U gradu imamo na stotine tih udruga za ljudska prava, svih mogućih feministkinja, ekologa, zaštitnika migranata, LGBT populacije, alternativaca i progresivaca, i usprkos golemim novcima koje im je grad davao, nitko od njih nije bio u stanju pomoći u toj Mediki niti ubijenom čovjeku, niti njegovom ubojici u njihovom dugotrajnom sukobu, pa se s pravom možemo zapitati: dragi borci za ljudska prava, koja je točno korist od vas u Zagrebu – osim pražnjenja gradskog proračuna?
U prostorima kulturnog centra Medika u Pierottijevoj ulici u Zagrebu desilo se ubojstvo koje je šokiralo građane, kulturnu i civilnu scenu, a o kojemu za sad šute i pročelnica gradskog Ureda za kulturu, Emina Višnić, kao i gradonačelnik Zagreba Tomašević, iako grad Zagreb i njegov Ured za kulturu izdašno financiraju udrugu Attack i njihove programe koje izvode u Mediki.
Prateći izvješća iz brojnih medija, moglo se saznati da su i osoba koja je počinila ubojstvo i njezina žrtva zapravo živjeli u prostorima Medike i već ranije više puta zvali policiju, optužujući se međusobno za zlostavljanje i uznemiravanje, jer su već duže vremena bili u svađi. Ostavimo policiji da istražuje detalje, no građani Zagreba ipak bi se trebali zapitati kakvu kulturu i kakve udruge financiramo u gradu, tko su ti ljudi koji dolaze u Mediku i kako je moguće da Attack izgleda i nema pravi nadzor nad prostorom koji godinama koriste, usprkos golemim sredstvima koja dobijaju od grada Zagreba?
Krešimira Gojanović -'Umrežene udruge'' - digitalna ilustracija
Ako odemo na web stranicu Autonomnog kulturnog centra Attack ( https://attack.hr/ ), možemo pročitati da je 2009. Attack pod Milanom Bandićem dobio na korištenje gradski prostor u staroj tvornici Medike, te su od tada tamo izveli impresivan broj različitih kulturnih programa, ali isto tako, znali su već i ranije imati probleme sa policijom i raznim drugim službama za nadzor, jer na njihovim stranicama možete pronaći članak od 22. svibnja 2024., pod nazivom ''Dugim cijevima na nezavisnu kulturu i mlade''. ( https://attack.hr/dugim-cijevima-na-nezavisnu-kulturu-i-mlade/ ).
U članku se žale da su im tada u prostore Medike ušli pripadnici interventne policije, pripadnici kriminalističke policije, turistička inspekcija, inspekcija zaštite na radu, sanitarna inspekcija te inspekcija za nadzor zapošljavanja, i sigurno je da su sve te službe imale neki razlog da odu provjeriti dešavanja u Mediki, no djelovanje Attacka time nipošto nije bilo ugroženo, jer im je samo u 2024. godini Grad Zagreb dodijelio oko 134 000 eura, što se može provjeriti na platformi iTransparentnost.
U 2025. godini, od grada Zagreba su već dobili 86 550 eura i postavila sam javno pitanje na svom Facebook profilu: kako je moguće da sa svim tim novcima, Attack nije bio u stanju osigurati nekog redara u prostorima Medike, u koje usput dolazi veliki broj mladih zagrepčana? Naravno, odmah mi je došla Možemova simpatizerka sa tvrdnjom da su u vrijeme spomenutog ubojstva, voditelji Attacka bili na godišnjem, što znači da bi ih to trebalo oprati od bilo kakve odgovornosti za dešavanja u njihovom klubu?
Krešimira Gojanović -"Umjetnici u gradu lažnih aktivista'', tuš / akrilni flomasteri, 50x40 cm
Kad Grad Zagreb da nekoj udruzi prostor na korištenje i uz to obilne novce za financiranje programa, ne bi li ta udruga ipak trebala imati neku odgovornost za događanja u svom prostoru? Ne bi li i pročelnica gradskog Ureda za kulturu, Emina Višnić također trebala imati neku odgovornost kada dijeli gradski novac udrugama u kulturi, da i ona zna šta se dešava u tim prostorima, i možda ipak i da se zapita – zašto tamo u 2024. godini dolazi interventna policija sa svim mogućim inspektorima i koliko je taj prostor uopće siguran za njegove korisnike, građane Zagreba i njihovu djecu?
I na kraju najvažnije pitanje: zašto svaki put kad počnem postavljati takva pitanja na Facebook-u, meni dolaze Možemovi simpatizeri da mi dociraju, da me ušutkuju, da guraju probleme pod tepih, da spriječavaju razgovor o odgovornosti gradonačelnika Zagreba i njegove pročelnice Emine Višnić - za kulturu koja nam se nudi u Zagrebu?
Da li mi stvarno u Zagrebu želimo imati takozvanu ''kulturu Cenzure'' ili nam je cilj da objektivno analiziramo tekuća događanja i nađemo neke mehanizme da u tim tzv. ''alternativnim'' gradskim prostorima više ne bude nasilja i nereda koji ugrožava njihove korisnike i ostale građane?
Pročelnica Emina Višnić od kad je došla raditi u Zagreb sa svojom zamjenicom iz Rijeke, već je pokazala da je ne zanimaju problemi profesionalnih gradskih umjetnika i nekih njihovih udruga, pa je tako u 2024. godini sa natječaja za institucionalnu potporu udrugama isključila našu strukovnu umjetničku udrugu HDLU Zagreb, uz još brojne druge gradske udruge, jer smo imali premalo prihoda u prethodnoj godini !! I sa tom ''Superhik'' politikom da se kazne siromašne udruge, Emina Višnić nastavila je nagrađivati one bogate, koje su i pod Milanom Bandićem bile izdašno financirane zbog svoje ''alternativne kulture'' i neke imaginarne borbe za ljudska prava.
No vrijeme nam je sad pokazalo da se u prostoru 'boraca za ljudska prava' desilo ubojstvo i mi kao građani moramo postaviti ta pitanja: gdje točno je podbacila naša ''urbana ljevica'' koja nije bila u stanju neutralizirati sukob dvoje ljudi u gradskom prostoru, zbog kojega je već i ranije dolazila policija, i gdje je tu moralna odgovornost naših ''revolucionarnih'' aktivista, koji se recimo bore protiv ratova u svijetu, a nisu u stanju razriješiti sukob dva čovjeka u vlastitom dvorištu?
Jesu li domaće ''ljudsko pravaške'' udruge pod Tomaševićevom vlašću postale previše opsjednute pisanjem projekata na natječajima Emine Višnić i Nine Obuljen Koržinek, pa su zbog ''projektnog menadžmenta'' i opsežne birokracije izgubile kontakt sa živim ljudima i njihovim stvarnim problemima i potrebama? Kakve su to zapravo ''aktivističke'' udruge, koje su u gradu skroz potisnule ne-stranačke umjetnike sa javnih natječaja Emine Višnić, dok se istovremeno snishodljivo sagibaju pred gradonačelnikom Tomaševićem, gotovo jednako kao što su se nekad dodvoravale i Milanu Bandiću?
Krešimira Gojanović -"Vrijeme licemjera u gradskoj kulturi'', tuš / akrilni flomasteri, 50x40 cm
U gradu imamo na stotine tih udruga za ljudska prava, svih mogućih feministkinja, ekologa, zaštitnika migranata, LGBT populacije, alternativaca i progresivaca, i usprkos golemim novcima koje im je grad davao, nitko od njih nije bio u stanju pomoći u toj Mediki niti ubijenom čovjeku, niti njegovom ubojici u njihovom dugotrajnom sukobu, pa se s pravom možemo zapitati: dragi borci za ljudska prava, koja je točno korist od vas u Zagrebu – osim pražnjenja gradskog proračuna?
Kad gradski ''aktivisti'' postanu birokrati EU natječaja, kad se privežu uz gradonačelnika kao neki ''kulturni komesari'' koji nekritično brane svaki njegov potez, kad politika u sprezi sa podobnom kulturom krene ušutkivati i cenzurirati građane i ne-stranačke umjetnike, tada nakon toga dolaze i nužne posljedice u vidu nereda i kaosa na kulturnoj i civilnoj sceni gdje svi skidaju odgovornost sa svojih leđa, a gradonačelnik i njegova pročelnica za kulturu povlače se u svoje bjelokosne odaje Ignorancije, misleći da će problemi nestati sami od sebe, ako oni budu o njima šutjeli.
I na kraju samo možemo reći: Milan je umro, Milana više nema – opet nam vladaju neki novi Milani!
napisala: mr. art Krešimira Gojanović, ak. slik. graf. predsjednica HDLU Zagreb u Zagrebu 29. srpnja 2025. godine
Krešimira Gojanović -"Grad bez ljubavi'', tuš / akrilni flomasteri, 50x40 cm
Krešimira Gojanović rođena je 13. veljače 1970. godine u Osijeku. Godine 1989. završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, smjer Slikarstvo, a 1993. diplomirala je na Grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Ante Kuduza. 2010. magistrirala je na ALUO Ljubljana, smjer Oblikovanje vizualnih komunikacija, pri mentoru prof. Milanu Eriču, te je obranila magistarski rad pod nazivom ”Medijska kultura: tradicionalna umjetnost u klasičnim i suvremenim medijima”.
Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i slovenskog društva BMG za promociju turizma i umjetnosti. Bila je članica HDLU-a od 1993. do 2017. godine, a 2015. godine s kolegama je osnovala novu strukovnu udrugu zagrebačkih likovnih umjetnika, HDLU Zagreb, u kojem od 2015. godine djeluje kao predsjednica udruge i voditeljica projekata. Izlagala je na 51 samostalnoj izložbi i preko 100 skupnih žiriranih u zemlji i inozemstvu. Sudjelovala je na brojnim likovnim kolonijama humanitarnog karaktera, a radovi joj se nalaze u fundusima više domaćih galerija i muzeja.
Osim slikarstvom i grafikom, bavi se još grafičkim i web dizajnom, fotografijom, ilustracijom, likovnim marketingom, te osmišljavanjem i organizacijom kreativnih, likovnih i dizajnerskih radionica za djecu i odrasle. Autorica je edukativnog programa za likovne umjetnike ‘’Vizualne komunikacije i kulturni marketing za profesionalne umjetnike’’, kojega je više puta izvodila u sklopu edukativnih aktivnosti različitih strukovnih udruga u kulturi. Djeluje i kao nezavisna kustosica od 2007. godine, organizira likovne izložbe, piše likovne kritike i predgovore izložbama svojih kolega, te iza sebe ima 50-ak važnijih kustoskih projekata. Od 2015. autorica je i urednica internetskog portala Zagrebački likovni umjetnici, namijenjenog neprofitnoj kulturnoj promociji profesionalnih likovnih umjetnika iz Zagreba i Hrvatske. Živi i radi u Zagrebu.
Popis umjetničkog djelovanja
foto: osobni album Krešimira Gojanović
foto naslovnice: Vidmir Raič