Obavijest o nagradama u historiografiji za 2025. godinu
Na poziv za predlaganje kandidata za nagrade u historiografiji za 2025. godinu početkom 2026. pristigla su 3 prijedloga za životno djelo, 7 prijedloga za najbolju knjigu, 7 prijedloga za popularizaciju znanosti, 4 prijedloga za najbolji diplomski rad, 4 prijedloga za izdanja arhivskog gradiva i 2 prijedloga za nagradu inozemnom autoru.
Odbor za dodjelu nagrada u sastavu dr. sc. Ljiljana Dobrovšak, dr. sc. Željko Holjevac, prof.. dr. sc. Zdenka Janeković Römer, dr. sc. Josip Mihaljević, prof. dr. sc. Hrvoje Petrić, prof. dr. sc. Ivica Šute i prof. dr. sc. Marko Trogrlić razmotrio je prijedloge i odlučio je kako slijedi:
Nagrada „Ivan Lučić“ za životno djelo
Nagrada „Mirjana Gross“ za knjigu
Nagrada „Mirjana Gross“ za knjigu
Nagrada „Vjekoslav Klaić“ za popularizaciju
-
dodjeljuje se stručnom timu u sastavu prof. dr. sc. DINO MILINOVIĆ, izv. prof. dr. sc. TOMISLAV GALOVIĆ, izv. prof. dr. sc. TRPIMIR VEDRIŠ i viša kustosica IVANA SUDEC ANDREIS za doprinos popularizaciji povijesne znanosti pripremom izložbe „U početku bijaše kraljevstvo – u povodu 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva“
Nagrada „Ferdo Šišić“ za najbolji diplomski rad
Nagrada „Tadija Smičiklas“ za objavljivanje arhivskog gradiva
Nagrada „Jaroslav Šidak“ inozemnom autoru
Dodjela nagrada je u petak 8. svibnja u 12:30 sati. Čestitke dobitnicima!
Festival povijesti Kliofest 2026. godine
Obrazloženja nagrada u historiografiji za 2025. godinu
Nagrada „Ivan Lučić“ za životno djelo
lako je roden 1938. godine u Kučićima kod Omiša, prof. Slavko Kovačić je svoj život i djelovanje vezao za grad Split u kojem se školovao, gotovo cijeli život djelovao i kojem je posvetio veliki dio svojih znanstvenih istraživanja. Kroz svoje obrazovanje koje je postigao u Splitu, Dubrovniku, Zagrebu, Zadru i Rimu osposobio se vrhunskim znanstvenim kompetencijama u području crkvene povijesti, arhivistike, glagoljaštva, staroslavenskog jezika i pomoćnih povijesnih znanosti.
Svoj dugogodišnji profesorski rad proveo je kao profesor crkvene povijesti na Teologiji u Splitu, nastavio na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveućilišta u Splitu te neko vrijeme na splitskomu Institutu za teološku kulturu i u sjemenišnoj gimnaziji. Kroz kolegije iz crkvene povijesti, metodologije znanstvenog rada, kršćanske arheologije, staroslavenskog i latinskog jezika dao je neprocjenjiv doprinos razvoju znanosti u Splitu. Još veći doprinos razvoju grada Splita i Hrvatske don Slavko Kovačić je dao obrazujući i odgojivši mnoge generacije studenata i bogoslova, svećenika, znanstvenika i kultumih djelatnika koji su nastavili svojim radom i djelovanjem doprinositi pozitivnoj slici Hrvatske.
Osim profesorske službe njegov su potencijal otkrili kolege i nadredeni koji su ga izabirali na najodgovornije upravljačke dužnosti. Prof. Kovačić bio je vršitelj dužnosti rektora i rektor Teologije u Splitu i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta, ali i aktivni sudionik izgradnje grada Splita kao sveučilišnog grada. Za svoje djelovanje dobio je plaketu Sveučilišta u Splitu. Ipak, posebno mjesto u njegovom djelovanju zauzima služba arhivista Nadbiskupijskog arhiva u Splitu koju je obavljao od 1974. do 2023. godine. Član je Hrvatskog povijesnog instituta u Rimu, a bio je uključen i u rad splitskog Arhivističkog druitva. lmenovanjem Vlade Republike Hrvatske blo je član Arhivskog savjeta Hrvatske i Hrvatskog arhivskog vijeća. Sve to jasno ukazuje da je svojim stručnim i predanim radom dao doprinos očuvanju vrijedne arhivske grade ne samo za grad Split nego i za cijelu Hrvatsku.
Njegov rad i zalaganje prepoznati su na svim razinama, a tome svjedoče brojana imenovanja. Prof. Kovačić je imenovan počasnim članom Druitva prijatelja glagoljice, odlukom Sabora Republike Hrvatske imenovan je u Komisiju za utvrdivanje ratnih i poratnih žrtava, rjeśenjem Ministarstva kulture imenovan je u Povjerenstvo za realizaciju projekta izložbe Glagoljica – hrvatska knjiga u Berlinu. Veliku važnost za Split imalo je njegovo imenovanje u Upravni odbor Povijesnog arhiva Split i imenovanje u Ocjenjivačke komisije za ocjenu radova za likovno rješenje zastave Grada Splita.
Nagrada „Mirjana Gross“ za knjigu
Juraj Balić znanstveni je suradnik Hrvatskoga instituta za povijest. Njegova monografija usredotočena je na ratovanje i svakodnevicu vojničkog života u 18. stoljeću, promatrane kroz djelovanje Ličke krajiške pješačke pukovnije u kontekstu habsburških ratova i reformi. Autor temu ne tretira isključivo kao povijest jedne vojne postrojbe, nego kao studiju o iskustvima ljudi uključenih u ratne procese, o institucionalnim mehanizmima koji su ta iskustva oblikovali te o posljedicama koje su dugotrajna mobilizacija i ratni ciklusi imali na lokalne zajednice. Takav fokus omogućuje da se vojna povijest sagleda u sprezi s društvenim promjenama, bez reduciranosti na puku kronologiju bojeva i zapovjednih odluka. U nacionalnoj historiografiji Hrvatsko-slavonska Vojna krajina bila je predmet opsežnih istraživanja, ponajprije u pogledu njezina pravnog statusa, administrativnog ustroja i odnosa s civilnim društvom. Operativna dimenzija ratovanja krajiških postrojbi i iskustvo samih vojnika u europskim ratovima 18. stoljeća bili su, međutim, obrađivani fragmentarno. Balićeva knjiga nadopunjuje taj segment nudeći sustavnu analizu sudjelovanja Ličke pukovnije u Ratu za austrijsko nasljeđe, Sedmogodišnjem ratu i kasnijim sukobima, pri čemu se naglasak stavlja na obrasce mobilizacije, gubitke, dezertiranja, povratne učinke ratovanja i dinamiku odnosa između pukovnije i središnjih vojnih vlasti. U širem kontekstu, knjiga se izvrsno uklapa u suvremene međunarodne rasprave koje vojnu povijest nastoje povezati s društvenom poviješću i poviješću svakodnevice.
Nagrada „Mirjana Gross“ za knjigu
Martin Previšić izvanredni je profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Njegova knjiga objavljena je 2025. godine u izdanju uglednog nakladnika „Stanford University Press“ i „Hoover Institution, Stanford University“. Riječ je o vrijednoj sintezi rezultata dugogodišnjih arhivskih istraživanja koja su se usmjeravala na temu ibeovskog logora na Golom otoku. Logor je nastao za vrijeme sukoba između Tita i Staljina te je kao ibeovski logor bio otvoren od 1949. do 1956. godine. Tema logora na Golom otoku spada u jedan od kompleksnijih te historiografski zahtjevnijih problema. Dugo vremena je, prije svega iz političkih razloga, tema Golog otoka predstavljala svojevrsni tabu koji nije bio predmet znanstvenih analiza. Osim što u hrvatskoj historiografiji do Previšićevih istraživanja nisu postojali sustavno objavljivani stručni rezultati na tu temu, sama tematika zahtijeva prije svega dobro poznavanje jugoslavenske i regionalne situacije 1940-ih i 1950-ih godina, a zatim i hladnoratovskih odnosna na globalnoj razini. To međutim ne znači da je knjiga isključivo ograničena na politički okvir. Problem nastanka i postojanja logora na Golom otoku, organizacije logora, načina funkcioniranja, života zatvorenika i njihovih pojedinačnih iskustava, prelazi granice političke povijesti i otvara kompleks pitanja okrenut prema historijskoj sociologiji, kulturi pamćenja te u manjoj mjeri i problemima iz kulturološke sfere, društvene povijesti, ekohistorije ili ekonomskih tematika.
Nagrada „Vjekoslav Klaić“ za popularizaciju
-
dodjeljuje se prof. dr. sc. DINU MILINOVIĆU, izv. prof. dr. sc. TOMISLAVU GALOVIĆU, izv. prof. dr. sc. TRPIMIRU VEDRIŠU i višoj kustosici IVANI SUDEC ANDREIS za doprinos popularizaciji povijesne znanosti organizacijom izložbe „U početku bijaše kraljevstvo – u povodu 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva“
Autori izložbe „U početku bijaše kraljevstvo – u povodu 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva“ u Klovićevim dvorima nisu imali nimalo lak zadatak. Riječ je o iznimno zahtjevnom i složenom projektu. U vrlo kratkom vremenu za ovako monumentalnu izložbu osmislili su i pripremili nedvojbeno najveću nacionalnu izložbu koja je brojnim posjetiteljima, da bi uspjela, morala dati iznimno jasan kontekst brojnim izloženim predmetima. Dekontekstualizirano, predmeti imaju povijesno i umjetničko značenje. No, tek uz jasno vodstvo autora, izlošci su mogli davati narativ o hrvatskoj povijesti od kraja antike kao prostora na kojem će se početi stvarati ideja, ali i realnost tisućljetne hrvatske državnosti. Osim navedenoga, izložba je dodatno značajna jer već dulji niz godina nismo svjedočili monumentalnoj izložbi koja je primarno povijesne tematike. Autori izložbe su, osim osmišljavanja i postavljanja izložbe, sudjelovali u različitim vidovima promocije izložbe – davali su stručna vodstva brojim skupinama posjetitelja: od vrtićke i školske djece, studenata povijesti i povijesti umjetnosti, nastavnika povijesti, do znanstvenika, političara (premijer, ministri, predsjednik Republike i dr.) te brojnih pojedinaca ili skupina iz zainteresirane javnosti. Uz to su promovirali izložbu, a zapravo samu temu izložbe, odnosno 1100. obljetnicu Hrvatskoga Kraljevstva u različitim medijskim istupima (novine, radio, televizija, web portali, podcasti…) i dodatnim predavanjima.
Nagrada „Ferdo Šišić“ za najbolji diplomski rad
Diplomski rad Adriana Filčića predstavlja metodološki ambiciozno istraživanje temeljeno na urbaru riječkog augustinskog samostana iz 1576. godine, koji se čuva u Državnom arhivu u Rijeci, izvoru koji je dosad bio slabo poznat u hrvatskoj historiografiji. Koristeći se mikrohistorijskim i interdisciplinarnim pristupom, kombinirajući kvantitativnu, kvalitativnu i komparativnu metodu, u diplomskom radu je kolega Filčić pratio i rekonstruirao socioekonomska kretanja i prostorne strukture jednog disperziranog samostanskog posjeda koji je obuhvaćao istovremeno i ruralne i urbane ambijente na području Rijeke i njezina šireg zaleđa i okolice općenito. U radu se spajaju analiza administrativnih praksi, rekonstrukcija svakodnevice i društvenih odnosa, interpretacija ekonomskih obrazaca te primjena koncepta integrirane seoske ekonomije. Pri tome prostorna analiza omogućuje prepoznavanje obrazaca koji nisu vidljivi iz samog teksta izvora: od ekonomskih prioriteta kućanstava do načina na koji se urbani prostor prilagođavao sezonskim i gospodarskim potrebama. Time rad nadilazi klasične tekstualne interpretacije i otvara nova pitanja o prostornoj dinamici promatranog prostora.
Nagrada „Tadija Smičiklas“ za objavljivanje arhivskog gradiva
Prebogata pisana baština Dubrovačke Republike pohranjena u Državnom arhivu u Dubrovniku od neprocjenjive je važnosti za hrvatsku povijest i kulturu. Dubrovačka građa je arhivska građa velikog opsega, te je iznimno važno sustavno raditi na njezinom objavljivanju, kako bi se učinila dostupnom istraživačima ne samo u Hrvatskoj nego i izvan nje. Građa je na latinskom jeziku te zanimanje za nju nadilazi krugove domaće historiografije. Stoga objavljivanje ove knjige izvora predstavlja i društvenu korist uzevši u obzir vrijednost izvora koji se u knjizi kritički objavljuju, a ovo izdanje omogućuje i detaljniji pristup spomenutim izvorima i problematici obrađenoj u njima, koji nije moguć i izvediv na istim izvorima samo u neobjavljenom arhivskom obliku. Ovim kritičkim izdanje prvi svezak Lamenta de foris postaje dostupan puno širem krugu korisnika, a omogućava i korištenje od stručnjaka drugih disciplina koji nisu osposobljeni za njegovo korištenje u isključivo izvornom obliku. S obzirom na temu, djelo može biti korisno i drugim disciplinama i stručnjacima, od onih koji se bave pravom i pravnom povijesti, ali i kulturnim antropolozima, latinistima, povijesnim demografima ili lingvistima, koji će u njoj pronaći važne podatke za istraživanje pravne, društvene i političke povijesti kasnosrednjovjekovnog Dubrovnika i šireg hrvatskog prostora te njihovog neposrednog okruženja, ali i istraživačima zainteresiranim za slična pitanja u drugim dijelovima Sredozemlja i Europe.
Nagrada „Jaroslav Šidak“ inozemnom povjesničaru
-
dodjeljuje se dr. sc. GÉZI PÁLFFYJU, mađarskom povjesničaru, za knjige, članke u znanstvenim časopisima, članke u zbornicima i drugim publikacijama i knjige na svjetskim jezicima koje se dotiču hrvatske povijesti
Géza Pálffy (rođen u Veszprému 1971.) mađarski je povjesničar koji je trenutno zaposlen pri Odsjeku za povijest ranoga novoga vijeka na ELTE istraživačkom centru iz humanistike Instituta za povijest pri Eötvös Loránd Sveučilištu u Budimpešti. Autor je brojnih monografija koje se istraživački bave poviješću Ugarske u širem kontekstu Habsburške Monarhije. Njegovo posebno područje interesa uključuje povijest Ugarske, Habsburške Monarhije i Srednje Europe od 15. do početka 18. stoljeća, s posebnim osvrtom na povijest obrambenog sustava protiv Osmanlija u Ugarskoj i Hrvatskoj, habsburško-ugarske i ugarsko-hrvatske odnose te političku, vojnu i društvenu historiju. Od 1994. do 1998. te 2000. i ponovno od 2002. do 2003. predavao je na Eötvös Loránd Sveučilištu u Budimpešti pri odsjecima za srednjovjekovnu i ranonovovjekovnu mađarsku povijest i za pomoćne povijesne znanosti. Između 1995. i 2000. radio je osim toga i na Svečilištu u Miškolcu te Sveučilištu u Pečuhu. Géza Pálffy je od 2025. godine dopisni član Mađarske akademije znanosti.
U svoja dubinska istraživanja povijesti Ugarske i Habsburške Monarhije ranoga novog vijeka Géza Pálffy komparatistički uključuje važne aspekte hrvatske povijesti iz perspektive političke, socijalne i kulturne povijesti. Specifičnost njegova doprinosa je upravo kontinuirani i složeni rad na ugarsko-hrvatskim ispreplitanjima u srednjoeuropskom kontekstu. Kao autor ili suautor je ukupno objavio 35 različitih publikacija na mađarskom jeziku ili drugim jezicima, među kojima su i monografije na hrvatskom, kao i njemačkom, engleskom, rumunjskom, slovačkom te srpskom jeziku. Osim toga je autor brojnih članaka i priloga na hrvatskom jeziku u hrvatskim znanstvenim publikacijama (npr. Podravina: Časopis za multidisciplinarna istraživanja, Scrinia Slavonica, Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti - Razred za društvene znanosti itd.). Treba osim toga napomenuti da je tijekom desetljeća rada sustavna istraživanja provodio i u Hrvatskoj (Hrvatski državni arhiv) te je ostvario značajne kontakte s brojnim hrvatskim stručnjacima. Njegova su istraživanja doprinijela boljem shvaćanju mađarsko-hrvatske zajedničke povijesti, kao i brojnim aspektima premreženosti srednjoeuropskog prostora u razdoblju ranoga novog vijeka.
Kliofest - festival povijesti 2026. godine
foto/ilustracije: https://www.kliofest.hr/