Carica Milica, produžena ruka vlasti uglavnom je nedorečena, podrugljiva i nedovoljno uvjerljiva, očigledna je samo ambicija, a to nam je dosadno.
Lavica stalno riče, što je u redu jer je nitko nikako ne doživljava s obzirom na to da ima slaba leđa, a sto je lav bez strašnog torza kojeg se svi pribojavaju. Osim toga od kad ju je gazda jezda nagazio očiti je umor, tuga i svijest o gubitku, što me čudi jer nije zapravo u pravoj igri, samo skreće pažnju.
Glavožder nije nikako televizičan i vjerojatno svi okrenu program kad se on pojavi jer nas podsjeća otkud smo potekli i stvarno je depresivno.
Državni Maneken je dobar u toj manekenskoj svrsi, ali to nije dovoljno za krunu.
Narod želi tipa ala Tata, pa jedino Kremenko ima tu sličnu karizmu kao i drskost s kojom se ljudi poistovjećuju i rado smiju.
Osim toga ima svojeg Bernija kojeg će instalirati na čelo utvrde čim za to dođe vrijeme.
Onaj jedan koji se bavi prethistorijom je baš neugledan kao kad vidiš susjede koji popravljaju po kućama.
Pa tko bi želio takvog kralja?!
Ona neka teta ča me podsjeća na moju švapsku tetku mogla bi kuhati kavu koju bi svi zapamtili i to bi joj dobro išlo.
ilustracija: studio Hanna-Barber (SAD)
I tako, s obzirom na to da je već sad sve izvjesno, nemam što dodati osim nade kako nećemo zaglibiti u kamenom dobu koje nam se nekako vraća, zar ne?
Marija Štrajh, autorica i umjetnica multimedijalnog raspona, potpisnica knjige "Rock N Stock" generacija kao i čitavog niza autorskih kontroverznih seks TV emisija te art performancea i underground predstava te festivala.
Režirala film u Nyc "New York raft on the raod"( tri HR festivala). 2023. godine izlagala je svoju digitalnu umjetnost u NY, LA, Miamiju, Zurichu, Berlinu kao i spiritualnu kaligrafiju ugljenom u Dubaiju.
Vegan je i spiritualni vodič te borac za ljudska i životinjska prava.
foto: osobni album Marija Štrajh