I Vladimir Putin i Donald Trump, svaki iz svojih specifičnih razloga, žele redefinirati međunarodne odnose kako bi povećali moć svojih država i osigurali vlastiti politički utjecaj na globalnoj sceni. Njihove strategije, iako različite, proizlaze iz nezadovoljstva trenutnim međunarodnim poretkom i želje za promjenom njegovih temelja. No, bez obzira na različite ideološke, geostrateške, i ine pozicije ova dva globalna lidera razlikuju u njihovim političkim pogledima ima i dodirnih točaka. Je li to dobro ili loše za globalizirani svijet, osobito za poljuljanu Europu u trenutačnoj igri preslagivanja moći na globalnoj političkoj sceni ili kako je to lijepo formulirao nenadmašni Henry Kissinger, na globalnoj šahovskoj ploči.
Rusija ponovno na globalnoj sceni
Pozabavimo se se prvo ruskim samodršcem Vladimirom Putinom, koji je dosad Zapadu zadao toliko glavobolja da se njegove vanjskopolitičke ambicije, naravno na opet na Zapadu, s pravom tumače kao imperijalne, usporedive jedino sa Staljinovim planovima o ruskoj ekspanziji na zapad i širenju ruskog utjecaja na svim kontinentima.
Kod Putina je, to je bjelodano, osnova svih političkih djelovanja, revizija post-hladnoratovskog poretka. Rusija pod Putinom vidi međunarodni poredak kojim dominiraju zapadne sile (posebno SAD), kao prijetnju. Putin želi uspostaviti multipolarni svijet u kojem Rusija ima ključnu ulogu. To uključuje osporavanje NATO-a i širenja EU-a na istok, ali povrat utjecaja, pa i aneksiju teritorija u bivšim sovjetskim republikama kao što su to Ukrajina i Bjelorusija. Putin svojom tvrdim politikama prema Zapadu želi uvršćivanje Rusije kao globalnog igrača putem savezništava s velikim igračima kao što je to, primjerice, Kina, ali i silama regionalnog značaja kao što je to Iranom, pa i državama u razvoju. Uostalom, prema nekim izvorima zato BRICS i postoji.
Slabljenje Zapada strateški je cilj puntinosvke ruske vanjske politike. Putin koristi političke i ekonomske instrumente, poput energetskih resursa i dezinformacija, kako bi podijelio zapadne zemlje i potkopao njihov zajednički utjecaj.
I naposljetku, ali ne i manje važno, kod Putina je razvidno kako on snažeći osobnu moć u Rusiji i vješto manipulirajući s političkim nasljeđem promiče vanskopolitičke ciljeve svojih politika.
Putin se oslanja na nacionalizam i ideju "velike Rusije" kako bi održao domaću podršku i osigurao svoju dugovječnost na vlasti.
Trump teži bilateralnim sporazumima
I Donald Trump je nacionalist, ali američki . Što znači kao on kaže „Amerika na prvom mjestu America First? Trumpov pristup odražava skepticizam prema tradicionalnim savezima i multilateralnim institucijama poput NATO-a, UN-a ili WTO-a. Trump smatra da ti aranžmani ne idu u korist SAD-a i da zemlje poput Kine i Njemačke iskorištavaju američku ekonomiju.
Zato je redefinicija savezništava fokus njegove vanjskopolitičkog narativa. Trump teži bilateralnim sporazumima, vjerujući da SAD ima jaču pregovaračku poziciju kada djeluje samostalno. Njegova politika prema saveznicima često je bila uvjetovana povećanjem njihovih doprinosa zajedničkoj sigurnosti ili trgovinskim koncesijama.
Protivljenje globalizaciji, ali na svoj osobit „trumpistički” iduća je značajka vanjskopolitičke agende novog američkog predsjednika. Trumpov populizam usmjeren je protiv globalizacije i migracija, za koje tvrdi da štete američkim radnicima i identitetu zemlje. To uključuje protekcionističke politike i trgovinske ratove.
Sličnosti u ciljevima Trumpa i Putina
Kako god, biti će jako zanimljiva 2025, ali i naredne godine na globalnoj političkoj sceni. Očekivano je slabljenje međunarodnih institucija, ne samo zbog politika globalnih lidera kojima se bavili u ovom članku. Ostaje neprijeporna činjenica i za male igrače, poput Hrvatske na velikoj međunarodnoj sceni, da su „na štihu” lideri velikih sila kojoj osporavaju institucije koje su temeljne za liberalni poredak nakon Drugog svjetskog rata.
Također valja priznati da su kod svih, se samo SAD-a i Rusije, nacionalni interesi iznad globalnih. I Putin i Trump stavljaju interese svoje države ispred globalne suradnje, ali ne rade li isto i turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan ili, pak mađarski premijer Viktor Orbán?
Sve to skupa vodi u neminovnu eroziju tradicionalnih saveza. Trump je bio skeptičan prema NATO-u, dok Putin otvoreno radi na njegovom slabljenju. Polarizacija svijeta je očita, dok njihove politike potiču podjele unutar zemalja i među državama, stvarajući kaotičniji svjetski poredak.
Premda više ne postoje ideološki blokovi, države svijeta, ali i političke zajednice unutar njih, praktički se dijele na „proputinovske” i „portrumpove”. A što ako je to, možda iz naše male eusopske perspektive i to iz očišta njena siromaša juga, možda i svejedno. Ili isto?
Zaključimo, obojica lidera djeluju u vrijeme kada svijet prolazi kroz značajne transformacije, uključujući uspon Kine, klimatske promjene i tehnološke revolucije. Njihova vizija redefiniranja međunarodnih odnosa temelji se na želji za većom kontrolom i utjecajem, često na štetu globalne stabilnosti. Rezultati njihovih politika vjerojatno će dugoročno oblikovati svjetski poredak, ali i donijeti dodatne izazove za male zemlje poput Hrvatske, koje ovise o stabilnom međunarodnom sustavu.
Tekst: Vidmir Raič
Ilustracija: Pixabay.com, https://pixabay.com