako scenarij generira algoritam treniran na milijunima prethodnih tekstova, tko je autor? Ako se digitalno rekonstruira preminuli glumac, poput Vala Kilmera, gdje završava umjetnost, a počinje simulacija? Takvi slučajevi više nisu hipotetski, već konkretna praksa industrije.
Tehnološka dilema suvremenog filma?
Napetosti između tehnoloških mogućnosti i radnih prava kulminirale su tijekom štrajka scenarista u organizaciji Writers Guild of America, gdje je pitanje umjetne inteligencije bilo jedno od ključnih spornih točaka. Scenaristi su zahtijevali jamstva da AI neće biti korišten kao zamjena za njihov rad, već eventualno kao pomoćni alat pod njihovom kontrolom. Slične zabrinutosti izražavaju i glumci, osobito u kontekstu digitalnog kloniranja i “beskonačne eksploatacije” njihova lika bez dodatne naknade.
Pokojni Val Kilmer na filmskom setu. Naravno, sve je umjetno generirano. Kinky?
Paralelno s time, vode se i sudski sporovi protiv tehnoloških kompanija koje razvijaju AI modele. Filmski studiji i autori tvrde da su ti modeli trenirani na zaštićenim djelima bez dozvole, što otvara pitanje masovnog kršenja autorskih prava. U tom kontekstu, odluka Akademije može se promatrati i kao pokušaj očuvanja integriteta industrije u uvjetima pravne nesigurnosti.
Zanimljivo je da Akademija nije uvela opću zabranu korištenja umjetne inteligencije. Naprotiv, jasno je naznačeno da uporaba AI alata izvan ključnih kategorija – poput montaže, vizualnih efekata ili produkcije – sama po sebi ne povećava niti smanjuje šanse za nominaciju. Time se ostavlja prostor za tehnološke inovacije, ali uz uvjet da ljudski doprinos ostane u središtu kreativnog procesa.
Takav pristup može se interpretirati kao pragmatičan kompromis. Akademija priznaje da je tehnologija neizbježan dio evolucije filma, ali istodobno pokušava spriječiti scenarij u kojem bi umjetna inteligencija potpuno preuzela kreativne funkcije koje su tradicionalno pripadale ljudima. U fokusu evaluacije ostaje pitanje: koliki je stvarni doprinos čovjeka u konačnom djelu?
Ova regulatorna intervencija ima šire implikacije od same dodjele nagrada. Ona signalizira smjer u kojem bi se mogla kretati cijela industrija – prema modelu u kojem se umjetna inteligencija tretira kao sofisticirani alat, ali ne i kao autonomni autor. Međutim, kako tehnologija napreduje, granica između ta dva pojma postajat će sve nejasnija.
U konačnici, pitanje koje se nameće nije samo tehničko, već i filozofsko: može li umjetnost postojati bez čovjeka kao središnjeg kreativnog subjekta? Odluka Akademije sugerira da, barem zasad, odgovor ostaje negativan. No dinamika razvoja umjetne inteligencije upućuje na to da će se ova rasprava intenzivirati, a pravila koja danas djeluju čvrsto mogla bi sutra postati predmet novih redefinicija.
U tom smislu, Oscar više nije samo nagrada za filmsku izvrsnost – on postaje i indikator granica između ljudskog stvaralaštva i tehnološke reprodukcije, granica koje se u digitalnom dobu ubrzano pomiču.
...
Tekst i infogafika: Vidmir Raič
Foto: Pokojni Val Kilmer na filmskom setu: AI generirano