Na summitu NATO-a održanom 24. i 25. lipnja 2025. u Haagu, sve 32 članice Saveza usuglasile su novu, povijesnu obvezu: do 2035. godine izdvajati 5 % bruto domaćeg proizvoda (BDP) za obranu. Time se udvostručuje dosadašnji cilj od 2 %, koji je godinama bio kamen spoticanja među članicama, osobito u kontekstu zahtjeva Sjedinjenih Američkih Država za pravednijom raspodjelom obrambenog tereta unutar Saveza. Ova odluka dolazi u trenutku pojačanih sigurnosnih prijetnji, poglavito s istoka Europe, kao i sve izraženijih hibridnih i kibernetičkih izazova.
Struktura i namjena 5-postotnog cilja i projekcije do 2035.
Petpostotni cilj podijeljen je na dvije ključne komponente. Prva, koja čini 3,5 % BDP-a, odnosi se na tradicionalnu vojnu potrošnju: oružje, osoblje, vojne operacije, održavanje i logistiku. Druga komponenta, u visini od 1,5 %, predviđena je za tzv. obrambeno povezane investicije — uključujući infrastrukturu dvostruke namjene poput prometnica, luka i energetskih mreža, ali i ulaganja u istraživanje, razvoj te kibernetičku sigurnost.
Trenutno članice NATO-a u prosjeku izdvajaju oko 2,2 % BDP-a, što ukupno iznosi približno 1,5 bilijuna američkih dolara godišnje. Provedba pune 5-postotne strategije značila bi povećanje izdataka na više od 4,2 bilijuna dolara godišnje. Velike članice poput Njemačke, Francuske i Italije morat će do 2035. kumulativno investirati dodatnih 329 milijardi, 221 milijardu i 158 milijardi eura, redom.
Infrastrukturni projekti kao strateška mogućnost
Za Hrvatsku, koja je prema posljednjim dostupnim podacima izdvajala oko 1,8 % BDP-a za obranu, ova promjena predstavlja izazov bez presedana. S obzirom na trenutačni BDP Hrvatske od približno 80 milijardi eura, ispunjenje nove NATO-ove obveze zahtijevalo bi izdvajanje čak 4 milijarde eura godišnje za obrambene potrebe do 2035. godine. U usporedbi s trenutnim vojnim proračunom od otprilike 1,4 milijarde eura, riječ je o gotovo trostrukom povećanju izdvajanja u idućih deset godina.
Središnje pitanje za Hrvatsku bit će način provedbe — hoće li se fokus staviti na klasičnu obranu ili na tzv. dual-use projekte, poput modernizacije prometne infrastrukture koja može služiti i civilnim i vojnim potrebama. U tom bi kontekstu, primjerice, ulaganje u željezničke pravce prema istočnoj granici ili modernizaciju luka na Jadranu moglo biti strateški opravdano, jer zadovoljava i NATO-ove i nacionalne potrebe.
Otpori unutar Saveza i političke tenzije
Ministarstvo obrane Republike Hrvatske već je najavilo kako će tijekom 2026. godine pripremiti nacionalni plan provedbe, koji mora biti usklađen s rokovima NATO-a. Prva revizija napretka predviđena je za 2029. godinu, kada će se analizirati doseg i dinamika ispunjavanja ciljeva.
Zanimljivo je istaknuti da se neke članice, poput Španjolske, otvoreno protive novoj obvezi. Madrid je odlučio ne pristupiti punom cilju od 5 %, argumentirajući kako je planirano povećanje na 2,1 % BDP-a do 2030. godine dovoljno. Taj istup otkriva latentne podjele unutar Saveza, a posebno su osjetljive zemlje s visokim javnim dugom i političkom nestabilnošću, poput Belgije i Italije.
Dosadašnja hrvatska ulaganja i reputacija u NATO-u
Hrvatska se, unatoč svojim ograničenjima, dosad trudila održavati reputaciju pouzdane članice NATO-a. Nedavni projekti poput nabave borbenih zrakoplova Rafale, jačanja vojnog školstva i sudjelovanja u misijama NATO-a na Baltiku, pokazuju spremnost za dugoročno ulaganje u sigurnost. No, novo financijsko opterećenje otvara i pitanja prioriteta — kako uskladiti obrambene izdatke s ostalim potrebama društva, poput obrazovanja, zdravstva i demografskih mjera?
Važno je također promatrati i širi gospodarski kontekst. Iako obrana tradicionalno ima nizak fiskalni multiplikator (manji od 1), pametna ulaganja — primjerice u domaću vojnu industriju ili istraživanje i razvoj — mogu generirati dugoročnu korist i za gospodarstvo. U tom bi smislu Hrvatska mogla iskoristiti novu NATO-ovu politiku za jačanje vlastitih industrijskih kapaciteta i osnaživanje nacionalne otpornosti.
Zaključno, odluka NATO-a da se obrambena izdvajanja podignu na 5 % BDP-a do 2035. godine predstavlja temeljni zaokret u europskoj sigurnosnoj arhitekturi. Za Hrvatsku to znači obvezu strateškog promišljanja i prilagodbe — kako financijske, tako i operativne — uz istovremeno očuvanje nacionalne ravnoteže između sigurnosti, ekonomije i društvenih potreba.
...
Tekst i fotografija: Petar Kolovrat
Grafika: Vidmir Raič