Njeno je ime
izmišljeno na sajmu,
tamo se prodaje i kupuje,
tamo se mijenja za zdjelu leće.
Ljubav se lažno predstavlja.
Njena usta otimlju hranu,
ne poljupce,
njeni se zubi zatvaraju,
ne u ljubavi.
Zvijezde?
Na fotografiji, u tuđem spomenaru.
Snovi?
U zavadi, iako sanjani
na istoj postelji.
Jedno, dvoje ?
Ne u jedinstvu i okrenuti
ravnodušnim licem
vlastitom zrcalu.
Sjećanje, čega se sjeća?
Pamti praznina
ispunjena sama sobom.
Studen, sumnja, samoća,
tako se ljubav zove zaista,
ako ne pristaje više
na ime koje nosi,
izmišljeno da prevari
ili da ubije.
Zvonimir Golob, hrvatski pjesnik i prevoditelj (Koprivnica, 19. II. 1927 – Zagreb, 1. VI. 1997). Studirao na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, ali je 1948. bio isključen s obrazloženjem da je »dekadentan«. Djelovao kao profesionalni književnik i prevoditelj. Jedan od pokretača časopisa Krugovi (1952) i urednik Telegrama (1964–67). Pisao poeziju, književne i likovne kritike, studije, feljtone, eseje i scenarije za crtane filmove. Prevodio s francuskoga, španjolskoga, ruskoga, češkoga i slovačkoga, priredio nekoliko antologija. S nekoliko istomišljenika osnovao 1963. Studio 64, iz kojega se razvila zagrebačka škola šansone. I sam je pisao i skladao šansone, kao sintezu lirskih i razgovornih oblika. U poeziji polazio od intimizma bliskoga cesarićevskoj tradiciji (Okovane oči, 1946), a od 1950-ih pisao liriku nadrealističkog izraza, snažne emocionalne napetosti i retorike (Nema sna, 1952; Afrika, 1957; Glas koji odjekuje hodnicima, 1957. i dr.). Velik dio njegova poetskog opusa zauzima ljubavna poezija, u kojoj je razvio iznimnu topografiju erotičkog, ali i otkrio vrijednost tradicije trubadura i narodnih pjevača, čija se nit nastavlja u suvremenih kantautora.
Citiranje:
Golob, Zvonimir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.
izvor biografije: https://www.enciklopedija.hr/